Tko god da se muvao Zagrebom od kraja 80- tih do danas, zna Davora Viduku, bilo iz grada, gdje iskače karakterističnim outfitom, ili pak sa bine, jer je u svojoj karijeri nekoć svirao gitaru u  Kojotima i Majkama.

Zadnjih 12 godina član je Kawasaki 3P-a, zafrkantskog ska-punk benda koji se probio nakon dojmljivog nastupa na Porinu 2003., pa sada za vlastite koncerte uspijevaju prodati i po nekoliko tisuća ulaznica. Kad vidite ekipu iz Kawasakija, očekujete da se takvi likovi noću provode, spavaju do podneva pa onda satima ispijaju kavu, sve dok ne dođe vrijeme za novi izlazak… E, ovoga puta nije tako. Viduki je svirka samo ljubav, od koje doduše uspije nešto i zaraditi, no uglavnom živi od toga što je najveći proizvođač kupina u Zagrebu i okolici, s godišnjom proizvodnjom između pet i šest tona. Također proizvede oko 3500 litara odličnog kupinovog vina. Nagrađivan je u obje konkurencije – za doprinos glazbi bendovi u kojima je svirao nagrađeni su sa tri Porina, a još šest ili sedam nagrada dobio je za svoje kupine i ekološko vino koje od njih radi u podrumu obiteljske kuće na zagrebačkom Orahovcu. 

Plantaže u Ivaniću

Kako se vremenom ispostavilo, karijere glazbenika i uzgajivača kupina teško idu zajedno – barem u dva ljetna mjeseca kad se preklapaju berba i koncerti. "Ljeti sam lud. Stalno imamo svirke, a ja moram dvaput dnevno odlaziti do naše plantaže u Moslavini, udaljene 45 kilometara i nositi kupine na prodaju u Zagreb. Kupine se obično beru od 1. srpnja do 1. rujna, tada radim svaki dan od sedam ujutro do devet navečer, a bend paralelno nastupa, to su dva mjeseca totalnog ludila. Kawasaki je ovog ljeta pozvan na Terraneo i na još pet, šest koncerata po obali, pa će me privremeno netko morati zamijeniti u poslu. Kad sviramo negdje bliže Zagrebu, odem svojim autom tako da se mogu sam vratiti nakon svirke, jer ako bih čekao ostale…Taj bend nikada nigdje nije krenuo u dogovoreno vrijeme. Uostalom, osmero nas je u bendu, teško je sve ih okupiti i stalno se negdje kasni", kaže Viduka.  On kasniti ne smije, jer netko mora otići do plantaže u okolici Ivanić Grada. Tamo ga već čekaju kašete kupina koje je nabralo osam lokalnih žena, što one za obitelj Viduka sezonski rade već desetljećima. "Kupine se beru od sedam sati ujutro do podneva i onda opet od četiri do sedam navečer. Oko podneva nosim prvu turu u Zagreb, a onda opet navečer dođem po drugu, koja će se sutradan ujutro prodavati na štandovima što su ih gradske vlasti postavile. To su oni isti štandovi na kojima se sada prodaju jagode, taman kad prođe njihova sezona počne sezona kupina", objašnjava.

Na tim štandovima proda i oko polovice vina koje proizvede, po cijeni od 60 kuna po litri. A kad ljeto napokon završi, pobjegne na neki udaljeni otok, obično je to Vis, ponekad i Lastovo. U jesen i proljeće je lakše, ode do plantaže po par puta tjedno; zimi pak s kupinama nema nikakva posla, osim što prodaje vino, u par dućana, preko interneta i u popularnom lokalu Krivi put. Kao veterani tog posla, obitelj je vlasnik domene kupina.hr. Kupinovo vino je ljekovito, popravlja krvnu sliku, štiti od tumora, odličan je antioksidans, nabraja se na njihovoj web stranici. Neki ga pak piju prilikom večernjeg izlaska – "ima 14 posto alkohola, a piješ ga kao sokić", kažu ljubitelji. No, kako je gitarist uopće završio u kupinjaku?"U taj je biznis prije skoro 30 godina ušao moj pokojni otac. Liječnici su mu tada preporučili da se treba više kretati, pa je, umjesto da ide na trčanje, odlučio pametnije trošiti vrijeme. Kupio je hektar zemlje u okolici Ivanić Grada i tu je posadio prve nasade kupina, kupljenih negdje u Vojvodini. Prvo je počeo vikendaški tamo odlaziti, a vremenom se posao razvio i postao je prvi ozbiljniji proizvođač kupina u Hrvatskoj. 

Mamin džem i knjigovodstvo

Meni to isprva nije bilo ništa posebno; tada sam svirao u Kojotima, ludovao i živio potpuno hedonistički, no onda se stari razbolio i ja sam se počeo sve više baviti kupinama. Pet godina sam imao OPG, a od 2003.  imam proizvodni obrt. U međuvremenu se plantaža proširila na tri hektara. Otac je umro 2006. i od tada ja vodim posao, koji sam zavolio, a mama radi sirup, džemove, likere i vodi knjigovodstvo", objašnjava Viduka. U biznis s kupinama tako je ušla cijela obitelj. Zapravo, skoro cijela obitelj. Onog starijeg od dvojice glazbi posvećenih sinova – Marina Viduku, poznatijeg kao "Stiv iz Jabuke" po alternativnom noćnom klubu koji već godinama vodi, otac nije uspio nagovoriti da im se pridruži. "Da, njega to nikada nije zanimalo, i baš zato smo stari i ja kupinovo vino nazvali po njemu – Marin", sa smiješkom će Davor Viduka.  Na plantaži uzgajaju dvije sorte kupina- boysen, koja sazrijeva ranije i thornfree, nju se bere oko 15. kolovoza. "Isprva smo vino radili od boysena, jer ima veće plodove. Prije šest godina prešli smo na thornfree, manju ali slađu sortu. Otad nam se vino znatno popravilo i uvijek uđe među prva tri od ukupno 60 do 70 koliko ih sudjeluje na nacionalnom natjecanju", pohvalio se. Inače, proizvodnja kupina uvelike sliči proizvodnji vina od grožđa. U oba slučaja, treba saditi na padinama, kako bi biljka uhvatila što više sunca.  Niti kupine ne uspijevaju na sjeveru Europe, pa Viduka spada među rijetke proizvođače koji se vesele EU jer svoju šansu vidi u izvozu. "Mi prodajemo kilu kupina za 20 kuna, a u nekim zemljama EU  košta 40 eura. Mogli bi kupine izvoziti u  Skandinaviju, samo se moramo udružiti, jer nitko od nas pojedinačno ne proizvodi dovoljne količine za ozbiljniji izvoz", slušamo istu priču kao i od ostalih vinara.

OPG i novi album

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Zanimljivo je raditi biznis intervju s tako nestandardnim proizvođačem, s kojim se može pričati o novom albumu Kawasaki 3P-a, a paralelno s time o problemima hrvatskih poljoprivrednika. "Biznis nam je dobro išao sve do početka krize. Prodajemo i sadnice kupina, država je ranije davala poticaje i nama kao proizvođačima i našim kupcima kad ih zasade. Sada te pomoći više nema, a bez poticaja niti ta proizvodnja nema puno smisla, prodaja nam je pala sa 40.000 sadnica u 2007. na svega 10.000 lani. Od nas 20-ak proizvođača iz sjeverozapadne Hrvatske koji smo prije desetak godina osnovali Poljoprivrednu zadrugu Kupina- eko,ostalo nas je samo desetak. Jasno mi je da Vlada ima puno važnijih problema i da im kupine nisu prve na pameti, ali ja jedva održavam obrt. Možda ga zatvorim i ponovno otvorim OPG jer su tamo manja davanja". Zahvaljujući glazbenom dijelu svoje karijere, ima još jednu mogućnosti, a to je da aplicira za status samostalnog umjetnika, što bi mogao zbog svojih dosadašnjih autorskih djela. Zbog Viduke su se za  posao s kupinama zainteresirali još neki članovi rokerske zajednice, pa svoju malu plantažu u okolici Ivanić grada sada ima i brat Tomfe, vokala Kawasaki 3P-a. 

Kawasaki 3P

Uz standardni ljetni pakao na relaciji koncert- plantaža, Viduki je ovog ljeta još teže jer Kawasaki dovršava novi, treći studijski album, koji bi trebao biti u trgovinama do kraja godine. Materijala ima puno, pa se razmišlja i o dvostrukom CD-u. "Unatoč čestim prženjima CD-ova, uspjeli smo dobro prodati naš drugi album Idu Bugari, ali tu novca skoro da i nema. Bendovi uglavnom žive od koncerata, no mi imamo i dodatni problem- u Kawasakiju nas je osmero, plus menažder i vozač kombija, tako da svaki prihod dijelimo na deset jednakih dijelova. Lako je za izračunati koliko tko dobiva, ali to što nam ostane zbilja nije puno. Srećom, za sviranje dobivamo nešto od HUZIP-a (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava), a ja kao autor dobivam neki novac i od ZAMP-a, za pjesme koje sam napisao još dok sam bio u Kojotima i kasnije. Svi u bendu bave se još nekim poslovima, primjerice znanošću i glazbenom produkcijom, ili rade na portalima, jedino naš trubač Igor Pavlica živi samo od glazbe jer svira s još nekim bendovima", kaže Viduka koji, uz sve ostalo, povremeno radi kao DJ u zagrebačkim klubovima Spunk i Jabuka.   "Album Idu Bugari izdali smo i na vinilu, za kolekcionare. Tek kad sam uzeo u ruke tu ploču pomislio sam da sam nešto postigao. Ipak sam ja stari diskofil. Kad su se pojavili CD-ovi, prodao sam sve svoje ploče. Nakon par godina, ponovno sam ih sve kupio".