Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Ministrima nije mjesto u nadzornim odborima

Autor: Suzana Varošanec
02. ožujak 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Nestručni su, pristrani i lako ih se prevari, pa su i zato Austrijanci davno svoje ministre u odborima zamijenili stručnijim predstavnicima

Ministri nisu članovi nadzornih odbora državnih kompanija ni u Austriji ni u Njemačkoj. Taj podatak, kako doslovno nema ni jednog ministra u sastavu NO-a državnih tvrtki u Austriji, Poslovnom dnevniku je prezentirao direktor Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu u Zagrebu dr. Peter Hasslacher. Dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu profesor Darko Tipurić, koji se bavio istraživanjima te teme, tvrdi da ni u Njemačkoj nema ministara u nadzornim odborima državnih kompanija, ali za razliku od Austrije koja je tu funkciju depolitizirala, u Njemačkoj se ipak u takvim NO-ima imenuju državni tajnici. Akademiku Jakši Barbiću posve je razumljivo što u Austriji i Njemačkoj nikom ne pada na pamet stručan posao kontrole poslovanja kompanija povjeriti političarima, a podsjeća kako odavno tvrdi da i u Hrvatskoj trebaju ustupiti mjesto stručnjacima u nadzornim odborima javnih poduzeća. To baca potpuno novo svjetlo na potencijalnu reformu sustava korporativnog upravljanja u javnom sektoru koju struka već niz godina s razlogom traži. Pitanje je tek može li je pokrenuti aktualna Vlada koja se upravo zbog lošeg nadzora i upravljanja u državnom brogradilištu Brodosplit, afere u koju je umiješan i ministar gospodarstva Branko Vukelić, našla pred najvećim političkim izazovom. Po svojoj prilici trebala bi početi uvoditi red u sustav upravljanja i nadzora državnog portfelja po načelima modernog korporativnog upravljanja što znači promoviranje stručnjaka umjesto ministara u NO-ima, no zasad nema ni naznake zaokreta od tvrdog političkog stava. Zato je izglednije da će dok ne privatizira javna poduzeća Vlada tamo imati ministre kao predstavnike države sa zadatkom da paze na dobro i uspješno poslovanje iako, potvrđuje se, oni za to nemaju ni vremena ni znanja.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Reforma nadzora
Za razliku od Austrije i Njemačke, ovdje su u ime države kao vlasnika preostalih stotinjak poduzeća od posebnog državnog interesa u NO-ma delegirani politički kadrovi, a redom su to ministri, njihovi pomoćnici i državni tajnici te saborski zastupnici. Pritom je kriterij stručnosti u cijelosti zanemaren, a ceh svega toga je golem i plaćaju ga porezni obveznici u obliku sanacija javnog sektora milijardama kuna iz državnog proračuna. Iako nepoznanicu predstavlja baš sve što se tiče unaprijeđenja sustava nadzora vođenja poslova državnim tvrtkama, praksa razvijenih ekonomija Njemačke i Austrije nudi se gotovo kao idealno rješenje za ovdašnju Vladu, a što je znakovito, brojni hrvatski stručnjaci to podržavaju, traže i očekuju. Mnogi u pravnim i ekonomskim krugovima tvrde da bi Vlada trebala prije završetka privatizacije odlučnom akcijom reformirati sustav nadzora državnih kompanija, pa smatraju da političare mogu brzo – u par mjeseci – zamjeniti nezavisni stručnjaci ili za taj posao educirani državni službenici pod uvjetom da postoji politička volja. Više razloga navode u prilog nedrživosti sustava u kojem su ministri članovi NO-a. Prvi je spomenuo sam premijer Sanader koji je u javnoj raspravi u HAZU u povodu nacionalnog programa borbe protiv korupcije kazao kako Hrvatska “ne treba izmišljati toplu vodu”. Premijer je tada pretpostavio da su ministri u NO-ima državnih tvrtki i Njemačkoj jedino rješenje, pa bude li dosljedan u izbjegavanju eksperimenata, to bi značilo da Vlada može jedostavnostavno prekopirati praksu ili Njemačke, u kojoj su na toj funkciji najčešće državni tajnici ili Austrije u kojoj su to isključivo depolitizirani kadrovi – stručni državni službenici. Te su dvije zemlje zanimljive prije svega jer imaju zakonodavstva najsličnija ovdašnjem Zakonu o trgovačkim društvima. To podrazumijeva istovjetni dvorazinski sustav korporativnog upravljanja kojim se upravi povjerava vođenje poslova društva, a na nadzornom odboru je kao temeljna zakonska zadaća kontroliranje poslova društva. No, za razliku od Hrvatske koja je kopirala samo njihove propise, one su razvile dobru praksu korporativnog upravljanja javnih poduzeća po kojoj u sastavu nadzornih odbora nema mjesta ministrima. Istodobno te zemlje snažno politički podupiru brzi ulazak Hrvatske u EU, glavni su hrvatski trgovinski i investicijski partneri, a Vladi pomažu kao twining pratneri u brojnim reformama, pa nema razloga da se njihova iskustva ne koriste u pogledu razvijanja prakse korporativnog upravljanja u hrvatskim državnim tvrtkama što bi, tvrde stručnjaci, poboljašalo poslovanje javnog sektora.

Ministri nisu članovi nadzornih odbora državnih kompanija ni u Austriji ni u Njemačkoj. Taj podatak, kako doslovno nema ni jednog ministra u sastavu NO-a državnih tvrtki u Austriji, Poslovnom dnevniku je prezentirao direktor Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu u Zagrebu dr. Peter Hasslacher. Dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu profesor Darko Tipurić, koji se bavio istraživanjima te teme, tvrdi da ni u Njemačkoj nema ministara u nadzornim odborima državnih kompanija, ali za razliku od Austrije koja je tu funkciju depolitizirala, u Njemačkoj se ipak u takvim NO-ima imenuju državni tajnici. Akademiku Jakši Barbiću posve je razumljivo što u Austriji i Njemačkoj nikom ne pada na pamet stručan posao kontrole poslovanja kompanija povjeriti političarima, a podsjeća kako odavno tvrdi da i u Hrvatskoj trebaju ustupiti mjesto stručnjacima u nadzornim odborima javnih poduzeća. To baca potpuno novo svjetlo na potencijalnu reformu sustava korporativnog upravljanja u javnom sektoru koju struka već niz godina s razlogom traži. Pitanje je tek može li je pokrenuti aktualna Vlada koja se upravo zbog lošeg nadzora i upravljanja u državnom brogradilištu Brodosplit, afere u koju je umiješan i ministar gospodarstva Branko Vukelić, našla pred najvećim političkim izazovom. Po svojoj prilici trebala bi početi uvoditi red u sustav upravljanja i nadzora državnog portfelja po načelima modernog korporativnog upravljanja što znači promoviranje stručnjaka umjesto ministara u NO-ima, no zasad nema ni naznake zaokreta od tvrdog političkog stava. Zato je izglednije da će dok ne privatizira javna poduzeća Vlada tamo imati ministre kao predstavnike države sa zadatkom da paze na dobro i uspješno poslovanje iako, potvrđuje se, oni za to nemaju ni vremena ni znanja.

Reforma nadzora
Za razliku od Austrije i Njemačke, ovdje su u ime države kao vlasnika preostalih stotinjak poduzeća od posebnog državnog interesa u NO-ma delegirani politički kadrovi, a redom su to ministri, njihovi pomoćnici i državni tajnici te saborski zastupnici. Pritom je kriterij stručnosti u cijelosti zanemaren, a ceh svega toga je golem i plaćaju ga porezni obveznici u obliku sanacija javnog sektora milijardama kuna iz državnog proračuna. Iako nepoznanicu predstavlja baš sve što se tiče unaprijeđenja sustava nadzora vođenja poslova državnim tvrtkama, praksa razvijenih ekonomija Njemačke i Austrije nudi se gotovo kao idealno rješenje za ovdašnju Vladu, a što je znakovito, brojni hrvatski stručnjaci to podržavaju, traže i očekuju. Mnogi u pravnim i ekonomskim krugovima tvrde da bi Vlada trebala prije završetka privatizacije odlučnom akcijom reformirati sustav nadzora državnih kompanija, pa smatraju da političare mogu brzo – u par mjeseci – zamjeniti nezavisni stručnjaci ili za taj posao educirani državni službenici pod uvjetom da postoji politička volja. Više razloga navode u prilog nedrživosti sustava u kojem su ministri članovi NO-a. Prvi je spomenuo sam premijer Sanader koji je u javnoj raspravi u HAZU u povodu nacionalnog programa borbe protiv korupcije kazao kako Hrvatska “ne treba izmišljati toplu vodu”. Premijer je tada pretpostavio da su ministri u NO-ima državnih tvrtki i Njemačkoj jedino rješenje, pa bude li dosljedan u izbjegavanju eksperimenata, to bi značilo da Vlada može jedostavnostavno prekopirati praksu ili Njemačke, u kojoj su na toj funkciji najčešće državni tajnici ili Austrije u kojoj su to isključivo depolitizirani kadrovi – stručni državni službenici. Te su dvije zemlje zanimljive prije svega jer imaju zakonodavstva najsličnija ovdašnjem Zakonu o trgovačkim društvima. To podrazumijeva istovjetni dvorazinski sustav korporativnog upravljanja kojim se upravi povjerava vođenje poslova društva, a na nadzornom odboru je kao temeljna zakonska zadaća kontroliranje poslova društva. No, za razliku od Hrvatske koja je kopirala samo njihove propise, one su razvile dobru praksu korporativnog upravljanja javnih poduzeća po kojoj u sastavu nadzornih odbora nema mjesta ministrima. Istodobno te zemlje snažno politički podupiru brzi ulazak Hrvatske u EU, glavni su hrvatski trgovinski i investicijski partneri, a Vladi pomažu kao twining pratneri u brojnim reformama, pa nema razloga da se njihova iskustva ne koriste u pogledu razvijanja prakse korporativnog upravljanja u hrvatskim državnim tvrtkama što bi, tvrde stručnjaci, poboljašalo poslovanje javnog sektora.

Kodeks upravljanja
U Austriji ne postoji jedan zakon koji bi regulirao tematiku članstva u NO-a nego postoje različiti zakoni pojednih sektora i odredbe trgovačkih društava (statuti) koji propisuju da ministri ili državni tajnici ne mogu biti u nadzornim odborima poduzeća koja su u javnom vlasništvu, odnosno u vlasništvu države, pokrajine, općina i gradova. Austrija stoga nema ni jednog slučaja u kojem je Vlada imenovana ni ministra ni tajnika u NO kompanije u vlasništvu države, a kontrolu poslovanja ostvaruje preko državnih službenika kojima ministri povjere dužnost da predstavljaju državu u NO-ima. Pored toga zanimljivo je da Austrija ima ukupno tri državna tajnika. U očekivanju Vladinog poteza, podsjetimo da je pri kraju izrada nacionalnog Kodeksa korporativnog upravljanja koji će, prema Tipuriću, preporučiti da stručnjaci budu u NO kompanija izlistanih na burzi.

Ministri nadzornici ugrožavaju konkurentnost

Akademik Barbić i dekan Tipurić među stručnjacima su koji smatraju da ministri ni u Hrvatskoj ne mogu biti u nadzornim odborima, a kao ključne razloge navode nedostatak vremena i stručnih znanja ministara što uprave kompanija mogu iskoristiti tako da se NO-u predočuju frizirani podaci i da se prešućuju stvari na sjednici NO-a. Upravi je bitno samo to da sjednica prođe, a između sjednica se u odnosu na upravu ionako ništa ne događa. No napominju i argument koji je neuspješno u dijalogu s Vladom zastupala Hrvatska udruga poslodavaca tražeći preklani da ministri napuste nadzorne odbore. “Članstvom ministara u nadzornom odboru javnosti se šalje kriva poruka. Ako je netko član NO, njegova je obveza djelovati u interesu tog društva, pa bi to moglo biti i u odnosu na onoga tko je društvu konkurent u tržišnom najtjecanju. Konkurenti imaju punog opravdanja razmišljati da će se član NO-a tako ponašati u svakoj prigodi u kojoj je u pitanju interes društva. Stoga može doći do sumnje u ministrovu pristranost, naročito kad donosi odluke ili podzakonske propise, pa i kada sudjeluje putem svog resora u donošenju zakona ili uredbi Vlade, jer njima može postupiti tako da društvo u čijem je NO-u bude u povoljnijem položaju. Ponašanje na tržištu uređeno je strogim normama kojima se štiti jednakost i slobodna tržišna utakmica, a očekuju nas vrlo strogi propisi o državnim potporama jer je EU na to vrlo osjetljiva”, zaključuje Barbić.

Autor: Suzana Varošanec
02. ožujak 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close