Ljudi moje stvari doživljavaju agresivnima, ali ja ih ne vidim agresivnima. Vidim ih kao romantične stvari koje se bave tamnom stranom osobnosti.” Tako je svoju kolekciju opisao pokojni Alexander McQueen, modna ikona o čijoj se retrospekciji u njujorškom Metropolitan muzeju ne prestaje pričati već tjednima.

Dječak koji u 16. godini odlučio napustiti školu pokazao je da za istinske talente prepreke ne postoje i da se obrazovanje može steći i radom, a ne formalnim grijanjem školskih klupa. “Divlja ljepota” prikladan je naziv izložbe koju je u MET-u razgledalo 661,509 posjetitelja i učinilo ju osmom najposjećenijom izložbom u povijesti muzeja. Samo jedna činjenica – da se sa McQueenom mogu mjeriti samo Picasso, da Vinci i Tutankamon – pokazuju kakvu je modnu baštinu genijalni dizajner ostavio iza sebe. Dodajmo i činjenicu da se za vrlo posjećene događaje u MET-u na ulaz u prosjeku čeka šest sati, a za McQueena u redu se stajalo dva dana. No, demografija je još zanimljivija od suhopranih brojki (te zvijezda i zvjezdica): MET-om su prodefilirali modni eksperti, amateri, novinari, mladi, stari, “šminkeri”, punkeri, rokeri, cijele obitelji… Ukratko, nema društvene skupine koju McQueen nije na neki način dotaknuo svojim radovima. Autor izložbe, Andrew Bolton, odlično je postavio scenu koja je posjetitelje jednostavno uvukla u prekrasno bolestan McQueenov um. Sobe su bile preplavljene nadrealnim zvukovima i vizualima, duboko povezani s izlošcima koji su od komada odjeće postali prava umjetnička djela. Zaista, tkanina je u McQueenovim rukama prestajala biti tkanina i postajala materijal za oblikovanje beskrajne kreativnosti, a Bolton je dramu pojačao maskama koje su donijele tako prikladan taman ton (neki bi rekli sadomazohistički, možemo se složiti s tim osjećajem) koji se odlično uklapa u McQueenov talent.

Alexander je jednom prilikom rekao “Povest ću vas na putovanje za koje niste ni sanjali da je moguće”, a MET je upravo to napravio ovom sjajnom kolekcijom njegovih djela. Od početka karijere McQueen je u materijale uplitao dvije stvari: interakciju vlakana s pokretim ženskoga tijela i – društvenu poruku. Pitanja iz domene politike, identiteta, sociologije pa čak i smrti – McQueen je jednostavno morao poslati neku poruku ili isprovocirati razmišljanje o nekoj temi izvan domene “lijep komad odjeće”. Tragične ženske figure bile su u mnogim slučajevim inspiracija iz kojih su izvirala djela poslije opisivana kao tamna. No, snaga i krhokost, romatnika i tama, suočavanje suprotnosti u pozadini koje je uvijek bila romantika, to je bio McQueenov način da ljude potakne na razmišljanje i upravo ga je to dijelilo od, nazovimo ih tako, običnih dizajnera. MET je posjetiteljima predstavio njegove prve radove iz kolekcije 1992., a nastavio s radovima iz doba kreativnog upravljanja Givenchyjem, da bi kulminaciju donijele kolekcije pod njegovim imenom. Više od 170 djela pokazuju bogate misaone koncepte povezane sa prefekcionističkom posvećenosti samom zanatu izrade odjeće. McQueen je zaista svih 661,509 posjetitelja poveo na putovanje koje nisu mogli ni zamisliti.