Titovo ime postalo je brijunski brend koji stiže u pravo vrijeme. Mogućnost izbacivanja ideoloških naznaka iz brenda i što se tiče Hrvatske, a i regionalno gledano, sada je znatno veća, a marketinške i komercijalne potencijale Tita kao brenda valorizirat će tržište u ovisnosti o kvaliteti proizvoda. No s obzirom na manjak prakse s brendiranjem ovdašnjih osoba iz političkog života te na manjak tržišne ocjene, snage brenda ostaju neke važne nepoznanice, ponajprije one koje se tiču financijskog aspekta brenda Tito, kao i pitanja hoće li mu vrijeme ići u prilog. Što se tiče samog poteza Nacionalnog parka Brijuni, ne samo što je logičan nego je u najboljem trenutku od obitelji Broz dobivena licenca za korištenje imena, lika i žiga Josipa Broza Tita, ocjenjuje autor prve knjige o hrvatskom identitetu i imidžu Božo Skoko sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Karizma
Danas je pravo vrijeme za predstavljanje Tita kao komercijalnog brenda jer smo se dovoljno udaljili od komunizma i rata na prostorima bivše Jugoslavije, kaže on, a manje opterećeni tim ideologijama možemo i realnije gledati na ulogu Tita. Usto, kad se govori o nekoj osobi kao brendu, Skoko ističe da se tada ne gledaju pretjerano činjenice iz života te osobe nego se nastoji percipirati osobu sa svim njenim osobinama uključujući i karizmu. “Tito je brend, što znači prepoznatljiva osoba mjereno i u globalnim okvirima. Kad sam među veleposlanicima u Hrvatskoj istraživao po čemu je Hrvatska prepoznatljiva u njihovim zemljama, deset posto diplomata je odgovorilo ‘po Titu’, a to su mahom rekli oni koji dolaze iz azijskih i afričkih zemalja, znači, sudionica pokreta nesvrstanih. Uz Tita ljudi vežu određene emocije, prisjećaju se djetinjstva, jednog razdoblja života. Ipak, taj brend nije nastao iz ‘čista mira’. Tito je kao državnik mnogo ulagao u vlastiti marketing i odnose s javnošću. Sve ukazuje na to da je želio biti prepoznatljiv tako da ljudi percipiraju njegove pozitivne osobine i karizmu, a da se ne bave njegovim političkim potezima. Većina se ljudi zato i sjeća kako se Tito odijevao, s kime se družio na Brijunima, kako je izgledala Štafeta, dočeka Nove godine i sličnog. Kako je Tito htio da takve poruke idu u prvi plan, tako se mnogi neće sjetiti njegovih smjena, Golog otoka i ostalih nepodopština koje je radio”, kaže Skoko. Ističe važnu razliku prema komunističkim diktatorima na Istoku, navodi da je Tito dajući ideologiji simpatično ljudsko lice uspio ju “prodati” i Zapadu i Istoku i nesvrstanim zemljama, te zaključuje: “Tito je znao veoma dobro i pametno promovirati sebe.” Na toj liniji su i Brijuni gdje je često boravio, uz rodni Kumrovec, kao logična mjesta na kojima se može promovirati njegov lik i djelo. No Skoko napominje da Titov lik ne može prodati svaki proizvod nego komercijalizaciju treba usmjeriti na ono što se veže uz njegov imidž poput skupih cigara ili pića.

Brijuni
“Kod komercijalizacije treba paziti da ne dođe doslovce do lakrdije. Bilo bi smiješno kad bi se uz Tita vezivalo nešto što se nije činilo ni za njegova života. Logično je, primjerice, da marke skupih cigara ili pića, a što možemo uvjerljivo povezati s njime, nose njegovo ime”, kaže Skoko. Iako ne ide toliko daleko da bi sugerirao kako bi TDR mogao plasirati jedan takav proizvod, manje zadrške ima za same Brijune. Tito je, kaže, pronio glas o Brijunima diljem svijeta. “Svi znamo koje su poznate osobe tamo boravile, a kad ljudi dolaze na Brijune žele vidjeti dio ostavštine koja je ostala iza njega što doživljaju kao turističku atrakciju.” Titovo ime, prema tome, može pomoći u promociji Brijuna, no samo kao kamenčić u mozaiku jer nije realno očekivati da može biti pokretačka snaga razvoja i promocije Brijuna. “Velik je problem Brijuna što nisu elitističko odredište, a malo ili nimalo ulažu u to da bi to ponovno postali. Dio ljudi bi upravo zbog Tita htio vidjeti Brijune, a kad dođu tamo, htjeli bi se lijepo i provesti”, kaže Skoko. Što se tiče i financijske i vremenske komponente u nas jedinstvenog pokušaja brendiranja osobe iz političkog života, Skoko kaže da je nemoguće procjenjivati koliko će vrijeme utjecati na taj brend, a ni špekulirati o materijalnim efektima.

Kennedy
“Dok žive ljudi koji su svojim životom povezani s Titom, žive nostalgija i drugi osjećaji koji mogu utjecati na komercijalizaciju brenda. Bojim se da će ta slika blijediti za nove generacije koje dolaze. One ne poznaju Tita, ne znaju što je značio u globalnim odnosima niti što je predstavljao za našu suvremenu povijest posljednjih 50 godina. Financijski aspekt je teško procijeniti zbog specifičnosti politike. U politici su rijetke osobe prema kojima ljudi gaje identičan osjećaj. Malo je onih koji su percipirani kao totalni pozitivci kao, primjerice, američki predsjednik Kennedy. Političari kao brendovi mogu u određenom smislu polučiti komercijalnu vrijednost, no teško je reći unaprijed koliku, a inače je poznato da su od političara mnogo veći brendovi ljudi iz show biznisa koji donose znatno veću financijsku korist”, kaže Skoko. Hrvatska je u priličnom zaostatku što se tiče brendiranja poznatih osoba koje predstavlja svijetu da bi oni jednog dana mogli prodavati i neke proizvode zahvaljujući svom popularnom imenu. To znači da se ne posvećuje dovoljno pozornosti ni truda brendiranju osoba iz nacionalne povijesti, a ne postoji ni društveni konsezus o tome koji su to ljudi koji mogu adekvatno zastupati državu. Nijemci imaju konsenzus o Goetheu i zato su od njega napravili megabrend, a isto su konsenzualno učinili Austrijanci s Mozartom. Tek treba “otkriti” velikane iz naše povijesti koje treba promovirati, a sve preduvjete da postane brend ima i Tuđman kao prvi hrvatski predsjednik.