Budućnost Itas Prvomajske, posljednje tvornice u Republici Hrvatskoj u kojoj je na snazi radničko samoupravljanje, trebala bi biti poznata za dva tjedna. Na Trgovačkom sudu u Varaždinu za 2. lipnja zakazano je novo ročište na kojem će se odlučivati o otvaranju stečajnog postupka nad tvrtkom opterećenom s nepodmirenim obvezama od 1,5 milijuna eura. Prijedlog za pokretanje stečaja podnio je zaposlenik Branko Kišićek, koji je pred sudom potvrdio da ne odustaje od svog zahtjeva, naglasivši ključni razlog – radnicima nisu isplaćene plaće za ožujak i travanj 2026. godine, što je situaciju dovelo do točke pucanja i egzistencijalne neizvjesnosti za sve zaposlene. Kriza je eskalirala još početkom godine, kada je u veljači tvrtki blokiran račun, a kulminirala je u travnju isključenjem struje zbog duga, što je u potpunosti zaustavilo proizvodnju.

Iako je svjestan da formalni razlozi za stečaj postoje, direktor Dragutin Varga ne odustaje od borbe za opstanak tvornice. Na sudu je iznio informaciju koja bi mogla predstavljati preokret i spas u posljednji trenutak. Naime, pronađen je strateški partner, zagrebačka tvrtka Hidroelektra-inženjering d.o.o., s kojom je 24. travnja 2026. godine sklopljen ugovor o kupoprodaji dijela imovine Itasa za iznos od čak šest milijuna eura. Prema Varginim riječima, rok za plaćanje istječe 24. svibnja, a realizacija tog posla omogućila bi ne samo podmirenje dospjelih tražbina prema radnicima i drugim vjerovnicima, već i nastavak poslovanja. Upravo je zbog toga predložio sudu da se odluka o stečaju odgodi, kako bi se dala prilika za realizaciju ovog spasonosnog ugovora, a kako pišu Varaždinske vijesti, s prijedlogom su se načelno složili i predlagatelj stečaja i predstavnik države.

Korijeni problema koji su Itas doveli na rub propasti sežu dublje od neisplaćenih plaća. Ključni spor vodi se oko vlasništva nad samom proizvodnom halom. Agencija za naplatu potraživanja H-Abduco još je 2023. godine preuzela hipoteku nad halom i time postala njezin vlasnik. Iz Itasa tvrde da su svi pregovori o otkupu ili najmu prostora propali zbog, kako navode, neprihvatljivih uvjeta koje je postavio H-Abduco. Taj neriješeni spor doveo je do raskida ugovora s ključnim njemačkim partnerom, što je posljedično izazvalo potpuni financijski kolaps tvrtke. S druge strane, iz H-Abduca odgovaraju da Itas koristi nekretninu bez ikakve pravne osnove i bez podmirenja dugovanja, te da njihovi pokušaji dogovora nisu urodili plodom. Tenzije su narasle do te mjere da je direktor Varga najavio i podizanje kaznenih prijava protiv H-Abduca zbog sumnje na gospodarski kriminal.

Itas Prvomajska nije samo tvornica alatnih strojeva; ona je živi simbol jednog prošlog vremena i modela radničkog samoupravljanja koji je bio temelj gospodarskog sustava bivše države. Uvedeno 1950. godine, samoupravljanje je radnicima davalo pravo da upravljaju poduzećima u kojima su radili. Nakon tranzicije u tržišno gospodarstvo, većina takvih tvrtki je ili propala ili privatizirana. Itas je, međutim, preživio ponajviše zahvaljujući svojim radnicima koji su se 2005. godine, nakon štrajka glađu i duge borbe protiv tadašnjih vlasnika koji su tvrtku vodili u propast, izborili da postanu dioničari i preuzmu upravljanje u svoje ruke. Iako se danas u Hrvatskoj na pojam “samoupravljanje” često gleda s podsmijehom kao na neefikasan relikt prošlosti, slučaj Itasa podsjeća na važnost radničke participacije i borbe za očuvanje radnih mjesta.

Radničke zadruge kao globalni trend

Dok se u Hrvatskoj model radničkog vlasništva smatra zastarjelim, u svijetu on živi i razvija se kroz različite oblike participativnog gospodarstva, najčešće u obliku radničkih zadruga. Ovi se modeli temelje na demokratskom odlučivanju i pravednijoj raspodjeli dobiti, a Europska unija prepoznaje njihovu važnost unutar koncepta “socijalne ekonomije”. Procjenjuje se da samo u Europi postoji oko 250.000 zadružnih poduzeća koja zapošljavaju više od pet milijuna ljudi. Vjerojatno najpoznatiji primjer uspjeha je Mondragon Corporation u španjolskoj Baskiji, koja je od male zadruge prerasla u jednu od najvećih španjolskih kompanija. Sličan pokret “ozdravljenih tvornica” nastao je i u Argentini nakon ekonomske krize 2001. godine, gdje su radnici samoinicijativno preuzimali napuštene pogone i ponovno pokretali proizvodnju. Ovi primjeri pokazuju da modeli radničkog upravljanja mogu biti održivi i uspješni i u suvremenom globalnom gospodarstvu.

Budućnost posljednjeg izravnog nasljednika te tradicije u Hrvatskoj sada ovisi isključivo o ishodu dogovora sa strateškim partnerom. Hoće li uplata od šest milijuna eura doista sjesti na račun tvrtke i omogućiti joj da se prilagodi novim tržišnim uvjetima, ili će Itas Prvomajska postati još samo jedan eksponat u muzeju industrijske povijesti, znat će se vrlo brzo. Sudbina radnika i jedinstvenog simbola radničkog ponosa visi o koncu.

_{* uz korištenje AI-ja}

Ne plaćaju nego upravljaju

Energetska igra se promijenila – a neki su već nekoliko poteza ispred

Nova valuta

Nova industrijska revolucija ne događa se u proizvodnji – nego u električnoj energiji