Green New Deal (Zeleni novi dogovor) za Europu ambiciozan je i pragmatičan plan za prelazak na nultu stopu emisije stakleničkih plinova i energetsku tranziciju Europe u tom procesu. To uključuje godišnje ulaganje od 5 % BDP-a u infrastrukturu, poljoprivredu i industriju, stvaranje milijuna novih radnih mjesta i završavanje ere štednje – i sve to bez povećanja poreza.

O Green New Dealu razgovarali smo s prvim čovjekom Europskog udruženja regija i energetskih agencija, ujedno i ravnateljem REGEA-e te članom Upravnog odbora Sporazuma gradonačelnika, dr. sc. Julijem Domcem. “Kao predsjednik Europskog udruženja regija i energetskih agencija pratio sam proces osmišljavanja i saslušanja budućih povjerenika s nadom i zabrinutošću. S jedne strane, nadao sam se da će novi predloženi povjerenici u potpunosti i istinski prihvatiti najavljene klimatske i energetske obveze.

S druge strane, bio sam zabrinut da bi se te obveze mogle pretvoriti u prazna obećanja u kojima nedostaje konkretnih prijedloga koji se tiču provedbenih mjera. Na kraju, iako je još uvijek teško odlučiti između nade i zabrinutosti, postoji nekoliko dobrih razloga za optimizam. Povećanje ambicija što se tiče klimatskih ciljeva Europske unije znak je koji smo svi očekivali”, kazao je Domac.

Ima razloga za optimizam
Predsjednica Komisije von der Leyen obvezala se povećati ciljeve za 2030. godinu za najmanje 50 %, a koji se tiču smanjenja stakleničkih plinova u odnosu na razinu iz 1990. godine. Također se obvezala uvrstiti cilj klimatske neutralnosti 2050. godine u zakonodavstvo, sa svrhom razvijanja Europe kao prvog klimatski neutralnog kontinenta na svijetu.

“Najava Green New Deala glazba je za uši svih dionika, iz cijelog EU-a, koji se godinama zalažu za veću energetsku učinkovitost i obnovljive izvore kako bi potaknuli energetsku tranziciju. Za postizanje tog sporazuma i njegovo stvarno poštivanje bit će potreban međuinstitucionalni napor bez presedana i poticanje dijaloga između raznih glavnih uprava, posebno na poljima poljoprivrede, klime, kohezije, energije i okoliša. To bi također trebalo omogućiti zajednički i dosljedan pristup klimatskim pitanjima. Ovakav integrirani pristup snažno potiču regije i energetske agencije koje razvijaju sofisticirane alate za planiranje i procese koji kombiniraju mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe. Potpisnici Sporazuma gradonačelnika također su počeli poboljšavati svoje planove djelovanja za održivu energiju tako što su uključili mjere prilagodbe na klimatske promjene.

Nadalje, u mnogim se europskim regijama istražuju i perspektive korištenja integriranih teritorijalnih ulaganja vezanih uz strukturne fondove za integriranje projekata. Međusektorska mobilizacija prijeko je potrebna ako želimo postići ugljičnu neutralnost do 2050. godine. Da citiram gđu von der Leyen u njezinom mandatnom pismu gospodinu Timmermansu. ‘Da bismo napravili stvarne promjene, moramo sve imati u vidu, od toga kako koristiti i proizvoditi energiju, otključati privatna ulaganja i podržati nove čiste tehnologije, pa sve do prijevoza koji koristimo, hrane koju jedemo i ambalaže koju bacimo.’ Gospodin Timmermans zaista je obećao članovima Europskog parlamenta transverzalan i opsežan Zeleni ugovor koji će preobraziti društvo, a da pritom nikoga i ništa neće ostaviti po strani”, ističe ravnatelj REGEA-e.

Provedba ovog sporazuma neće se dogoditi bez angažiranja lokalnih i regionalnih vlasti. To također podrazumijeva njihovo uključivanje u planiranje Zelenog dogovora. “Gospodin Timmermans je svjestan te činjenice jer već u svom uvodnom izlaganju ističe ulogu koju regionalne i lokalne vlasti igraju u provedbi velikih projekata obnove i postrojenja za obnovljive izvore energije. Nastavlja najavom uspostave Europskog klimatskog pakta koji je prema mandatnom pismu usmjeren na “okupljanje regija, lokalnih zajednica, civilnog društva, industrija i škola” kako bi potaknuo promjene u ponašanju u našem društvu. Naime, dogovor zvuči vrlo slično Višerazinskom dijalogu na području klime i energije koji države članice moraju uspostaviti u skladu s Uredbom o energetskoj uniji i djelovanju na području klime.

Ovaj dijalog je ozbiljno zanemaren u razvoju aktualnih Nacionalnih integriranih energetskih i klimatskih planova. Nadamo se da će taj dogovor donijeti određenu vitalnost ovoj odredbi i zapravo dovesti do više zajednički osmišljenih energetskih politika i programa koji uistinu uzimaju u obzir doprinose i veće ambicije gradova i regija. Njihove lokalne/regionalne energetske agencije ključne su za poticanje lokalnog gospodarskog razvoja, poticanje zapošljavanja, stvaranje potražnje i ponude za energetski učinkovite usluge i proizvode, provedbu i povećavanje projekata obnovljivih izvora energije, razvoj strategija prilagodbe, ublažavanje energetskog siromaštva, poboljšanje kvalitete zraka, a najviše za informiranje i poticanje građanskih inicijativa i inicijativa zajednice.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Razdoblje od 2020. do 2030. godine bit će desetljeće od presudne važnosti ako Europska unija do 2050. godine želi postići nultu neto emisiju stakleničkih plinova. Postizanje navedenog značilo bi znatna dodatna ulaganja u energetski sustav EU-a i srodnu infrastrukturu u usporedbi s današnjom osnovnom vrijednosti, u rasponu od 175 do 290 milijardi eura na godinu. Za pokrivanje financijskih troškova novog klimatskog programa iznesena su dva glavna prijedloga.

Prvi, investicijski plan za održivu Europu (SEIP) koji bi u sljedećem desetljeću trebao otvoriti ulaganja povezana s klimom u vrijednosti od trilijun eura. Drugi, kako bi se pomoglo u realizaciji SEIP-a, Europska investicijska banka (EIB) pretvorila bi se u klimatsku banku i povećala svoj udio ulaganja u klimu s 25 % na 50 %. Iz prvih primljenih komentara doznali smo da će se SEIP sastojati od mješavine javnog i privatnog novca koji dolazi iz različitih tokova prihoda: postojećih europskih fondova, novih ulaganja mobiliziranih putem EIB-a i InvestEU-a, ostalih doprinosa iz proračuna EU-a, od država članica i nacionalne promotivne banke”, kazao je Domac.

Rast i spajanje postojećih projekata
Ovaj plan ulaganja u održivu Europu obećava da će donijeti svjež novac za održive projekte u Europi. Takvo obećanje može izazvati oduševljenje, ali i potaknuti pitanja za lokalne i regionalne energetske agencije. Jedno od njihovih glavnih zanimanja je planiranje i provedba projekata energetske učinkovitosti i održive energije, koji se često financiraju iz programa financiranih od strane EU-a.

“Investicijski plan za održivu Europu možda će i uspjeti tamo gdje Europski fond za strateška ulaganja (EFSI, poznat i kao Junckerov plan) nije uspio, posebno kada je u pitanju sposobnost mobilizacije ulaganja u dekarbonizaciju energetskog sektora.  Europljani već mogu iskoristiti prednosti istraživanja čiste energije ako se pruži odgovarajuća potpora lokalnim i regionalnim moderatorima tržišta. Programi potpore moraju omogućiti rast, spajanje i reprodukciju postojećih uspješnih projekata energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora u Europi.

Sada, kada se čelnici Komisije Europske unije čine uvjereni u potrebu velikih ulaganja u zeleno gospodarstvo, moramo im pokazati da su gradovi, regije i energetske agencije vodeći što se tiče poduzimanja određenih mjera te da već provode tranziciju na terenu. Buduća povjerenica za energetiku gđa Kadri Simson obećala je veliku analizu procjene učinka kako bi se utvrdilo kako najbolje postići nove ciljeve. Unatoč opravdanoj zabrinutosti, ali s izraženom nadom, europske regije, lokalne vlasti, otoci i energetske agencije raduju se suradnji s gđom von der Leyen i njezinim timom u rješavanju ambicioznih izazova na području klime i energije koji predstoje”, zaključuje Domac.