EN DE

Zaljev između rata i diplomacije – bez dobrih opcija na vidiku

Autor: Don Aviv
17. ožujak 2026. u 22:00
Podijeli članak —
Foto: Benoit Tessier

Iran je širokom odmazdom otklonio zabrinutost oko poticanja postojećih podjela među zaljevskim državama.

Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli su rat koji su zaljevske države velikim diplomatskim naporima pokušavale spriječiti. Sada je njihova civilna infrastruktura izložena svakodnevnim napadima.

Ako u ovom ratu postoji tračak nade, to je da je Iran, tako širokom odmazdom, otklonio zabrinutost oko poticanja postojećih podjela među zaljevskim državama. Posljednjih mjeseci, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija našli su se na suprotnim stranama oružanih sukoba u Sudanu i južnom Jemenu. No sada je Zaljev ujedinjen u bijesu prema Iranu zbog njegove agresije, u frustraciji prema SAD-u zbog ignoriranja njegovih upozorenja i u zbunjenosti oko onoga što slijedi.

Iransko ciljanje infrastrukture i američkih baza diljem Zaljeva odražava promišljenu strategiju. Komentatori na iranskoj državnoj televiziji primijetili su da je prije 19991., Kuvajt bio globalno središte u usponu, ali nikada nije u potpunosti povratio taj status nakon Zaljevskog rata. Čini se, stoga, da Islamska Republika prepoznaje da su remećenje globalnih energetskih tržišta i iskorištavanje štete koja se time nanosi ugledu Zaljeva kao sigurnog i stabilnog područja potrebni da se SAD primora na povratak pregovaračkom stolu.

(Ne)ratoborna uloga

Šest država članica Vijeća za suradnju u Zaljevu nema dobrih opcija. Prerevno inzistiranje na diplomaciji moglo bi razljutiti američkog predsjednika odlučnog u namjeri da ostvari apsolutnu pobjedu. To bi također nosilo rizik legitimiranja režima koji je drsko napao Vijeće za suradnju u Zaljevu u dosad neviđenim razmjerima. Sve više zemalja Vijeća za suradnju u Zaljevu osjeća frustraciju zbog gubitka sposobnosti oblikovanja ključnih ishoda u vlastitom susjedstvu.

Ova frustracija potaknula je nagađanja da bi UAE, Saudijska Arabija ili čak Katar mogli djelovati ofenzivno protiv Irana, čime bi se pridružili ratu. Gotovo svakodnevna izvješća – često izraelskog podrijetla i uvijek brzo demantirana – tvrde da su takve operacije već u tijeku.

Strateško strpljenje

Možda je najmudriji pristup, ali što rat dulje traje, to se više narušava vjerodostojnost Zaljeva kao stabilnog globalnog središta.

UAE je u središtu takvih nagađanja. Nakon što su izveli vrhunsku obrambenu operaciju protiv iznimno velikog broja iranskih napada, postoji argument da bi UAE trebali ponovno uspostaviti odvraćanje izravnim napadima na iranske ciljeve. No, čelnici Emirata i dalje su suzdržani prema preuzimanju ratoborne uloge, s obzirom na ono što je na kocki.

Saudijska Arabija primila je manje napada i strože kontrolirala protok informacija. No Saudijci se tijekom povijesti smatraju predvodnicima unutar Vijeća za suradnju u Zaljevu i možda traže prilike da potvrde tu ulogu. Idealno bi bilo da bilo kakav napor koji ulože vodi do diplomatskog rješenja, ali s obzirom na opseg i razmjere vojnih kapaciteta Kraljevine, lako je uvidjeti zašto Izraelci žele da se oni uključe.

Vrijedi razmotriti i mogućnost ponovnog pojavljivanja konkurentske dinamike unutar Vijeća za suradnju u Zaljevu kako rat bude odmicao. UAE i Saudijska Arabija natječu se u pozicioniranju kao nezaobilazni partner američkog predsjednika Donalda Trumpa u Zaljevu. Ako Trump

pokaže snažan interes za sudjelovanje Zaljeva u napadima na Iran, jedan ili više zaljevskih čelnika mogli bi vidjeti priliku da steknu prednost pred drugima. Kada jedna zaljevska država napadne Iran, to bi moglo stvoriti pritisak na ostale da slijede taj primjer.

Za sada je prvi prioritet diljem Zaljeva zaustavljanje iranskih napada, ponovno otvaranje tranzitnih ruta i obnova proizvodnje energije. No, te su države također itekako svjesne da će Islamska Republika, ako iz ovog sukoba izađe netaknuta i neregulirana, biti ohrabrena i možda sklonija razvoju nuklearnog oružja.

Vlastita vizija budućnosti

S obzirom na ozbiljnost iranske agresije, posebno će UAE i Saudijska Arabija podržati samo ono rješenje koje značajno ublažava prijetnju daljnjih iranskih napada. Ako diplomacija ne uspije donijeti takav ishod, UAE, Saudijska Arabija i druge zaljevske države mogle bi, pojedinačno ili kolektivno, razmotriti druge opcije.

Najizgledniji kratkoročni stav za zaljevske države je strateško strpljenje – ironično, to je pristup koji je sama iranska strana dugo zagovarala. Posebno će UAE i Saudijska Arabija pomno pratiti tijek rata, tražeći, možda uzalud, naznake da SAD i Izrael imaju uvjerljivu strategiju s ostvarivim ciljevima.

Ako se odlučujući ishod učini nadohvat ruke, UAE, a vjerojatno i Kraljevina, mogli bi se odlučiti pridružiti naporima, pridonoseći zračnoj moći ili drugim resursima u trenutku relativno niskog rizika kada se bude činilo da je američko-izraelska koalicija već nadohvat pobjede. Ako, pak, sukob počne nalikovati na živo blato iz kojeg se teško izvući, Zaljev će krenuti prema diplomatskom posredovanju, radeći na stvaranju izlaza kojeg bi SAD mogao prihvatiti, a da ne izgleda kao da popušta.

Strateško strpljenje možda je trenutačno najmudriji pristup, ali što rat dulje traje, to se više narušava vjerodostojnost Zaljeva kao stabilnog globalnog središta. S druge strane, ako se procijeni da zemlje Vijeća za suradnju u Zaljevu potiču SAD na diplomaciju – što je u skladu s iranskom strategijom primoravanja Zaljeva da vrši pritisak na SAD – to postavlja opasan presedan. Sljedeći put kad Iran bude nešto želio od SAD-a, treba samo napasti Vijeće za suradnju u Zaljevu da to dobije.

Naravno, zemlje Vijeća za suradnju u Zaljevu mogle bi razmotriti djelomično odvajanje od SAD-a kako bi skinule metu s leđa. U prošlosti su koketirale s ograničavanjem veza s SAD-om tražeći partnerstva s Kinom, koja ima ključne interese na Bliskom istoku i nagovještava spremnost pomoći u rješavanju trenutačnog sukoba. No, primarna briga Kine – održavanje toka uvoza energije – može se riješiti bez velikih sigurnosnih ulaganja ili geopolitičkog sukoba s SAD-om. Njezina trenutačna strategija djeluje i malo je vjerojatno da će se promijeniti osim ako se regionalni poredak potpuno ne sruši.

U bliskoj budućnosti nije vjerojatna ni ofenziva zaljevskih država kao ni sporazum o okončanju rata. No, u nedostatku jasne američke strategije za regiju, zaljevske države nastojat će aktivnije oblikovati događaje. Jedna ili više tih država, bilo zajednički ili neovisno, s vremenom će početi zagovarati vlastitu viziju završetka američko-izraelskog rata protiv Irana.

* Koautor članka je Sam Worby, viši savjetnik u tvrtki Interfor International i konzultant za geopolitički rizik specijaliziran za Iran i zaljevske države

© Project Syndicate, 2026.

Autor: Don Aviv
17. ožujak 2026. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close