Među prosvjednicima koji se već redovito okupljaju u središtu Zagrebu možete susresti razne likove, ali ipak ne očekujete da ćete, i to u subotu navečer, naletjeti na glavnu urednicu Net.hr-a, najposjećenijeg hrvatskog news portala, koja tu nije došla protestirati nego raditi. “Što ćeš, malo nas je u redakciji, pa svi radimo sve”, kratko mi je rekla Tomislava Sila prije nego što je odjurila dalje, fotografirati ljude s najzanimljivijim transparentima. Dok demonstranti zviždeći obilaze velike medijske kuće, mi se dogovaramo za nastavak razgovora u mirnijem okruženju. Sutradan smo se našli na mjestu koje je tek neznatno mirnije – u redakciji net.hr-a, blizu zagrebačkog Cvjetnog trga. Tridesetak djelatnika stvara popriličnu galamu i pri tom se sporazumijevaju nekim vlastitim, redakcijskim žargonom.

“Idem po terenu kad je baš panika jer sam morala ljudima dati slobodne dane”, objašnjava Tomislava. Zadnjih dana ih je dosta opteretila – počeo je rat u Libiji, katastrofa u Japanu, prije toga Tunis i Egipat. Uz to, na domaćem terenu svaka dva – tri dana budu demostracije, pa su uvedene međusmjene i ljudi su na izmaku snaga. “U našoj redakciji svi sve radimo, što god zapne rješavanja se prima prvi tko je slobodan, a upućen u problem i načine rješavanja. Direktor Ante Magzan tako se primi, recimo, dizajna, ja kuham kavu, urednica Danasa.hr-a odnosi suđe jer je kaos u redakciji, a dolazi nam predsjednik Josipović u goste, pa je red da sve bude čisto”, objašnjava nam domaćica. Zato funkcioniraju brže nego što bi to mogli u nekom velikom sustavu, u kojemu postoji organizirana pomoć za svaki problem ali poštivanje hijerarhije oduzme previše vremena. Naša sugovornica ima i to iskustvo, na net.hr došla s mjesta glavne urednice tportala, gdje je na raspolaganju imala trostruko više suradnika. Kaže da bi joj i na net.hr-u trebalo više ljudi. “Stalno mi se javljaju netom diplomirani novinari, ali na žalost ne možemo si priuštiti nova zapošljavanja. Isto vrijedi i za one nesretne kolege, već izgrađene, ozbiljne, sjajne novinare, koji su dobili otkaze kod svojih nesposobnih i mahom nepoštenih gazda. Nažalost, u ovom trenutku, ne mogu nikome od njih pomoći iako i meni njihova pomoć jednako treba”, žali Tomislava. Dok kriza ne prođe, mora se snalaziti s postojećim brojem ljudi. “Malo nas je a moraš biti jako brz, tekst prođe kroz moje ruke, a ako ne stignem jer jurcam unaokolo, čita ga i ‘čisti’ izvršni urednik Dalibor Dobrić, urednica Danas.hr-a Tina Lakić. Temeljito dorađujemo, vraćamo, tražimo ispravke, nadopune… samo one teme koje se duže rade i idu tjedno”.

Koliko zbog brzine pati kvaliteta? “U prosjeku objavimo stotinjak tekstova dnevno. Kod nas nema ploče kao u dnevnoj novini na koju se okače prvi isprinti pa svatko u redakciji može usput pregledati i upozoriti na greške. Članak odmah ‘ide van’, i da, greške se, nažalost, potkradu. S time se skupo igrati, košta te ako zakasniš, ali još je skuplje izletjeti s nečim netočnim i neprovjerenim, u tom je slučaju ipak bolje biti minutu ili dvije iza konkurencije. Srećom, uvijek ima čitatelja koji u komentarima ispod članaka upozoravaju na greške”, govori Tomislava. Zbog takvog tempa i male redakcije nema puno vremena raditi s mladim kolegama. Kaže da joj je po tom pitanju, dok je bila na tportalu, Dado Milišić bio od ogromne pomoći, učio je ljude pisanju, vraćao im tekstove, objašnjavao što i zašto ne valja, a kako bi trebalo biti… Iako je net.hr u vlasništvu velikog američkog fonda, Tomislava kaže da novinarstvo kojim se bavi nije korporacijsko, nema pritisaka, niti crnih lista koga se smije zvati za izjavu, a koga ne. Uostalom, vlasnici su daleko, uglavnom ih zanimaju brojke i ne upliću se u uređivanje. “Pa niti na tportalu, koji je u vlasništvu Deutsche Telekoma, dok sam tamo radila pravila nisu bila korporativno postavljena. Kako je danas, ne znam. Tamo sam došla nakon osmogodišnjeg iskustva u magazinu Banka, koji doduše jest u vlasništvu Zagrebačke banke, ali tek tportal mi je bio prvi izravni susret s korporacijom”, kaže. Priznaje da nije znala funkcionirati po korporacijskim pravilima, “nisam se uspjela prilagoditi koječemu što tako velik sustav nameće, ali zbog toga nisam imala nikakvih problema”. Na kraju je dobila bolju ponudu i otišla na net.hr.

Lani je net.hr imao i do 885.000 tisuća posjetitelja mjesečno, a brojka i dalje raste. “Sve više ljudi koristi internet kao sredstvo informiranja, iako ih je i dalje nedovoljno. Nažalost, država se trudi ugušiti još uvijek slabašno tržište, pa nam uvode namete kako bi nas spriječili da se razvijamo, zapošljavamo… Svaka nova odluka s kojom izađe regulator, besmislenija je od prethodne. Sad su se dosjetili novog načina mužnje- iz nepoznatog razloga moramo davati 0,5 posto prihoda fantomskoj Agenciji za elektronske medije, i pritom ne znamo na što će taj novac biti potrošen i kakav to oni monitoring vrše. Kao da im je jedini cilj zatrti ovo što postoji, a putem financijskih pritisaka pokušavaju ujedno sputati veliku slobodu izražavanja koja vlada na internetu”, kaže Tomislava.Iako Net.hr ima najveći udjel od online oglašavanja u Hrvatskoj, sve više klijenata kasni s plaćanjem. Zbog krize su bili prisiljeni otkazati ugovore novinskim agencijama s kojima su godinama radili, jer nisu sigurni da će im ubuduće moći platiti. Ne duguju nikome ništa, i namjera im je da tako i ostane. Planovi?“U zadnjih godinu i pol pokrenuli smo nekoliko novih sajtova – Danas.hr, Webcafe.hr i nekidan Sportski.net. Silno smo zadovoljni njihovim rezultatima. Novi formati koje smo uveli, osim što su čitateljima, pokazalo se, ugodniji i pregledniji, dobro su prošli i kod oglašivača. Drago nam je i jedno i drugo, tim redom kojim sam navela. Iako čitatelji uglavnom ne vole promjene, redizajne i velika pretumbavanja sadržaja koji godinama konzumiraju u istom obliku, nevjerojatno dobro su prihvatili promjene”, zadovoljno će Tomislava. Ohrabreni rezultatom, do ljeta planiraju izaći s još dva nova portala, a u međuvremenu će već doći i neke nove ideje.

U kojoj god redakciji bila, Tomislava Sila ima isti ritam. Dizanje u šest, spajanje na internet, u pola sedam šalje dežurnom novinaru mailove s linkovima, odvede sina u školu, pročita dnevne novine i u osam je na poslu. Započinje još jedan dan “za koji ne znaš ni kada ni kako će završiti, samo znaš da će brzo proći jer je napeto i neprestano se nešto dešava”. Ako nema prosvjeda i ne događa se ništa posebno, doma je oko pola šest. A kad se dogodi nešto, u prosjeku svaki drugi ili treći dan, kući stiže oko deset. Karijeru je započela sredinom 90- tih na zagrebačkom OTV-u, radila je na TV Mreži i na CCN-u otkud je 2000. prešla na web. Vidi li se jednog dana u printu? “Ne, ovdje mi je puno napetije jer je sve brže. Sretna sam kad radim, stvarno volim web novinarstvo, tu se cijeli dan utrkuješ sa sekundama, moraš biti brz, a onda odjednom shvatiš da je već pala noć”.

Vlasnik net.hr-a jedan je od najvećih fondova na svijetu

Net.hr osnovan je 2000. godine pod nazivom Iskon.hr, od 2006. godine u vlasništvu je tvrtke Adriatic Media i tada je promijenio naziv u ovaj sadašnji. Adriatic Media je u većinskom vlasništvu kompanije Centrum Holdings, internetske medijske kuće aktivne u srednjoj i istočnoj Europi, koja je pak u vlasništvu private equity fonda Warburg Pincus, jednog od pet najvećih investicijskih fondova na svijetu.

Ništa bez Fejsa i Twittera

Akademija Prodajni Mindset

Iskusni stručnjak Vedran Sorić otkriva kako (p)ostati uspješan, pogledajte i poslušajte!

Veća produktivnost

Zašto je ovo najbolje ulaganje u 2026.

Kako vidimo, prati Huffington Post, Guardian, e- novine, Index, tportal, Jutarnji, Večernji, h-alter I – Facebook. “Da, Fejs je alat, preko njega pratim sve medije. To je sredstvo za rad svakom tko ga zna pametno koristiti, jasno, nakon što blokiraš one što Fejs koriste samo da bi te zatrpavali kojekakvim smećem. Ostavljam si one koji na fejs linkaju novinarski zanimljivu robu. Suludo je da neke medijske kuće blokiraju fejs. Twitter je jednako važan, pa i važniji. Brži je, formom mi je prikladniji, kratak je i jasan. Taman kako treba”.