Kako se bliži datum početka nogometnih liga u većini europskih zemalja, tako se situacija na nogometnom tržištu sve više i više “zahuktava”. Najveći klubovi u “lovu” su na najbolje svjetske igrače ne bi li bili još jači i dominantniji u svijetu nogometa.
Ovogodišnji ljetni prijelazni rok trebao bi biti jedan od “najbogatijih” u povijesti, a u prilog tome ide i ovogodišnji Euro u Austriji i Švicarskoj. Poznato je da su velika natjecanja jedan “veliki izlog” igrača i klubovi su u praksi najrastrošniji nakon velikih natjecanja. Da se to naslutiti i po još jednoj stvari – već ostvarenim bogatim transferima koji su zaključeni i prije službenog početka prijelaznog roka (Dani Alves iz Seville u Bacrelonu za 32 mil. eura, Luka Modrić iz Dinama u Tottenham…). Ovogodišnji “mercato” mogao bi obilježiti transfer Cristiana Ronalda iz Manchester Uniteda u Real Madrid, a ako do njega dođe odmah će ući u povijest jer se spekulira da će odšteta za Portugalca biti od 80 do 120 milijuna eura, što će biti najskuplji transfer dosad. Prošle godine samo su klubovi iz “lige petice” uložili više od 2 milijarde eura za pojačanja, a kad se tu još pribroje ruska, nizozemska, turska liga… dolazimo do proračuna nekih tranzicijskih zemalja. Prije pet godina dovođenje najvećih nogometnih zvijezda plaćalo se mnogo više nego prije dvije sezone. Ipak, tržište se oporavlja pa se i iznosi polako vraćaju na razinu Zidaneovih i Figovih milijuna. Eduardo da Silva, a nakon njega Vedran Ćorluka i Luka Modrić redom su rušili hrvatske rekorde. Početkom novog milenija oko nogometnih zvijezda vrtio se golem novac iako ni danas plaćeni milijuni nisu baš bagatela. Daleko od toga, ali visina transfera nekad je bila mnogo veća. Neslužbeni krah nogometne burze dogodio se 2001. godine kada su vrtoglavi milijuni prešli u nenormalnu sferu. Za tada najveću zvijezdu Zinedinea Zidanea Real je platio više od 70 milijuna eura. Dvije godine kasnije za veliku zvijezdu PSG-a Ronaldinha Barca je platila mnogo prihvatljivijih 32 milijuna. Transfera je bilo mnogo manje, barem onih najvećih. Leeds United, najveća žrtva kolapsa, 2001. igrao je polufinale Lige prvaka. Ambiciozna uprava nije pristala na rasprodaju, već je najboljim igračima ponudila bogate dugogodišnje ugovore. Europski rezultat u idućoj je sezoni izostao i novac je počeo curiti. Iako su bogato prodali Rija Ferdinanda, povratka nije bilo. Prezasićeno tržište nije nudilo spasonosne milijune i klub je danas u trećem engleskom razredu bez ijedne zvijezde.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu