Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Ova izreka, koja odražava uvjerenje da se ljudi ne mijenjaju, primjenjuje se i na menadžere.

Osobito na loše ili neugodne. Agresivnost, drskost, častohleplje, neorganiziranost, prezahtjevnost – ti i drugi menadžerski nedostaci bili bi, po općem shvaćanju, trajni i nepromjenjivi. Samo, to je shvaćanje ipak neutemeljeno.Mnogi loši menadžeri unatoč svojim nedostacima ostaju na visokom položaju. Neki od njih prave štetu svojoj organizaciji, ali uspješno svaljuju krivnju na druge. Drugi ostvaruju dobre poslovne rezultate, ali uz velike žrtve svojih podređenih. Velika moć, visoka zarada, odbijanje slušanja kritika na svoj račun i izbjegavanje posljedica zbog svojih grijeha potiču loše menadžere da ostanu baš takvi kakvi jesu. Promjena bi zahtijevala sasvim nepotrebne napore – barem tako misli većina loših šefova.

Međutim, Harvard Business Review nedavno je objavio rezultate programa razvoja rukovođenja (leadership development) provedenih u suradnji s konzultantskom kućom Zenger/Folkman u tri organizacije – jednoj velikoj banci, velikoj telekomunikacijskoj kompaniji i sveučilištu iz sustava "Ivy Leaguea". U programu je sudjelovalo 545 visoko rangiranih menadžera, čija je kvaliteta ocijenjena po 16 kriterija, koji su se u prethodnim istraživanjima pokazali najbitnijima za učinkovito rukovođenje. Neki od tih kriterija su sposobnost komuniciranja, pružanje nadahnuća, poticanje na uspjeh i drugo. Među 545 sudionika, istraživači su otkrili 96 (18 posto) nisko kvalitetnih menadžera, čije su ključne upravljačke osobine ocijenjene lošije od osobina 90 posto kolega. Tako niske ocjene makar za jednu ključnu menadžersku osobinu mogu upropastiti karijeru – ili karijere podređenih koji imaju nesreću da rade pod nadzorom takvog čelnika.Nakon otkrivanja njihovih nedostataka, voditelji programa su savjetovali spomenute menadžere kako da isprave svoje "kobne nedostatke". U nastavku, tražili su od njih da utvrde svoje jake strane te su ih poučili kako da te jake strane što bolje naglase.

Tkogod tvrdi da "vuk ćud ne mijenja", piše Harvard Business Review, iznenadit će se kad dozna da je 71 od spomenutih 96 "kvarnih" menadžera poboljšalo svoje nedostatke do te mjere da su u idućem krugu ocjenjivanja dobili značajno bolje ocjene za svoju sveukupnu upravljačku sposobnost. Dakle, tri četvrtine loših menadžera dovoljno je promijenilo svoje ponašanje u radnom okruženju, da su njihove kolege, podređeni i nadređeni doista vidjeli poboljšanja.  Postignuta poboljšanja bila su osjetna. U razdoblju od 18 do 24 mjeseca, spomenuti "bivši loši" menadžeri nisu napredovali samo za par mjesta, nego su se iz donjih 10 posto podigli u gornju polovicu rang ljestvice. Istraživači tvrde da bi mnogi od njih mogli i dalje napredovati. Najčešće zamijećen nedostatak kod loših lidera ticao se upravljanja ljudima: oni nisu bili u stanju uspostaviti kvalitetan odnos s ljudima s kojima su dolazili u doticaj, što je nedostatak koji tim više dolazi do izražaja što se menadžer više penje na hijerarhiji. Manje je nedostataka zabilježeno u provođenju poslovnih inicijativa, poticanju na uspjeh i karakteru.  

Pet tipova loših šefova

Ima mnogo načina na koje rukovoditelji mogu biti loši. Neki su  nasilnici, neki ne pomažu osoblju da se razvije i napreduje, treći nemaju privatan život, pa vjeruju da ga nemaju ni njihovi podređeni. Provjerite pet klasičnih tipova "negativaca".

1. Loš komunikator: Obraća se podređenima pogrešnim tonom ili neprikladnom gestikulacijom, koristi neprikladne riječi, ne sluša sugovornika, ne prihvaća primjedbe ni sugestije. Zaposlenici imaju dojam da mu njihove zamisli i osjećaji uopće nisu važni. 
2. Mikromenadžer: Nerado prenosi posao na podređene. Nema povjerenja u njih pa ih na svakom koraku kontrolira kako obavljaju zadatke i prigovara im. Pod takvim šefom, radnici se osjećaju sputano i zagušeno.
3. Ziheraš: Nesklon je preuzimanju rizika i odbija donositi odluke koje su po nečemu sporne. Uoči li opasnost da bi se odlukom nekome zamjerio, prekršio zakon ili propise o sigurnosti na radu, odustat će ili odgoditi odlučivanje dok ne provjeri sve što ga muči.
4. Cjelodnevni radnik: Ulijeće u ured pred kraj radnog vremena i daje novi zadatak, ili započinje razgovor. Takvi postupci tjeraju zaposlenika da za potrebe posla zapostavi svoj privatni život.
5. Emotivac: Ima burne emocije i ne može se suzdržati od njihovog iskazivanja. Šefovo hihotanje, vikanje, lupanje vratima, bacanje stvari uokolo ili gnjevna šutnja unose nemir i napetost među osoblje.