Joao Wengorovius devetnaest je godina proveo u BBDO u Portugalu, od kojih je zadnjih deset bio izvršni direktor i član uprave. Za to vrijeme BBDO Portugal je osam puta bio agencija godine, dobivao je mnoge međunarodne nagrade i financijski odlično poslovao.

Međutim, prošle je godine Wengorovius odlučio potpuno promijeniti profesiju i život te danas provodi dane i noći u predgrađu Pariza, u kulinarskoj školi Alaina Ducassa, Chefa čija su tri restorana u jednom trenutku nosila po tri Michelinove zvjezdice, i autora Kulinarske enciklopedije. O tome znači li mu više Canneski Lav ili Michelinova zvjezdica Wengorovius govori za Poslovni dnevnik, a njegovo će zanimljivo predavanje "Sardine i čokolada" uživo slušati sudionici festivala Dani komunikacija u Rovinju od 16. do 19. svibnja.

Zašto ste napustili oglašivačku industriju? Jeli razlog osjećaj da ste u oglašavanju postigli sve što ste željeli?
Jednostavno sam osjetio da je došlo vrijeme da izađem iz  tog "udobnog okruženja" i istražujem i učim i o drugim svjetovima. Ako to ne učinite – stagnirate. Ja vjerujem da je raditi samo jednu stvar u životu potrošiti život bezveze. A što se BBDO u Portugalu tiče, da, mislim da smo više manje postigli sve što smo u tih deset godina željeli. Proglašeni smo agencijom godine osam puta, osvajali smo nagrade na svim značajnijim međunarodnim festivalima, bili smo vodeći na tržištu u kategorijama kreativnosti, strategije i efektivnosti. I pritom smo bili najprofitabilniji.

Da li vam je kuhanje oduvijek bila strast? I koji je vaš cilj kao chefa?
Oduvijek sam cijenio hranu, no stvarno me zaintrigirala kada sam u kasnim dvadesetim živio u Londonu. Sjećam se kako sam kupovao svoje prve kuharice i kako su me oduševljavala izvanredna jela u različitim restoranima. I tako sam se "navukao" na delicije.Što se tiče mojih ciljeva, još uvijek ih nemam. Nisam još odlučio želim li otvoriti restoran ili pokušati nešto drugo. Iznad svega želim učiti i vježbati. Mislim da sam tek na početku duge krivulje.Ako vjerujete u pravilo o 10.000 sati Malcolma Gladwella koje spominje u knjizi Outliers (to je magična brojka koliko sati prakse je potrebno kako bi se dostignuo stupanj majstorstva i mogao postati svjetskom klasom), predamnom je još uvijek dug put koji moram proći da bi se nazvao Chefom, u najmanju ruku dobrom Chefom.Što više znate o gastronomiji, to ste svjesniji kako je ograničeno vaše znanje. Ali, pretpostavljam da je tako i u glazbi, znanosti ili bilo kojoj drugoj disciplini.

Kažete kako je rad u kuhinji pakleno naporan. Čini li vam se iz sadašnje perspektive oglašavanje lagodnim poslom?
Oglašavanje može biti vrlo stresan posao. Osobito kada želite postići nešto izvanredno, neobično. Tada nailazite na brojne prepreke. Teško je nešto osmisliti, proizvesti i prodati. Uvijek ćete imati besmislene sastanke, premalo novca, prekratke rokove, premalo resursa i puno nemogućih odluka koje morate donijeti. Riskirat ćete, ali ćete i griješiti. I ako upravljate agencijom, morat ćete uskladiti očekivanja ljudi koji u agenciji rade, klijenata i dioničara. A ona su vrlo često nepomirljiva.Ali, raditi u kuhinji dodaje tom emocionalnom i mentalnom stresu još jednu dimenziju: fizičku težinu posla. Rad od ranog jutra do kasne večeri gotovo svaki dan, ponekad trebate raditi u podrumima i prostorima bez dnevnog svjetla, stajati na nogama cijeli dan, naizmjenično u toplom i hladnom prostoru, i upravljati različitim stvarima. U tom smislu, oglašavanje je lagodnije.

Kako oformiti dobar tim (i u kuhinji i u marketinškoj tvrtki)?  
Privuči, zadržati i motivirati talente uvijek će biti najteži, ali i najvažniji izazov koji morate ostvariti. U obje industrije nećete postići uspjeh ako nemate dobar tim.Po mom mišljenju treba pokušati angažirati ljude koji dijele istu strast za poslom, ali ne nužno i isto obrazovanje i iskustva. Raznolikost je jako važna ako vam je cilj izgraditi okruženje koje potiče kreativnost. Isto tako treba angažirati ljude koji su jako dobri u jednoj stvari (saucier u kulinarstvu ili art direktor u dizajnu, na primjer) zajedno s ljudima koji su dobri u nekim drugim stvarima, i koji mogu zajedno raditi kao tim.Isto tako regrutirajte prema načelu "odaberi zbog stava i pouči vještinama" (hire for attitude, train for skills) kako smo govorili u Omnicomu. Lakše je nekog podučiti vještinama nego ispravljati krive stavove. Jednom kad to postignete, potrudite se da svatko zna što se od njega očekuje i osigurajte se da stalno dobivate povratne informacije. 

Koji klijenti su vam bili najdraži i zašto?
Stvarno sam imao sreću da radim s mnogo dobro klijenata tijekom godina. Vjerujem kako je reputacija koju smo godinama gradili odigrala veliku ulogu u filtriranju klijenata koji su na kraju radili s nama. Isto tako je odbila mnoge klijente koje nije privukla naša metodologija ili osobnosti, ali oni koji su nam došli znali su točno što mi nudimo. Bio je to odnos obostranog poštovanja i vrlo zahtjevne kulture. Volim klijente koji su nas uvijek gurali naprijed i koji su bili fokusirani na stvarno bitne ciljeve. Uz to i klijente koji su vjerovati u izgradnju brenda na duge staze, a ne samo kratkoročnu dobit.   

Što vi kao motivacijski govornik dajete publici? Postoji li netko tko je vas riječima mogao nadahnuti?
Mnogo me ljudi nadahnjuje. Samo slušajte, svijet je pun zanimljivih ljudi.Kao predavač, nadam se da će iskustvo koje ću podijeliti i drukčiji kut gledanja potaknuti publiku na razmišljanje. O tome što radimo i što je cilj koji želimo postići. 

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

O predavanju

Predavanje je naslova "Sardine i čokolada". Što predstavlja sardine, a što čokoladu?

Daniel Humm, Chef restorana Eleven Madison Park u New Yorku koji je vlasnik tri Michelinove zvjezdice rekao je "Ako želite kreirati nešto jedinstveno, važno je da inspiraciju potražite izvan svog okruženja. U suprotnom, postat ćete kao bilo koji drugi restoran". U toj rečenici Chef Humm se referirao na glazbu Milesa Davisa i na to kako je princip njegove glazbe utjecao na način kuhanja u restoranu (uzeo je 11 riječi koje opisuju glazbu Milesa Davisa: progresivna, stalno se obnavlja, cool, spontana, vibrantna…). 'Sardine i čokolada' također govore o preklapanju dvaju različitih svijetova – u mom slučaju haute cuisine i oglašavanja – i obraća se onima koji ne žele biti samo jedna od agencija ili jedan od restorana.