Strahovito talentiranog i ubojito duhovitog, 42-godišnjeg Ben Foldsa, netko neupućen mogao bi na bazi njegovih pet “regularnih“ albuma u 20 i kusur godina karijere zamijeniti za lijenog ili neproduktivnog. Ali ništa nije dalje istini:

Folds ima hrpetinu projekata sa strane, a često se u svojim “avanturama“ služi internetom. Posljednji album, preklanjski “Supersunnyspeedgraphic“ bio je kompilacija internetskih E.P.-a i singlova, a uoči ovog, Folds i njegova ekipa izveli su jedinstven prank. Naime, jedne duge ljetne noći u Dublinu (Folds je iz Sjeverne Karoline, živi u Nashvilleu), Folds i njegov band snimili su šest pjesama (istih naziva i tematike kao i pjesme na nadolazećem albumu, ali potpuno različitih) i uz pomoć frendova pustili ih na internet kao tzv. leak, odnosno procureni novi materijal. Forumi su podivljali: radi li se o novom, sirovijem Foldsu ili je presušio s budžetom pa objavljuje poludemo? Uskoro se pojavio i “pravi“ album i šala je izašla na vidjelo. Podvala je uspjela i PR-ovski, ali i “umjetnički“, jer mnogim je fanovima lažni “Way To Normal“ draži od pravog. O ukusima nije mudro raspravljati, ali sam “pravi“ album u najboljoj je Foldsovoj maniri – piano college rock (ili prema Foldsu: “punk rock za šonje“), na tragu Eltona Johna, Billy Joela ili Randy Newmana, dinamičan i žestok i s minimumom gitare (ili čak i bez…), s duhovitim tekstovima i barem dva klasika – hitoidnom i veselom “You Don’t Know Me“ (duet s Reginom Spektor) i sasvim suprotnom, prekrasnom “Cologne“. Izvrsno.