Više od polovine stanovnika Litve smatra da pripada srednjoj klasi, pokazuju najnoviji podaci banke Swedbank. Međutim, jaz između željenih i stvarnih prihoda i dalje je velik, a istraživanje “Srednja klasa u Litvi 2026” precizno je odgovorilo na pitanje koje mnoge zanima – kolika su primanja potrebna da bi netko pripadao tom društvenom sloju. Iako se čak 57 posto ispitanika izjasnilo da pripada srednjoj klasi, što je dva postotna poena više nego prošle godine, rezultati otkrivaju dublje nezadovoljstvo. Naime, pripadnici srednje klase željeli bi zarađivati čak 50 posto više nego što trenutačno zarađuju, a sve su manje zadovoljni svojim prihodima.

“Većina pripadnika srednje klase bez većih problema zadovoljava svakodnevne potrebe. Međutim, to ne znači da se osjećaju financijski sigurno. Ljudi žele ne samo zadržati sadašnji životni standard, već i brže ostvariti svoje financijske ciljeve, stvoriti veću financijsku rezervu ili više investirati”, pojasnila je Jūratė Cvilikienė, direktorica Instituta za financije banke Swedbank. Očekivanja pritom uvelike ovise o tome kako ispitanici vide svoj društveni položaj. Oni koji smatraju da su ispod srednje klase željeli bi zarađivati 71 posto više, oni koji sebe smatraju elitom žele 34 posto veće prihode, dok bi ispitanici s najnižim primanjima željeli čak 91 posto veću zaradu.

Cvilikienė je istaknula da je snažna srednja klasa važna iz više razloga. Prije svega, to je najveća skupina poreznih obveznika, a njezino jačanje izravno znači manje nejednakosti i siromaštva u društvu. Ljudi iz ove skupine razmišljaju dugoročno i bolje su pripremljeni za nepredviđene životne situacije, što pridonosi općoj stabilnosti. Visina prihoda, prema mišljenju građana, nije jedini kriterij koji određuje pripadnost srednjoj klasi. Mnogo važnijim smatraju se vlastiti stan ili kuća te ušteđevina, što pokazuje da je materijalna sigurnost ključna za percepciju vlastitog statusa.

Čak 62 posto ispitanika smatra da je posjedovanje vlastitog doma najvažniji pokazatelj pripadnosti srednjoj klasi, što je duboko ukorijenjeno u mentalitetu. Gotovo polovina, točnije 47 posto, vjeruje da pripadnik srednje klase treba moći u potpunosti podmiriti potrebe obitelji i pritom odvajati novac za štednju. Zanimljivo je da više od trećine, odnosno 38 posto, kao važnu odliku navodi život bez dugova, dok više od četvrtine (27 posto) smatra da je neophodno imati financijsku rezervu dovoljnu za tri do šest mjeseci života. “Mogućnost posjedovanja vlastitog doma i dalje je vrlo važna. Značajan broj ispitanika, njih 27 posto, rekao je da bi, kada bi iznenada dobio 10.000 eura, taj novac uložio u renoviranje stana ili kuće. Istovremeno raste broj ljudi koji bi taj novac investirali – sada ih je 26 posto. To pokazuje da se financijski prioriteti mijenjaju”, dodala je Cvilikienė.

Koliko je novca doista potrebno?

Prema podacima Swedbanke, većina sudionika istraživanja smatra da srednju klasu čine ljudi koji mjesečno zarađuju između 1.500 i 2.000 eura neto. Kada je isto istraživanje prvi put provedeno 2018. godine, Litavci su smatrali da su za srednju klasu dovoljna mjesečna primanja od 1.000 do 1.900 eura. Ta promjena u percepciji jasno pokazuje kako su troškovi života i očekivanja porasli u samo nekoliko godina. Osobe koje mjesečno zarađuju više od 3.000 eura neto, prema mišljenju ispitanika, već pripadaju višoj klasi. Međutim, percepcija građana ne poklapa se uvijek sa službenom statistikom. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u srednju klasu svrstava ljude čiji prihodi iznose između 75 i 200 posto medijalne zarade u zemlji. Prema toj definiciji, u Litvi srednju klasu čine osobe koje mjesečno zarađuju između 1.060 i 2.520 eura neto, što pokazuje da je raspon znatno širi od onoga kako ga građani doživljavaju.

Situacija u Hrvatskoj i regiji

Litavska percepcija idealnih primanja od oko 2.000 eura za dostojanstven život zvuči poznato i u našoj regiji. Iako za Hrvatsku ne postoje identična istraživanja, ekonomski analitičari često procjenjuju da je četveročlanoj obitelji za normalan život, koji uključuje pokrivanje svih troškova bez velikog stresa, potrebno oko 2.000 eura mjesečno. Slične rasprave vode se i u susjedstvu. U Srbiji, primjerice, prosječna neto plaća iznosi oko 1.038 eura, dok je medijalna, koja bolje oslikava stvarnost, tek oko 806 eura. To znači da polovina zaposlenih prima manje od tog iznosa. Procjene pokazuju da je četveročlanoj obitelji u Srbiji potrebno između 1.500 i 2.100 eura mjesečno, što otkriva ogroman jaz između stvarnih primanja i potreba za normalan život.

Jaz između statistike i stvarnog života

Problem definicije srednje klase nije samo u brojkama, već i u onome što one predstavljaju. U regiji ne postoji jedinstvena definicija, no stručnjaci se slažu da ona podrazumijeva puno više od pukog preživljavanja. Sociološki parametri često uključuju fakultetsku diplomu, mogućnost zadovoljavanja kulturnih potreba, odlazak na ljetovanje i zimovanje te posjedovanje nekretnine i automobila bez zaduživanja. Mnogi građani koji prema statistici spadaju u prosjek teško uspijevaju pokriti sve troškove, pogotovo jer službena potrošačka košarica često ne obuhvaća realne izdatke poput najma stana, privatnih zdravstvenih usluga, troškova za obrazovanje djece ili godišnjeg odmora. Upravo zato se mnogi, unatoč statistički solidnim primanjima, ne osjećaju kao pripadnici srednje klase, već kao da se neprestano bore s troškovima.

Na kraju, priča o srednjoj klasi, bilo u Litvi, Hrvatskoj ili Srbiji, svodi se na univerzalnu želju za financijskom sigurnošću i stabilnošću. Posjedovanje vlastitog doma, mogućnost štednje i život bez stalnog pritiska zbog novca zajednički su ciljevi koji definiraju dostojanstven život. Dok ekonomske prognoze često govore o rastu, ključni izazov ostaje kako taj rast pretočiti u stvaran porast životnog standarda za većinu građana. Jačanje srednje klase nije samo ekonomsko, već i društveno pitanje, jer je upravo ona temelj stabilnog i prosperitetnog društva, a njezin osjećaj sigurnosti najbolji je pokazatelj općeg stanja u državi.

Građevinska industrija

‘Povjerenje investitora gradi se poštivanjem obveza, kvalitetom izvedbe i dobrom komunikacijom’

promo

HEP – čuvar industrijske kulturne baštine Hrvatske