Millwall je ove godine igrao sjajnu sezonu u engleskom Championshipu i pomalo iznenađujuće se vinuo pri sam vrh tablice. Nije nerealno očekivati da će se klub nakon dugog niza godina vratiti u Premier ligu što bi bio kolosalan uspjeh, jer prije početka sezone rijetko tko im je davao tako dobre izglede. S druge strane, to je i potvrda kako kvalitetan poslovni model u današnjem sportu može biti presudan u uspjehu jedne momčadi. Poznati po najžešćoj navijačkoj skupini na Otoku, ovaj je kkub posljednji put u elitnom društvu engleskog nogometa još u sezoni 1989-90. U svojoj debitantskoj sezoni u najvišoj ligi (1988. – 1989.), pod vodstvom Johna Dochertyja, momčad u kojoj su igrali igrači poput Teddyja Sheringhama i Tonyja Cascarina iznenadila je sportsku javnost završivši na 10. mjestu – to je najviši plasman u ligi u cijeloj povijesti kluba.
Prst u oko korporativcima
Millwallov meteorski uspon nevjerojatno je sportsko postignuće, ali iza zatvorenih vrata londonskog sjedišta Premier League, posljednjih tjedana sigurno je prisutna itekakva nervoza. Moderna Premier League je snažno ušminkani, globalno izvezeni luksuzni brend. To je svijet korporativnog gostoprimstva, turističkih navijača i televizijskih ugovora vrijednih milijarde dolara, u kojem sudjeluju mega-klubovi poput Newcastle Uniteda koje podržavaju državni investicijski fondovi. Millwall FC predstavlja apsolutnu antitezu tog uglađenog korporativnog imidža kojeg gaji Premier liga.
Djelujući iz The Dena u jugoistočnom Londonu, Millwall je dugo bio opterećen jednom od najstrašnijih reputacija u engleskom nogometu. Povijesno povezan s huliganizmom i duboko plemenskom, neprijateljskom kulturom navijača, neslužbeni moto kluba – “Nitko nas ne voli, nije nas briga” – oznaka je časti koja se nosi s prkosnim ponosom.
Od promocije iz League One 2017., Millwall je oscilirao između borbe za doigravanje i rizika od ispadanja, poslujući s jednim od najnižih budžeta za igrače u Championshipu i prihodima u donjem kvartilu lige.
Međutim, kroz odmjerenu strategiju reinvestiranja i na terenu i izvan njega, klub je zabilježio jedno od najvećih postotnih povećanja ulaganja u momčad u Championshipu u posljednje tri sezone, što signalizira povećane ambicije.
Mark Fairbrother predvodi ovu promjenu od svog imenovanja za generalnog direktora u srpnju 2024., naslijedivši Stevea Kavanagha. Nakon njegovog dolaska, klub je uveo petogodišnji plan usmjeren na održivo reinvestiranje kako bi podržao dugoročni rast.
“Sve što sada radimo ima za cilj uspjeh, osiguravajući da je ono što danas razvijamo prikladno bez obzira u kojoj se ligi nalazimo”, kaže Fairbrother za Off The Pitch.
U središtu strategije je održivi model reinvestiranja, koji omogućuje povećanu potrošnju na igračku momčad uz održavanje relativne kontrole troškova. U prvoj sezoni, Millwall je završio dva boda izvan doigravanja, propustivši posljednji dan nakon poraza od Burnleyja. Njihova trenutačna pozicija odražava promjenu u pristupu, uključujući veća ulaganja u momčad.
“Odmaknuli smo se od našeg starog modela natjecanja s proračunom koji je odgovarao donjem dijelu tablice. Sada smo otprilike na sredini klubova unutar lige i još nadmašujemo proračun od 10. do 15. mjesta, što je upravo ono što bismo trebali učiniti”, kaže Fairbrother.
U sezoni 2024./25., Millwall je potrošio 14,5 milijuna funti na akvizicije igrača, što je klupski rekord i međugodišnje povećanje od 10 milijuna funti, što je ekvivalentno njihovim ukupnim izdacima u prethodnih pet sezona zajedno. Kao rezultat toga, amortizacija igrača porasla je za 157 posto između 2022./23. i 2024./25. na 5,4 milijuna funti, što odražava povećanu financijsku potporu momčadi. Prošle sezone, Millwallove kombinirane plaće i amortizacija iznosile su 139 posto prihoda.
Millwall je kroz tri sezone povećao ulaganja u momčad za 38 posto, na 34 milijuna funti. U usporedbi s ostalim uvijek prisutnim klubovima Championshipa koji su izvijestili o brojkama za 2024./25., samo su Hull City i Coventry City zabilježili veći postotni rast, dosegnuvši 47,1 milijun funta, odnosno 40,6 milijuna funta. Gledajući održivost ovih povećanja, Coventry i Millwall zabilježili su najmanje operativne gubitke tijekom tri sezone, otprilike 45 milijuna funta, odnosno 52 milijuna. Nasuprot tome, rivali u promociji Hull City i Middlesbrough zabilježili su operativne gubitke od 89 milijuna, odnosno 95 milijuna funta.
Rekordna prodaja
Millwall je povijesno gledano ostvario ograničen prihod od prodaje igrača. Između 2017./18. i 2023./24. klub je zabilježio ukupnu dobit od prodaje igrača u iznosu od 8,2 milijuna, što je najniža dobit među uvijek prisutnim klubovima Championshipa u tom razdoblju. To se promijenilo u sezoni 2024./25., s rekordnih 21,6 milijuna funti profita od trgovanja igračima, potaknutih prodajom Ziana Flemminga i Romaina Essea. Međutim, Fairbrother je naznačio da prodaja igrača ne bi trebala postati primarni strateški fokus, unatoč rastućem interesu za njihove ključne igrače nakon njihovih nedavnih nastupa.
“Želimo zadržati te igrače i nastaviti graditi na njima. Oni donose uspjeh na terenu, što donosi uspjeh i izvan njega”, kaže.
Istodobno je priznao važnost odlazaka igrača unutar održivog modela, opisujući “začarani krug” u kojem se prodaja igrača može ponovno uložiti u, nadamo se, talente s većim potencijalom i nastaviti gurati klub naprijed.
Praznine koje treba popuniti
Između 2022./23. i 2024./25., Millwall je povećao prihod za 4,5 milijuna funti, gotovo 25 posto, na 23,9 milijuna funti. Od tog povećanja, 2,4 milijuna funti došlo je od središnje distribucije, uključujući emitiranje i solidarne isplate. Prihodi od utakmica porasli su za 1,1 milijun funti, dok su se komercijalni prihodi povećali za 1 milijun funti. Prihodi od emitiranja nalaze se u gornjoj polovici lige, dok su prihodi od utakmica blizu medijana. Komercijalni prihodi i dalje su relativna slabost.
U protekle tri sezone klub je ostvario 10,5 milijuna funti komercijalnih prihoda, a samo je Preston prijavio nižu brojku među uvijek prisutnim klubovima u tom razdoblju. U sezoni 2024./25. komercijalni prihodi porasli su za 13 posto, na četiri milijuna funti, ali su ostali manje od polovice prosjeka lige od približno 9 milijuna funti. Klub je odgovorio rekordnim ulaganjima u infrastrukturu, uključujući 7,4 milijuna funti u nekretnine, postrojenja i opremu u sezoni 2024./25. To je obuhvatilo nadogradnju terena za trening i nove ugostiteljske i uredske prostore na njihovom domaćem stadionu The Den.
“Jedan od fokusa komercijalnog rasta je prihod izvan utakmica, koji je bio žalosno nizak nakon Covida. Mnogo toga je bilo zbog toga što su naši objekti bili vrlo stari, neatraktivni i nisu bili na razini na kojoj su trebali biti. To je jedan od razloga zašto smo to promijenili”, kaže Fairbrother. Uz nova partnerstva, ovi razvoji namijenjeni su povećanju iskorištenosti postavljanje objekata za događaje koji nisu nogometni i podrška komercijalnom rastu.
Priprema za budućnost
U svibnju 2024. klub je dogovorio ključne uvjete novog ugovora o najmu na 999 godina s Vijećem Lewishama za zemljište oko The Dena, osiguravajući dugoročna prava na razvoj i potencijalne mogućnosti u vezi s nekretninama. Sporazum je finaliziran sredinom travnja. Fairbrother kaže da bi projekt na kraju mogao povećati godišnje prihode za sedmeroznamenkasti iznos, iako je još u ranoj fazi. Početkom 2025. Millwall je preuzeo njihove trening objekte Calmont Road, uklanjajući tekuće troškove najma. Ove inicijative odražavaju širu strategiju pripreme za rast bez prekomjernog financijskog naprezanja. Na primjer, klub je nedavno nadogradio svoj sustav rasvjete na konfiguraciju koja se može uskladiti s Premier ligom kroz postupna ulaganja, izbjegavajući veće početne troškove i uštedeći otprilike 300.000 do 400.000 funti, prema Fairbrotheru. U vrlo konkurentnom okruženju Championshipa, Fairbrother također naglašava promjenu načina razmišljanja unutar kluba prema većoj otvorenosti za inovacije.
Imidž postojan
“U prošlosti smo uvijek govorili: ‘Izbjegnimo rano usvajanje. Vidjet ćemo kako stvari funkcioniraju’. Ali sada kažemo: ‘Prihvatimo nove ideje i diverzificirajmo ono što radimo’, kaže, navodeći pokretanje Millwall Mobilea, prve britanske klupske mobilne mreže pokrenute kroz partnerstvo s mrežnim davateljem Shaka. Iako takve inicijative mogu imati ograničen kratkoročni financijski utjecaj, one odražavaju pristup usmjeren na dugoročnu diferencijaciju. “Rekao sam osoblju da se nikada ne boje isprobati nešto što drugi nisu. Devet od deset puta možda neće uspjeti, ali taj jedan put kada uspije može nas stvarno izdvojiti”.
Iako je klub godinama neumorno radio na modernizaciji, iskorjenjivanju nasilja i promicanju inicijativa u zajednici, sirova, zastrašujuća i beskompromisna surova atmosfera The Dena ostaje netaknuta. Gostujući timovi mrze igrati tamo, a gostujući navijači često izbjegavaju dolazak na omraženi stadion. Prva asocijacija mnogima na spomen Millwalla su, očekivano, Bushwackersi. Riječ je o kultnoj navijačkoj skupini engleskog kluba koji su postali gotovo pa sinonim za huliganizam, s već kultnim motom “No one likes us, we don’t care” (nitko nas ne voli, nije nas briga), no njihova slava i renome koji imaju u navijačkim krugovima rijetko su bili popraćeni uspjehom na terenu. Ako Millwall doista uspije, njihov ulazak u najvišu ligu bit će ogroman izazov za besprijekornu estetiku Premier lige. TV kuće morat će se snalaziti u sirovoj, neukrašenoj energiji navijačke baze koja se odbija prilagoditi pristojnim normama modernog elitnog nogometa.
