Američki predsjednik Donald Trump trebao bi se 24. rujna u Washingtonu sastati s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Kao čelnici dviju najmoćnijih država svijeta, oni upravljaju najvažnijim bilateralnim odnosom na svijetu. No ako Trump pretpostavlja da se kineska vanjska politika vrti oko odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama, teško griješi.

Xi je i disciplinator i ideolog. Od kineskog vanjskopolitičkog aparata zahtijeva da provodi globalnu strategiju utemeljenu na načelima “Misli Xi Jinpinga”, koja oblikuju način na koji Kina procjenjuje svoje nacionalne interese i odgovara na pritisak SAD-a.

Među tim je načelima najvažnije to da očuvanje Xijeva vodstva i vladavine Komunističke partije ima prednost pred svim ostalim nacionalnim interesima. Odmah iza toga slijedi jačanje globalnog položaja Kine. Kineski prkosan odgovor na Trumpov trgovinski rat odražava te prioritete. U praksi, Xijev pristup gotovo onemogućuje Kini da popusti pred američkim pritiskom.

Dvostruki zaokret

Što onda želi Xijeva Kina? Njezin krajnji cilj sadržan je u onome što Xi naziva “Kineskim snom o nacionalnom preporodu”, koji treba biti ostvaren do 2050. godine. Kako Olivia Cheung i ja objašnjavamo u našoj novoj knjizi China’s Global Strategy under Xi Jinping, ostvarenje tog cilja zahtijeva dvostruki zaokret.

Prvi zaokret, koji je trenutačno u središtu kineske diplomacije, jest osigurati golemu potporu Globalnog juga kineskoj vanjskopolitičkoj agendi. Xi je od pandemije Covida-19 ograničio svoja putovanja u inozemstvo, zbog čega su njegovo nedavno pojavljivanje na samitu Šangajske organizacije za suradnju u Biškeku, državni posjet Egiptu i njegov nedavni posjet Indiji posebno znakoviti.

Drugi je zaokret zauzimanje Tajvana. S obzirom na položaj Tajvana unutar prvog otočnog lanca u Tihom oceanu i njegovu važnost za američke strateške interese u regiji, njegova aneksija pokazala bi kinesku nadmoć nad SAD-om, označavajući početak kineske globalne premoći i ostvarenje Kineskog sna. Takva se operacija ne može pokrenuti dok Kina ne bude sigurna u uspjeh, a rok do 2050. sugerira da se Xi ne žuri.

Privlačenjem zemalja Globalnog juga Kina nastoji pod svojim vodstvom oblikovati “zajedničku sudbinu čovječanstva”, formulaciju koju Xi koristi, a koju kineska vlada i mediji redovito – i često namjerno – pogrešno prevode kao “izgradnju zajednice zajedničke budućnosti”. Kako bi ostvario taj cilj, Xi promiče “demokratizaciju međunarodnih odnosa”, usmjerenu na preoblikovanje postojećeg međunarodnog poretka u poredak usredotočen na Kinu.

transformacija

„Kako preživjeti kataklizmu i nakon toga rasti“: Fabris Peruško otkriva kako se mijenja velika kompanija

Elektrifikacija radnih vozila

Kako elektrificirati pick-up bez smanjenja njegovih radnih mogućnosti

Prema Xijevom shvaćanju, liberalni međunarodni poredak pripada elitističkom Zapadu, njime upravlja elitistički Zapad i služi elitističkom Zapadu, koji predstavlja manjinu država članica Ujedinjenih naroda i svjetskog stanovništva. Zapadna je dominacija stoga inherentno nedemokratska. Nasuprot tome, Globalni jug – za koji Xi inzistira da mu Kina pripada i da će mu i dalje pripadati – obuhvaća većinu zemalja i stanovništva svijeta. Ako bi UN i druga multilateralna tijela odgovarala Globalnom jugu, to bi omogućilo “demokratizaciju međunarodnih odnosa” i Kini otvorilo prostor da oblikuje budući međunarodni poredak.

Autokracije vs demokracije

Među zemljama Globalnog juga više je autokracija nego demokracija, što sugerira da bi mnogim njihovim čelnicima mogla biti vrlo privlačna mogućnost da američko međunarodno vodstvo prepusti mjesto kineskom – vodstvu koje ih redovito uvjerava u njihovo pravo da vladaju onako kako smatraju prikladnim. Kineska inicijativa Pojas i put nudi još jedan poticaj u obliku razvojnih zajmova bez odgovornosti i transparentnosti koje nameću zapadne demokracije i multilateralne razvojne institucije pod njihovim nadzorom.

SAD ne može učinkovito djelovati prema Kini ako ne prepozna što pokreće Xijevo približavanje Globalnom jugu i njegovu odlučnost da međunarodni poredak transformira iznutra. Ključno je da cilj Kine nije samo okončati američku hegemoniju, nego i diskreditirati ideju da demokracija predstavlja najbolji put naprijed za zemlje u razvoju. Kina nema interesa pomoći SAD-u da ispravi svoje pogreške u vanjskoj politici. Naprotiv, koristi joj kada se SAD doživljava kao prijetnja globalnom miru, sigurnosti i prosperitetu.

Rat s Iranom primjer je za to. Iako Kina nije željela da SAD napadne Iran, značajno profitira od uporabe sile Trumpove administracije i njezina neuspjeha da, unatoč golemog vojnoj nadmoći, ostvari bilo koji od svojih ciljeva. Što više SAD otuđuje svoje tradicionalne saveznike, remeti globalno gospodarstvo i šteti zemljama Globalnog juga, Kini je lakše pridobiti potporu.

Xijev glavni prioritet na sastanku s Trumpom jest osigurati da se samit doživi kao veliki uspjeh. Postizanje trgovinskog sporazuma dolazi na drugo mjesto. Pomoć SAD-u da se izvuče iz samonametnutog bliskoistočnog kaosa nije ni na njegovu dnevnom redu. Ako bude izložen pritisku, vjerojatno će snažno uzvratiti. Unatoč tome, ima svaki razlog konstruktivno pristupiti Trumpu, osigurati dobre prizore za javnost i imati koristi od niza američkih pogrešaka koje nisu bile izazvane nužnošću.

© Project Syndicate, 2026.