Često smo slušali prethodnih mjeseci da budućnost pripada vodiku. Tehnologije proizvodnje skladištenja i korištenja vodika istražuju se desetljećima, neke su već u komercijalnoj primjeni (automobili), a neke su u pokaznoj primjeni – autobusi, kamioni, vlakovi, a možda i brodovi.

Vodik je prirodni kemijski element i istovremeno najčešći element u svemiru. On osim toga ima najmanju atomsku masu i 14 puta je lakši od zraka. Vodik se na Zemlji ne nalazi u čistom obliku, već u kombinaciji s drugim elementima. Prije svega s kisikom, odnosno u vodi (H2O).

Vodik se smatra ključnim dijelom budućeg, klimatski neutralnog, energetskog miksa. Korištenjem njegove energetske vrijednosti trebale bi se popuniti “rupe” u opskrbi energijom, a vodik bi se trebalo koristiti na onim područjima gdje se ne može koristiti električnu energiju. Vodik se kao energent može “skladištiti”, transportirati i koristiti za konverziju energije. On je važan proizvod, pogotovo u industriji.

‘Otpad’ postaje – voda
Vodik bi trebao preuzeti ključnu funkciju u industriji čelika: tamo gdje se do sada koristio ugljik, ubuduće bi se trebalo koristiti vodik. “Otpad” u tom proizvodnom procesu više ne bi bio klimatski štetni CO2, nego voda.

Prelazak na novi proizvodni postupak je vrlo skup, ali može imati ogroman učinak: čeličane su, primjerice, u Njemačkoj, po vlastitim navodima, odgovorne za industrijsku emisiju oko 30 posto CO2.

Možda je prošlo nezapaženo, ali protekloga tjedna, Europska unija je učinila korak naprijed prema stjecanju neovisnosti od uvoza ruskog fosilnog goriva i diverzifikaciji energetske opskrbe i zelenoj tranziciji. Prošle srijede eurozastupnici i Europsko vijeće postigli su provizorni dogovor REPowerEU kao dopuna nacionalnim planovima oporavka i otpornosti.

Pregovarači dvaju odbora Europskog parlamenta, Odbora za proračun i Odbora za gospodarske i monetarne poslove, postigli su 20 milijardi eura “težak” dogovor s Vijećem o mjerama za uštedu energije, proizvodnju čiste energije i diverzifikaciju opskrbe. Prema sporazumu, države članice bi trebale investirati najmanje 30 posto sredstava iz REPowerEU u prekogranične projekte.

U tim bi projektima važnu ulogu trebala igrati i Hrvatska koja je u ožujku ove godine donijela Strategiju za vodik do 2050. godine. Strategija naglašava prednosti razvijanja potencijala vezanog za vodikovu ekonomiju te je usklađena s ciljevima Europske strategije za vodik, kao i s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Od ranije je poznato da planom RePowerEU Hrvatska dobiva priliku da postane energetsko čvorište na ovom dijelu Europe i time valorizira svoj geografski položaj. Janaf bi, naime, trebao dobiti bitno veću ulogu nego što je ima danas, a trebali bi biti prošireni i kapaciteti krčkog LNG terminala. Osim toga, Hrvatska i njezini susjedi prepoznaju potencijale vodika.

Zbog svega ovoga osobito je važno što su početkom prosinca operatori plinskih transportnih sustava Slovenije, Austrije i Hrvatske, tvrtke Plinovodi, Gas Connect Austria i Plinacro potpisali Memorandum o razumijevanju.

Memorandum posebni naglasak stavlja na infrastrukturne projekte koji povezuju transportne mreže na prekograničnim točkama te usklađivanjem i suradnjom u pogledu podnošenja projekata od zajedničkog interesa (PCI projekti – projekti od zajedničkog interesa EU: PZI).

Plinacro kao ‘zamašnjak’
Prema riječima Ivice Arara, predsjednika Uprave Plinacra, jednog od potpisnika spomenutog Memoranduma, hrvatski operator plinskog transportnog sustava potvrđuje i ovom prigodom kako je “zamašnjak” razvoja projekata namijenjenih smanjenju emisija stakleničkih plinova i jedan od predvodnika tvrtki koje aktivno sudjeluju u postizanju klimatske neutralnosti.

Arar ističe da su Memorandumom usuglašene osnovne smjernice za ostvarivanje ispravnog i koordiniranog podnošenje projekta od zajedničkog interesa i to kroz usklađenost osnovnih informacija i podataka o potencijalnim izvorima opskrbe vodikom koji će se transportirati pravcem Hrvatska – Slovenija – Austrija te vezano uz očekivani razvoj tehničkih maksimalnih kapaciteta transporta vodika i tlaka isporuke tijekom vremena na svakoj interkonekcijskoj točki kojom upravljaju pojedini operateri.

Potpisanim Memorandumom usuglašen je i stav da je proširenje i razvoj cjevovodne infrastrukture za transport vodika između Hrvatske, Slovenije i Austrije, ovisno o dostupnosti vodika, od zajedničkog interesa.

Iskazana je i suglasnost da će se nakon podnošenja projekata od zajedničkog interesa potpisnici Memoranduma međusobno obavještavati o daljnjem razvoju infrastrukturnih projekata koji mogu transportirati vodik i o infrastrukturnim projektima koji povezuju njihove transportne mreže na prekograničnim točkama te da će, između ostalog, razmjenjivati relevantne informacije o sljedećim koracima planiranja i provedbe.

U svakom slučaju, vjerujemo da će RePowerEU vrlo brzo zaključiti cijelu proceduru i postati stvarnost. Mjere iz ovog programa trebale bi biti na snazi do 31. prosinca 2026. RePowerEU će sada, kao provizorni sporazum, morati potvrditi oba odbora Parlamenta, prije nego bude stavljen na glasanje, a da bi stupio na snagu mora ga prihvatiti i Vijeće.