Testiranje zaposlenika na droge u Hrvatskoj dopušteno je čak i izvanredno, ne samo na liječničkim pregledima prije potpisivanja ugovora o radu, kaže Biserka Riha, sudska vještakinja za toksikologiju, koja je do prošle godine radila u tvrtki Dan Jar, prvom hrvatskom privatnom forenzičnom centru.

Riha, koja je “zanat” ispekla dugogodišnjim radom u MUP-ovu centru za kriminalistička vještačenja “Ivan Vučetić”, kaže da je testiranje zaposlenika na droge u svijetu najnormalnija stvar, a u Hrvatskoj su takva testiranja za svoje zaposlenike naručivale i velike tvrtke kao što su Ina i Geotehnika. “Zbog profesionalnosti i zaštićenosti osobnih podataka ne smijem govoriti o broju pozitivnih nalaza, ali pronalazili smo osobe pozitivne najčešće na heroin i marihuanu, ali (nešto manje) i na kokain”, kaže Riha i dodaje kako poslodavci mogu, posumnjaju li na nekog svojeg zaposlenika, zatražiti njegovo testiranje. “Takva testiranja bila bi osobito poželjna u profesijama koje rade odgovorne poslove, poput osoba koje rade s novcem, vozača javnih prijevoznih sredstava i osoba koje rade zaštitarske poslove”, kaže Riha i dodaje da su takva testiranja u razvijenim zemljama najnormalnija stvar ne samo prilikom zapošljavanja nego i prilikom sklapanja raznih osiguravajućih polica, od životnog do zdravstvenog osiguranja. “Primjerice, u SAD-u teško da će osoba dobiti osiguravajuću policu ako je pozitivna na droge, osiguravateljskim kućama takva osoba spada u najrizičniju skupinu”, kaže Riha i naglašava da vjeruje kako je pitanje vremena kada će se takva procedura početi provoditi i u Hrvatskoj.

Dovoljan je vještak
Ako poslodavac posumnja u nekog zaposlenika, nije potrebno zvati inspekciju rada, dovoljan je poziv sudskom vještaku za toksikologiju koji ima sva zakonska prava da provede testiranja, iza čijeg imena stoji pečat koji ima relevantnu vrijednost jednaku kao da je testiranje provela policija. “U tvrtkama u kojima sam testirala zaposlenike nitko od na testove droge pozitivnih zaposlenika nije dobio otkaz, nego su te osobe upućene na liječenja, a prilikom testiranja u velikim tvrtkama nikada se nisu testirali zaposlenici koji rade u menadžmentu”, kaže Riha. Testiranje na droge najčešće se provodi testom na uzorku urina, provodi se A i B test. Što to u praksi znači? Ako se na prvom testu (A) pokaže nepostojanost droga, ne provodi se test B. On se provodi ako se test A pokaže pozitivnim, kao njegova potvrda ili ispravljanje jer katkad test A može biti pozitivan od, primjerice, uzimanja određenih antibiotika ili lijekova protiv bolova (Cafetin, Plivadon), koji u malim količinama sadrže kodein, opojnu supstanciju. Cijena testiranja je od 250 do 850 kuna. No zaposlenici se ne smiju testirati “na prepad”, testiranje im se mora najaviti jedan dan prije. Testirati se na drogu može i iz vlasi kose, no iako postoji uvriježeno mišljenje da je dovoljna jedna vlas (kako to rade “kriminalisti” u raznim televizijskim serijama uzimajući uzorke s češlja ili posteljine), to je netočno, potreban je pramen kose debljine vezice za cipele, a cijena takvog testiranja je 1000 kuna. Riha napominje kako je interes poslodavaca za testiranja na drogu bio veći do prošle godine jer je Dan Jar bio d.o.o. pa je raznim tvrtkama nekako bilo lakše zatražiti testiranja iako danas to mogu naručiti od bilo kojega sudskog vještaka za toksikologiju koji jednako tako može izdati račun i ima ovlašteni pečat”, kaže Riha. Danas su joj najčešći klijenti roditelji koji kod svoje djece pronađu drogu ili sumnjive “paketiće” za koje ne znaju što sadrže, a naravno strah ih je s tim otići na policiju. “Iz osobnog iskustva mogu reći da je broj osoba koje konzumiraju droge barem tri puta veći od službenih brojki”, kaže. “Nakon roditelja drugi najčešći korisnici mojih usluga su nažalost starije osobe s paranojom”, kaže Riha i pojašnjava kako se tijekom godina broj takvih osoba povećava. “Riječ je o osobama starije životne dobi koje imaju paranoične strahove da ih netko pokušava otrovati ulazeći u njihove stanove dok su oni odsutni tako da im stavlja otrov u prehrambene artikle”, kaže Riha.

U forenziku se isplati ulagati
Na trećemu mjestu prema broju traženja stručnih mišljenja su vlasnici životinja koji žele doznati točan uzrok smrti njihova kućnog ljubimca; je li namjerno otrovan ili je slučajno pojeo neki otrov i koji točno. “Kako su gotovo svi pesticidi otrovi, zabrinjavajuće je da se u poljoprivrednim apotekama ne provode kontrole tko ih, kada i za što kupuje. U inozemstvu su pravila za kupnju pesticida iznimno stroga”, napominje Riha. Naravno, mnogi odvjetnici od nje traže ‘druga mišljenja’ za svoja dokazivanja na sudovima, i to da se ne ponavlja stara uzrečica kadija te tuži, kadija te sudi. “Upravo je najvažnije djelovanje sudskih vještaka u područjima između istražnog i dokaznog dijela, važno je povezivanje cijele priče a da prilikom svega ostanemo nepristrani”, kaže Riha i dodaje da u Hrvatskoj doista postoji potreba za privatnim forenzičnim laboratorijem. “Postojanje privatnih laboratorija u svijetu je normalna stvar. Za osnivanje (ponovo) u Hrvatskoj trebalo bi investirati u opremu manje od milijun kuna, a ta bi se investicija mogla vratiti za svega nekoliko godina.”

Hrvatska Dana Scully

Čime se danas drogiraju djeca
Nakon umirovljenja policijska stručnjakinja Biserka Riha radila je toksikološka vještačenja na mnogim medijski poznatim slučajevima. Zanimljivo je da je prva radila analizu vezanu za uginuća bjeloglavih supova i utvrdila da je za prvih deset supova uzrok uginuća trovanje. U jesen 2006. godine prva je u Hrvatskoj otkrila novu drogu na našim prostorima – metamfetamin, poznatiji kao ICE, tako što je jedan roditelj posumnjao da nešto nije u redu s njegovim djetetom, pronašao i donio tu drogu na analizu. U svojoj karijeri radila je i na analizi tzv. paučine koju je JNA bacala tijekom rata na Zagreb, za koju se na kraju uspostavilo da je biološkog podrijetla i neštetna, ali je služila za psihološko ratovanje i stvaranje panike (ratni marketing). Usto je radila na slučaju trovanja amonijakom ispuštenim iz Karlovačke pivovare te analizu Baxterovih dijalizatora. Zanimljivo je i istraživanje u kojem je radila na prisutstvu tragova kokaina na novčanicama kada je utvrdila da je najčešće korištena novčanica za konzumiranje kokaina (šmrkanje) ona od 500 kuna.