Nema čarobnog broja kad je tjelovježba u pitanju, no to ne znači da brojevi nisu važni. Nije ih teško zapamtiti, a pošto su vježbe lako mjerljive, oni mogu imati važnu ulogu u javnom zdravlju kao pokazatelj koliko nam je vježbanja potrebno.

Kad je posrijedi hodanje mnogima će odmah pasti na pamet broj 10.000, dugo idealiziran kao svakodnevno potreban broj koraka za unapređenje zdravlja, piše portal Science Alert.

Dokaza o pozitivnom učinku hodanja na zdravlje ima napretek, a studije o duljini i intenzitetu često se provode.

U posljednjoj takvoj, objavljenoj u časopisu američke medicinske udruge (JAMA), znanstvenici predvođeni Amandom Paluch sa Sveučilišta Massachusetts pratili su godinama dvije tisuće muškaraca iz četiriju američkih gradova.

Skupina muškaraca prosječne dobi nešto preko 45 godina, nosila je akcelerometre koji su svakodnevno bilježili broj i intenzitet njihovih koraka.

Eksperiment je počeo 2005. i trajao je do 2018. godine, dokad je 72 posto članova izvorne skupine umrlo.

Rezultati su pokazali da postoji manji rizik od prerane smrti u osoba koje su dnevno prehodale 7000 koraka u usporedbi s onima koji su koračali manje.

Intenzitet hodanja nije imao učinak na mortalitet.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Znanstvenici smatraju da će povećanje broja koraka u najmanje aktivnoj populaciji znatno pridonijeti njihovu zdravlju, no nakon određenog praga dodatni koraci više nemaju dodatan učinak.

“Više od 10 tisuća koraka dnevno nismo povezali s dodatnim smanjenjem rizika od preuranjene smrti”, napisali su.

Premda rezultati uvelike potvrđuju ono što smo već znali o dobrobiti hodanja iz prethodnih studija, novi prag od 7000 koraka bez sumnje je lakše ostvariv nego 10.000 i mogao bi motivirati na hodanje i one koji mu nisu skloni.

“Broj koraka u danu jednostavan je i lako mjerljiv cilj i odličan je način promocije zdravlja”, rekla je Paluch. “Sedam tisuća koraka dnevno mogao bi biti realan cilj i za najmanje aktivne pojedince.”