Svi koji su usko vezani uz istraživanje tržišta i „consumer insight“ gotovo nikada u svojim  analizama brendove ne dijele na domaće i strane, priopćeno je iz GfK.

To je nepisano pravilo, a mnoga pravila poznata su upravo po svojim presedanima. Tržište čokolade, na  kojem se godinama vode javni i tajni medijski i ini ratovi,  predstavlja izazov za  istraživače pa ovom prilikom radimo  presedan te se dijele  čokoladni brendovi na domaće, strane i trgovačke marke.

Domaći brendovi su 2005. činili 57% volumena u čokoladnim  tablama. Danas su na 37%. Predstavnici domaćih brendova često ističu neodgovarajuću carinsku politiku (koja dopušta bezcarinski uvoz određene količine čokolade iz EU), liberalni odnos prema trgovini, cijenu šećera (koji se u Hrvatskoj nabavlja po mnogo većoj cijeni nego što ga strani brendovi plaćaju u inozemstvu) kao neke od glavnih problema s kojima se suočavaju.
No, bitka se vodi na najmanje četiri fronte. Na jednoj između domaćih i stranih brendova, na drugoj između domaćih brendova i trgovačke marke, na trećoj između stranih brendova i trgovačke marke, na četvrtoj između domaćih i stranih brendova zajedno protiv trgovačke marke.

Trgovačke marke su u 7 godina povećale količinski udio sa 10% na 35%. Odmah se pomisli na  jednu asocijaciju. Lidl, zar ne? Da, ali prije 7 godina Lidla nije bilo.  Konzum, Getro i Billa svojim su markama pripremili teren trgovačkim markama u čokoladama. One su danas toliko snažne da se događa  paradoks. Pojedini vlasnici brendova ne priznaju snagu trgovačkih marki i osporavaju njihove rezultate. Neki su pak posve suprotno odlučili amortizirati utjecaj trgovačke marke počevši ih proizvoditi.