Američki dolar porastao je za 12 posto prema euru u prošloj godini i na 0,93 eura približava se paritetu. Ako se cijene nafte i drugih dobara sada čine visokima u dolarima, izgledaju još više u eurima.

Uslijed porasta vrijednosti dolara i inflacije u mnogim zemljama koja je trenutačno na višedesetljetnim najvišim razinama, možda ulazimo u takozvane “obrnute valutne ratove” – u kojima se zemlje natječu za jačanje deviznih vrijednosti svojih valuta.

Izraz “valutni ratovi” isprva je bio živopisan opis onoga što su međunarodni ekonomisti dugo nazivali “konkurentskim devalvacijama” ili, nakon što su tečajevi počeli plutati početkom 1970-ih, “konkurentskim deprecijacijama”.

U takvim situacijama zemlje se osjećaju ogorčeno što njihovi trgovinski partneri namjerno provode politike kako bi oslabili vlastite valute i stekli nepoštenu prednost u međunarodnoj trgovini.

Konkurentska deprecijacija može nastati kada glavni makroekonomski ciljevi svih zemalja, uz maksimiziranje rasta BDP-a i zaposlenosti, uključuju poboljšanje njihove trgovinske bilance. To općenito opisuje posljednjih nekoliko desetljeća u svjetskom gospodarstvu.

Obrnuti valutni rat, s druge strane, uključuje konkurentsku aprecijaciju. Ovdje zemlje misle da njihovi trgovinski partneri namjerno pokušavaju ojačati svoje valute kako bi obuzdali inflaciju.

Time bi se moglo opisati razdoblje koje je započelo 2021., kada se inflacija vratila kao ozbiljan problem u većini zemalja. U oba slučaja nemoguće je da sve zemlje slijede takve strategije jer ne mogu sve istovremeno pomicati svoje tečajeve u istom smjeru.

I konkurentska deprecijacija i konkurentska aprecijacija često se doživljavaju kao dokaz nedostatka međunarodne suradnje za postizanje stabilnosti tečaja, a ponekad dovode do potrebe za novim brettonwoodskim aranžmanom za promicanje veće koordinacije politika.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Kina najčešća meta
Sjedinjene Američke Države često su brzo tvrdile da su valute drugih zemalja nepravedno podcijenjene. Od 1988. godine Kongres zahtijeva od Ministarstva financija da podnese polugodišnja izvješća o tome manipuliraju li glavni američki trgovinski partneri svojim valutama. Kina i druge azijske zemlje najčešće su mete. No, Švicarska je također pod sumnjom, iako je švicarski franak najskuplja glavna valuta po drugim kriterijima.

U veljači 2013. američko Ministarstvo financija predvodilo je svojevrsni mikro brettonwoodski sporazum prema kojem bi se zemlje G7 suzdržale od poduzimanja koraka za deprecijacijom svojih valuta. Sporazum iz 2013. malo je poznat, ali je funkcionirao. Tijekom posljednjeg desetljeća, članice G7 nisu intervenirale kako bi prodale vlastite valute na deviznom tržištu.

Kina, koja nije članica G7, intervenira na valutnom tržištu. Međutim, od 2014. to čini kako bi usporila deprecijaciju juana, a ne kako bi je potaknula. Izraz “valutni rat” skovali su 2010. brazilski čelnici prosvjedujući zbog monetarne politike SAD-a, Japana i drugih zemalja.

Nisu optužili američke Federalne rezerve i Japansku središnju banku da su eksplicitno obezvrijedile dolar ili jen ili da su intervenirale na deviznom tržištu kako bi srušile te valute, već da su usvojile prelabavu monetarnu politiku.

Donositelji politike u SAD-u i Japanu, tvrdili su njihovi brazilski kolege, smanjili su kamatne stope na nulu, a zatim otišli korak dalje uvođenjem kvantitativnog popuštanja, s namjerom da depreciraju valute svojih zemalja, povećaju neto izvoz i izvezu nezaposlenost svojim trgovinskim partnerima.

Slično tome, nitko danas ne optužuje američke vlasti da koriste devizne intervencije kako bi aprecirale dolar. Pritužba je više u smjeru da Fedovo trenutačno povećanje kamatnih stopa privlači priljev kapitala u SAD i jača dolar, primoravajući kamatne stope na rast na međunarodnoj razini i tako zadržavajući globalni rast nižim nego što bi mogao biti.

Postoji niz povijesnih presedana zbog straha od konkurentske devalvacije, ponajviše tridesetih godina prošlog stoljeća, kada su velike sile obezvrijedile svoje valute u odnosu na zlato, a time i jedna u odnosu na drugu. Postoji li i presedan za konkurentsku aprecijaciju?

Visoka globalna inflacija
Neki su tvrdili da su rane 1980-e dale takav primjer. Kada je Fed na čelu s Paulom Volckerom naglo podigao kamatne stope u borbi protiv inflacije, znao je da će mu u tom zadatku pomoći aprecijacija dolara. Međutim, odgovarajuća deprecijacija valuta američkih trgovinskih partnera pogoršala je njihove stope inflacije i primorala ih i na povećanje kamatnih stopa.

Danas najvjerojatnije žrtve jačanja dolara nisu druge velike bogate zemlje, već gospodarstva u nastajanju i razvoju. Mnoga od njih imaju znatne dugove nominirane u dolarima, pogoršane fiskalnom potrošnjom potrebnom za borbu protiv pandemije bolesti Covid-19.

Kada dolar aprecira, njihovi troškovi servisiranja duga povećavaju se u lokalnoj valuti. Kombinacija rasta globalnih kamatnih stopa i jačeg dolara može izazvati dužničke krize, kao što je to bio slučaj u Meksiku 1982. i 1994. godine.

Za razliku od većine središnjih banaka, japanska središnja banka tijekom prošle godine zadržala je svoju monetarnu politiku vrlo labavom, u nastavku svoje duge kampanje za povećanje rasta i inflacije.

Dakle, dok Fed povećava kamatne stope u nastojanju da uspori rast cijena u SAD-u, japanske su stope i dalje na nuli ili ispod nule. Kao što bi se moglo predvidjeti, povećanje razlike u kamatnim stopama uzrokovalo je deprecijaciju jena za oko 15% prema dolaru tijekom prošle godine.

Budući da će visoka globalna inflacija vjerojatno potrajati još neko vrijeme, naziru se sve veći izgledi za obrnute valutne ratove. Umjesto utrke do dna na deviznom tržištu, možda ćemo vidjeti otimanje za vrh – a siromašnije zemlje vjerojatno će najviše patiti.