Belišće, Radnik, Dubrovnik, Dubrava, Primorac, Orijent, Istra, Mladost 127., Vukovar, Čakovec, TŠK, Kamen Ingrad… Tko se još sjeća imena klubova koji su jedno vrijeme popunjavali prvu nogometnu ligu? Ako ste ih zaboravili, došlo je vrijeme da ih se ponovo sjetite jer bi se neki od već zaboravljenih potrošenih legendi ponovo mogao naći u elitnom razredu hrvatskog nogometa. Ili će u 1HNL ući neki drugi, ali po mnogo čemu slični projekti vazda slave željnih gospodarsko-političkih provincijalnih moćnika čiji bi ulazak u sport neizostavno pratila velika rupa koju su popunjavali porezni obveznici. Razlog tome je sve spominjaniji prijedlog novog predsjednika Udruge provoligaša Igora Štimca koji je protekla dva mjeseca potrošio isključivo u lobiranju da se već od iduće godine postojeći sustav natjecanja s dvanaest klubova poveća za dodatna četiri – na šesnaest. Zapravo, radi se o već isprobanom receptu koji je tokom devedesetih godina bio triput oproban (sezone 1992/93, 1994/95 i 1996/97) i još jednom nakon 2000. godine u sezoni 2001/02. Zajedničkom ovom modelu natjecanja je da je svaki put napušten. Odnosno, niti jednom u idućoj sezoni nije ponovljen: triput je smanjeno na 12 klubova, a jednom 1993/94 političkom odlukom državnog vrha povećano na 18 kako bi se u ratom poharanoj državi udovoljilo različitim interesima.

Štimac
Unatoč tome, Štimac ne odustaje. Štoviše, da dokaže da misli vrlo ozbiljno i da se radi o projektu iza kojeg stoji svim svojim srcem, nedavno je na sastanku Udruge Prve HNL najavio da će napustiti funkciju predsjednika ako se ne usvoji ono za što se on zalaže. Iako dio nogometnih neimara priželjkuje baš takav scenarij, realnost govori drukčije s obzirom da su predstavnici većine klubova za takvo natjecanje. Protiv je Dinamo, dok se još nekoliko ekipa dvoumi čekajući rasplet situacije i priklanjanje jačem. “Ako na kraju ne izglasamo da u sezoni 2007/08. dođe do promjene sustava i proširenja lige, smatrat ću to osobnim porazom. Tada mi je najbolje da pokupim sve papire i stvari i odem”, rekao je Štimac. Pitanje je, međutim, što bi usvajanje takvog modela donijelo hrvatskom nogometu. Istina je da su društvene okolnosti bitno drukčije u odnosu na devedesete i da je novca više. Međutim, nije se razvijala samo Hrvatska nego i Europa u kojoj sada vladaju sasvim drukčiji kriteriji nego što su bili u vrijeme kada je Hajduk dogurao do četvrtfinala Lige prvaka. Danas se slavi svaki prolazak domaćeg kluba u iduće kolo bilo kojeg europskog natjecanja. U trenutku kada su u Hrvatskoj na većini prvoligaških stadiona konačno postavili reflektore kao nužan uvjet za provoligaše, u Danskoj se, primjerice, pod obavezno uvodi podno grijanje terena. U okolnostima kada su prošle godine dva kluba (Kamen Ingrad i Pula) više zaslugom drugih nego svojom zbog financijskih problema uopće završili natjecanje, priče o 16 koliko-toliko stabilnih prvoligaša zvuče kao snoviđenja. Kao što je poznato, na licenciranju klubova da uopće pristupe natjecanju prođe tek njih osam, da bi nakon žalbi dozvolu dobilo još njih nekoliko uključujući par bolje stojećih drugoligaša. Ukupan proračun prvoligaških klubova u Hrvatskoj iznosi između 35 i 50 milijuna eura ili bolje rečeno prosječan proračun klubova je između tri i četiri milijuna eura. Pritom valja naglasiti da se na Dinamo i Hajduk odnosi više od pola, s obzirom da ta dva kluba godišnje barataju sa svotama između 10 i 15 milijuna eura.

Vrbanović
Štimčev prethodnik i predstavnik Dinama Damir Vrbanović ističe da u Hrvatskoj postoji pet ili šest nogometnih centara koji mogu nešto napraviti u Europi. Ako se odustane od koncentracije kvalitete, širenje lige na 16 timova dovest će do većeg broja “laganih” utakmica koje ne zanimaju nikog. Ni publiku, niti sponzore i što je najgora posljedica, još teže pridonose razvoju igrača čime se smanjuje mogućnost njihove prodaje, a time i osnovni prihod domaćih klubova. “Takav stav imaju i u Uefi. Države poput Hrvatske nemaju dovoljno snage za ligu 16. Možda će se idućih godina situacija promijeniti, ali sada nikako. U našoj državi nema niti marketinškog potencijala koji bi opravdao promjenu natjecanja, jer je veća liga ujedno i skuplja. Ako su prošle godine neki klubovi na jedvite jade završili natjecanje ne znam na osnovu čega se zaključuje da će iduće sezone biti bolje. Teško mi je povjerovati da se u Hrvatskoj može naći još toliko sredina koje mogu dati stabilnog provligaša”, objašnjava Vrbanović. Prema njegovim riječima, 70 posto proračuna prosječnog provoligaša puni se preko transfera, dok prihod od ulaznica predstavlja tek 3 do 5 posto. Publika u pravilu voli velike spektakle. Ako se liga dodatno razvodni sve što se može dogoditi je da imamo još manje publike nego dosada i to u trenutku kada su tribine konačno popunjenije s obzirom da je u prvih pet kola zabilježeno 40 posto više gledatelja nego lani čime se pokoji sponzor i može odlučiti dati ponešto novca u nogomet. Vrbanović nastavlja da za odnošenje odluke o proširenju nije poštivana procedura niti održana javna rasprava s obzirom da je donedavno kao jedini prijedlog figurirao upravo onaj Štimčev dok se sada treba raspravljati i o prijelogu za ligu 12, a prema nekim najavama bit će predložena i liga 10. Ne treba zanemariti niti prošle godine usvojeni Zakon o sportu koji se doduše još uvijek ne primjenjuje a koji klubove s financijskim problemima obavezuje na pokretanje preoblikovanja koje dosad nije pokrenuo niti jedan tim. A uredno poslovanje jedan je od ključnih kriterija da bi se ekipa uopće našla u natjecanju.

I HTV protiv Lige 16

U slučaju usvajanja novog modela natjecanja sa 16 klubova, podršku domaćem nogometu mogla bi uskratiti i Hrvatska televizija. Kako doznaje Poslovni dnevnik, na sastanku predstavnika prvoligaša s vodstvom HRT-a uoči početka nove sezone jasno je upozoreno da će televizija u slučaju povećanja broja ekipa otkazati ugovor o prijenosu utakmica i praćenju HNL-a jer im to natjecanje više neće biti interesantno. Utakmice u kojima ne igraju Hajduk i Dinamo imaju izuzetnu nisku gledanost, što televizije ne trpe.