U nedavnom komentaru, Gemma Cheng’er Deng i ja tvrdili smo da Zapad treba otvoriti oči za to kako se svijet razvija, osobito s obzirom na novu Strategiju nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država, koja je izgledala kao da poziva na podjelu svijeta u tri bloka (oko SAD-a, Kine i Rusije). Sada, na samom početku 2026., predsjednik Donald Trump izmaknuo je tlo pod nogama svakome tko je još vjerovao u spas starog međunarodnog poretka. Ponoćna racija radi hvatanja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura potvrđuje da smo u novom dobu.

Trump je pokazao da njegova administracija namjerava raditi što god želi, prema vlastitoj definiciji “prava” i bez obzira na međunarodno pravo ili pravila djelovanja. To znači da ostatak Zapada mora biti realan i prestati se skrivati iza uljudnosti i standardnog diplomatskog jezika. Stari američki prijatelji, partneri i saveznici moraju ponuditi sveobuhvatna objašnjenja o tome gdje se nalaze na svjetskoj sceni. Ohrabrujuće floskule više neće biti dovoljne. Nove ekonomske, geopolitičke i diplomatske stvarnosti postaju sve jasnije iz tjedna u tjedan.

Novi savez zemalja

Značajno je da je ove godine također 25. godišnjica mog rada u kojem je skovan akronim BRIC (izvorno Brazil, Rusija, Indija i Kina). Kao što sam ranije naglasio, moj argument za važnost tih zemalja nikada nije bio vezan uz ulaganja. Radilo se o potrebi za pravednijim, zastupljenijim i učinkovitijim globalnim upravljanjem, temeljenim na onome što sam smatrao novim ekonomskim i strateškim stvarnostima.

Primjerice, dolaskom eurozone i jedinstvene valute, pitao sam zašto bi Francuska, Njemačka i Italija i dalje trebale biti pojedinačno zastupljene u glavnim globalnim organizacijama za upravljanje, osobito u slučajevima kada su uzimale mjesta drugima čiji bi međunarodni značaj samo nastavio rasti.

Već prije 25 godina bilo je jasno da će relativni gospodarski utjecaj ovih europskih zemalja oslabiti. A sada kada su Europska unija i euro tu već desetljećima, razumno je zapitati se kojoj su svrsi služili. Zašto Europljani nisu učinili ono što je potrebno da stvore ekonomiju razmjera koja bi omogućila njihovim industrijama rast produktivnosti koji naposljetku podržava viši životni standard?

Naravno, postavljajući to pitanje Europi, moram uključiti i Ujedinjeno Kraljevstvo. Moja vlastita zemlja i sve druge zapadne sile hitno trebaju preispitati svoje dugoročne prioritete. Pristup Trumpove administracije dodatno je naglasio opuštenu samodopadnost ostatka Zapada. Ako sada nije vrijeme da zapadnjaci artikuliraju svoja temeljna uvjerenja, kada onda jest? Što zaista cijenite i kako ćete se pobrinuti da se vaše vrijednosti dosljedno poštuju u vašim odnosima s ostatkom svijeta?

Tvrdeći da Europljani trebaju napraviti više mjesta za velika, brojna gospodarstva u usponu, očekivao sam da će te zemlje zahtijevati veći glas za stolom uslijed svog kontinuiranog rasta. Kina i Indija već su dosegle gospodarsku razinu koju je moj rad o BRIC-u predvidio, iako drugo dvoje, Brazil i Rusija, nisu. A od 2008.-2009., BRICS (koji je 2010. dodao Južnoafričku Republiku) često je govorio jednim glasom, barem simbolično, kroz svoje godišnje summite.

Edukacijski centar

JGL lansirao vlastiti edukacijski model – prvi polaznici već rade u proizvodnji

5G

Pametniji život uz 5G: Telemach predstavio novi telefon i prvi tablet s naprednim AI značajkama

U novije vrijeme, BRICS je dodao nove članice – Egipat, Ujedinjene Arapske Emirate, Etiopiju, Indoneziju i Iran. Unatoč vlastitim naporima da potaknu prekograničnu suradnju, zemlje BRICS+ i dalje zahtijevaju – i u većini slučajeva zaslužuju – veći glas u međunarodnim odnosima.

U tom kontekstu, značajno je da, kako navodi Politico, Trumpova administracija istražuje mogućnost stvaranja C5, novog saveza zemalja Core 5 ili Jezgre 5 koji bi uključivao SAD, Japan i tri članice BRICS-a: Kinu, Indiju i Rusiju. To je blizu aranžmana globalnog upravljanja koji sam predložio prije 25 godina, unatoč odsutnosti Brazila ili bilo koje europske zemlje. Iako se može ispostaviti da se to naposljetku ne ostvari, takva izvješća nude uvid u to koga Trumpova administracija smatra relevantnim. Trump možda radije podržava ideološke istomišljenike, ali kad bi Europa mogla biti ekonomski i tehnološki uspješnija, može se zamisliti da bi se i ona pridružila budućem C7.

Trauma nakon Brexita

Za pohvalu je što kanadski premijer Mark Carney očito prepoznaje šire promjene koje su u tijeku. On teži jačanju bilateralnih odnosa s Kinom i ozbiljno razmatra koju kombinaciju realizma i vrijednosti Kanada treba prihvatiti. Slično tome, iako Ujedinjeno Kraljevstvo još uvijek tone u svojoj samonametnutoj traumi nakon Brexita, povremeno poduzima male korake u istom smjeru.

Nasuprot tome, kontinentalna Europa ostaje prilično zbunjena. Očito se previše boji izvući glavu iz pijeska i pokazati bilo što nalik ambiciji. Ali da ima jasnu viziju i da je predana njezinom ostvarenju, nikad ne znate kako bi se stvari mogle odvijati za 25 godina. Došlo je vrijeme za novo razmišljanje o skupini BRICS+.

© Project Syndicate, 2026.