Stanovi na hrvatskoj obali i u Zagrebu danas su osjetno skuplji nego na španjolskoj obali i Madridu, piše Novi list.
Još u prvom tromjesečju ove godine tražene cijene stambenog prostora, starog do dvije godine, u turistički najprivlačnijoj zemlji na svijetu pale su na prosječnih 1.672 eura po četvornom metru, prema podacima španjolske vlade. Na hrvatskoj obali i u Zagrebu tražene cijene svih stanova , starih i novih, iznosile su prosječnih 1.700 eura, prema podacima hrvatskog Centra nekretnina.
Stanovi na hrvatskoj obali i u Zagrebu danas su osjetno skuplji nego na španjolskoj obali i Madridu, piše Novi list.
Još u prvom tromjesečju ove godine tražene cijene stambenog prostora, starog do dvije godine, u turistički najprivlačnijoj zemlji na svijetu pale su na prosječnih 1.672 eura po četvornom metru, prema podacima španjolske vlade. Na hrvatskoj obali i u Zagrebu tražene cijene svih stanova , starih i novih, iznosile su prosječnih 1.700 eura, prema podacima hrvatskog Centra nekretnina.
Međutim, piše list, u Španjolskoj je ove godine uslijedio novi pad cijena. Stanovi su pojeftinili za 12,5 posto u odnosu na drugo tromjesečje prošle godine, prema podacima specijaliziranog portala Global Property Guide, što znači da stan u toj zemlji prosječno stoji od 1.500 do 1.600 eura po kvadratu.
List piše kako je opće mišljenje da su cijene nekretnina u Hrvatskoj previsoke, jer su se u desetak godina više nego udvostručile, a samo u 2007. godini skočile su otprilike za petinu. Od početka krize 2008., doduše, stanovi u Zagrebu i na Jadranu pojeftinili su za 10 do 15 posto. “Mnogima se to čini premalo: cijene nekretnina u Hrvatskoj u četiri godine pale su toliko koliko su se u prezaduženim zemljama eurozone strmoglavile tijekom samo jedne godine”, piše list. U tekstu se zaključuje kako je znak previsokih cijena u Hrvatskoj činjenica da se oni ne prodaju. Na tržištu se nudi, prtema procjenama, najmanje 10 tisuća novih stanova koje su građevinari gradili uoči krize. Zašto su cijene unatoč tome ostale visoke?
“Glavni razlog su banke u Hrvatskoj, koje nisu spremne očistiti svoje bilance od loših kredita”, odgovara za Novi list dr.sc. Maruška Vizek, koja kaže kako bi bilo logično očekivati da banke počnu ulaziti u ovrhe stanova, za koje su krediti nenaplativi.
(pd)
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Pa Vlada je ta koja bi trebala izorganizirati efikasno funkcioniranje ekonomije, no ovdje ne funkcionira tržišna ekonomija, jer da je tako, postojao bi balans na tržištu nekretnina. Ne možeš prodat "proizvod" a ne prilagođavaš ga tržištu da bi ga prodao. To je apsurd.
Cijena stanova u HR je i najveći problem gospodarstva. Cijena stana u izgradnji prosječno košta 500 EUR/m2 pa tako stan od cca 50m2 košta 25000 EUR. Međitim takvi stanovi se prodaju po cijeni od 2000 EUR/m2 odnosno za 100 000 EUR.
Ako uzmete kredit onda je ukupni iznos koji vratite banci kroz 30 godina iznosi 250 000 EUR !!! 10 puta više !!!
I to nije sve – prošli ste još i gore ako ste kredit uzeli u švicarcima !
Za vraćanje takvog kredita rata na 30 g. vam je od 5500 pa na više. Pa kolika onda treba biti plaća hrvatskog radnika ?
Uz ovaj trošak hrvatski radnik ne može biti konkurentan pa tako ni hrvatske tvrtke.
KAKO IMATI ZADOVOLJNOG, KVALITETNOG I JEFTINOG RADNIKA ???
Tako da mu plaća bude dostatna za pristojan život !! Kako?
– jeftini stanovi ! Zašto država na svom zemljištu sa svojim državnim firmama ne bi gradili stanove po povoljnim cijenama? Radnici u tim firmama bi bili zaposleni i primali bi plaću. Kupac bi kupovao stan po povoljnoj cijeni pa (i uz kredite banaka) njihova rata za kredit bila max 2000 kn (za stan od 50 m2). Da ne spominjemo da bi se mladi ljudi prije odlučili za stvaranje obitelji.
– jeftinija hrana- pa imamo sve moguće Bogom dane resurse da nitko ne bude gladan i da proizvodimo hrane i za izvoz. Restrikcije pri uvozu hrane, poticati domaću proizvodnju i najvažnije porezima kontrolirati marže trgovaca na prehrambene proizvode (a stvarno je besmislen i porez na hranu- država tj. mi uveli smo PDV na hranu !?).
Npr. seljak proizvede rajčicu po 3 kn a ona završi u trgovačkim lancima po 18 kn, ili za kilogram pšenice seljak dobije 1,2 kn a kruh se prodaje po 12 kn ili krafn po 4 kn.
S ovim mjerama radna snaga će biti konkurentnija – glavni motiv za investicije za pokretanje proizvodnje u HR.
Svakako radna snaga nam mora biti i školovana – po svaku cijenu treba spriječiti privatizaciju školstva (a i zdravstva) !!!!
Ne drže baš sve stanove banke, banke su samo da se izrazim krupniji dioničar ali malih dioničara(privatnih vlasnika) ima puno više.
Vjerojatno vlasnici nekretnina jednom prodajom pokušavaju riješiti većinu životnih pitanja i stoga cjene nekretnina drže izrazito visokima. Iz nekog povezanog razloga i ne ističu cijene([url=”http://www.liburnia.eu/nekretnine-rijeka.html”%5Dprimjer%5B/url%5D) jer valjda misle da će otkriti sve adute ili tko zna što,a što bi ih spriječilo u realizaciji posla.
Tek kad ih prilike/neprilike doslovno stisnu za vrat će spustiti cijene a do tada se neće ništa značajnije promjeniti.
Strane banke drže za jaja ovu državu i dok se konačno ne obračuna sa njima nema naprijed.
Uključite se u raspravu