Viktor Orbán bio je 16 godina dominantna sila mađarske politike. Njegova stranka Fidesz pobijedila je na četirima uzastopnim parlamentarnim izborima, preoblikovavši mađarske političke institucije i izgradivši medijski sustav koji je vladi osigurao ogromnu prednost nad političkim suparnicima. Do 2026. godine taj se sustav proširio mađarskim medijskim krajolikom, obuhvaćajući discipliniranu komunikacijsku mašineriju i resurse koje donosi dugotrajna obnašanje vlasti.

Pa ipak, na ovogodišnjim izborima Péter Magyar i njegova stranka Tisza izašli su kao pobjednici, osvojivši dvotrećinsku većinu i mandat za razmontiranje velikog dijela političke arhitekture koju je Orbán izgradio. Rezultat je bio zapanjujući. Godinama se činilo da je Fideszova politička mašinerija sposobna neutralizirati svaki ozbiljan izazov svojoj vladavini. No ta mašinerija izgubila je izbore 2026. godine iako je radila punim kapacitetom. Taj paradoks ima značenje koje nadilazi granice Mađarske.

Informacijska autokracija

Orbán je izgradio ono što se može nazvati informacijskom autokracijom: sustav u kojem se politička moć ne održava represijom, već oblikovanjem načina na koji građani primaju i tumače informacije. Fidesz je to postigao koncentracijom mađarskog medijskog prostora u rukama vlasnika odanih vlasti i njihovih saveznika. Postao je zadani tumač događaja, uvjerivši birače da je vlada kompetentna, zaštitnički nastrojena i, iznad svega, nezamjenjiva.

Sustav je funkcionirao gotovo dva desetljeća. Gospodarska stagnacija, korupcija i propadanje javnih službi možda jesu pridonijeli Fideszovu porazu, ali ti problemi nisu bili novi. Vlada se 2014., 2018. i 2022. godine pokazala iznimno vještom u prebacivanju odgovornosti na Bruxelles, Georgea Sorosa, migrante i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Promijenio se, međutim, kontekst u kojem su se ta objašnjenja prihvaćala. Politička neizbježnost – jedna od Orbánovih najvećih prednosti – dovedena je u pitanje kada je Magyar, bivši Fideszov čovjek iznutra koji je s vladom raskrstio 2024. godine, uspio privući kako razočarane Fideszove birače, tako i dugogodišnje Orbánove protivnike.

Do lipnja 2025. istraživanje agencije Medián pokazalo je da se Magyara smatra kompetentnijim potencijalnim premijerom od Orbána. Isto tako, veći je broj ispitanika očekivao pobjedu Tisze. Vladine poruke više nisu funkcionirale kao neupitni opisi stvarnosti.

Fidesz je odgovorio strategijom koja je ranije dobro funkcionirala: prikazivanjem izbora kao izbora između “rata” i “mira”, oslikavajući Orbána kao jamca mađarske sigurnosti, a Magyara kao marionetu Bruxellesa i Ukrajine koja će Mađarsku uvući u rat. No ponavljanje više nije kreditalo uvjerljivost. Udio Mađara koji su osjećali ratnu opasnost pao je s 46 posto u 2025. na 29 posto u 2026. godini. Anketiranje Instituta Political Capital pokazalo je da 62 posto građana odbacuje tvrdnju da Ukrajina i zapadni akteri pokušavaju uvući Mađarsku u rat. Ta je poruka i dalje mobilizirala odane Fideszove birače, ali je sve manje uspijevala uvjeriti bilo koga drugoga.

Tisza se u međuvremenu usmjerila na životni standard, korupciju, javne službe i “smjenu režima”, stavljajući u središte izbora svakodnevno iskustvo birača umjesto geopolitičkog okvira koji je preferirao Orbán.

Bez straha

Zašto pacijenti zbog zubara putuju u Hrvatsku? Ovaj domaći dentalni centar uz terapiju osigurava i smještaj

Kartično plaćanje

Što kupci danas podrazumijevaju, a dio poduzetnika još uvijek propušta?

Prljave kampanje

Tisza je također osporavala Fideszove poruke i prije nego što bi se one pojavile. Magyar je u više navrata upozoravao pristaše da slijede prljave kampanje, oslanjajući se pritom povremeno na povjerljive informacije i curenja podataka. Bilo je to preventivno razotkrivanje (pre-bunking): upozoravanje javnosti na obmanjujuće narative ili manipulativne taktičke poteze prije nego što do njih dođe.

Kada bi napadi uslijedili, birači ih nisu doživljavali kao otkrića, već kao tvrdnje koje su već očekivali. Istraživački novinari i stručnjaci na sličan su način upozoravali na ruske operacije utjecaja usmjerene protiv Tisze. Fideszova dugogodišnja prorruska i antiukrajinska retorika postala je teret. Otkrića o kontaktima i procurjelim razgovorima između mađarskih i ruskih dužnosnika omogućila su Tiszi da Fideszovo stajalište “za mir” preoblikuje u dokaz ovisnosti. Čineći to, Magyar je okrenuo jedan od ključnih Orbánovih političkih aduta protiv njega samog: suverenitet.

Pitanje je u sve većoj mjeri postajalo je li sam Orbán taj koji ga je doveo u opasnost. Možda se najrječitiji neuspjeh ipak dogodio unutar samog Fideszova informacijskog sustava. Od 2010. godine Fidesz je Mađarima ponavljao da je Orbán jedinstveno kompetentan, oporba inherentno slaba, a pobjeda vlasti neizbježna. Do 2026. godine veliki je dio vladajućeg tabora usvojio te pretpostavke. Njegova vlastita dominacija učvrstila je uvjerenje da je još jedna pobjeda zajamčena.

* Koautor članka je Richard Demeny, politički analitičar Political Capital Instituta u Budimpešti

** Ovaj se članak temelji na radu koji je objavio Institut Political Capital u okviru projekta Mađarskog opservatorija za digitalne medije (HDMO). Među ostalim autorima su Csaba Molnár, Bulcsú Hunyadi i Adél Tilistyák.