Godišnji odmor trebao bi biti blaženo i bezbrižno razdoblje, namijenjeno potpunom opuštanju i isključivanju od svega što nas eventualno muči tijekom ostatka godine.

Željno ga iščekujemo, nestrpljivo križamo dane u kalendaru, no kod suvremenog se čovjeka počeo javljati jedan veliki apsurd. Naime, niz anketa pokazao je kako je mnogima odlazak daleko od svakodnevice postao jednak, pa i intenzivniji stres koji se još pojača po povratku kući zbog spoznaje da su ta dva ili tri slobodna tjedna bila vrlo loše iskorištena. Razloga umarajućem godišnjem odmoru je puno i svi su individualni. Nekima stres stvaraju financije, nekima gužve na cestama, loš smještaj, obiteljske razmirice, neprestani pozivi s posla…

Jedan od najčešćih razloga prevelika su očekivanja u tom, realno, kratkom vremenu. Mnogi nastoje u 15 do 20 dana riješiti sve privatne pa i poslovne zaostatke i paralelno se odmoriti, a jedno s drugim nikako ne ide.

– Tih prosječno dva tjedna premalo su za dobro se odmoriti, a kamoli se uhvatiti u koštac s problemima. Problemi, dakako, putuju s nama kamo god pošli, no trebamo imati na umu da se ništa neće dogoditi ako ih u tom periodu ostavimo po strani. Posao neće propasti ako ga na kratko zaboravimo, a neće niti išta drugo. Brigom stječemo dojam da imamo stvari pod kontrolom, no zapravo si njome odmažemo. Treba se zapitati: “Što ja u ovom trenu i s ovog mjesta mogu učiniti da nešto promijenim?”, a odgovor je najčešće – ništa! – objašnjava psihologinja Maja Vučić.