Zeleni oporavak kao društvena i gospodarska promjena paradigme nije osmišljen samo za gospodarski uspješne zemlje zapadne Europe nego i za zemlje jugoistočne i srednje Europe, koje su jedva primljene u “klub velikih”.

Baš te zemlje trebaju iskoristiti Zeleni plan i proces zelene tranzicije za jačanje svojih unutarnjih kapaciteta, pri čemu primjer uspješnosti mogu biti Poljska i Slovačka, te svojih inovacijskih i istraživačkih sposobnosti (Litva), da bi fuzionirali svoje prednosti, kvalitete i tradiciju u unikatni niskougljični proizvod i mijenjali Europu na dobrobit svih njezinih građana.

Moramo shvatiti da se rađa nova Europa, nakon ugljena i čelika, nakon nuklearki i mnogobrojnih rudarskih kopova. Digitalna i dekarbonizirana Europa obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti. U takvoj dekarboniziranoj i digitaliziranoj Europi obnovljivi izvori su konceptualno posve drugo rješenje. Nema energenta koji se kupuje, osigurava se proizvodnja na mjestu potrošnje, uz decentralizaciju dobara, kapitala i usluga, što potiče razvoj potpuno novih i fleksibilnijih poslovnih modela.

Pojavljuju se mogućnosti građanske energije, energetskih zajednica na ravnopravnim osnovama, investiranje vlastite ušteđevine u razvoj tih potencijala. Obnovljivi izvori postaju najsnažniji temelj Industrije 4.0 i klimatski neutralnog svijeta.

Ali, ne uspijeli li ovaj proces Europa bi se vrlo lako mogla podijeliti na dvije zasebne cjeline, na dva odvojena društva, a to definitivno nije Europa koju zamišljamo i to nije niskougljični kontinent kojeg priželjkujemo.

Nacionalni energetski i klimatski plan RH jedan je od najvažnijih dokumenata koji su o postizanju klimatski neutralne Europe, s popisom mjera i ciljeva, generirani u posljednje tri godine. Dok ovo pišem u tijeku je vrlo kratko e-savjetovanje: Izmjene i dopune integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine.

Plan je došao na doradu zbog viših ciljeva EU, godišnjeg izvješća Energetske unije i ambicioznih dionika unutar EU. Uprava za energetiku prati trendove i aktivnosti, radi se.

Posebno vesele novi ambiciozni ciljevi, poruke pa i mjere. Ne zna se još kako će se to obaviti, ali plan je tu. I gospodarstvo bi se moralo malo više prilagođavati i sve više učiti. Nije uvijek sve na državi, sada je loptica na strani poduzetnika i većih kompanija.

Privlačenje stranih ulagača

Postoje zeleni pomaci u Hrvatskoj, i to prilično vidljivi. Uglavnom, Hrvatska će postati uzbudljiva, izazovna i ambiciozna država po pitanju energetske i klimatske politike. I privlačna za strane ulagače, posebno ako se hrvatsko gospodarstvo ne samo financijski nego i tehnički pripremi za novo razdoblje.

Moja je preporuka da se gospodarstvo treba više umrežavati i na taj način pokušati razgovarati s resornim ministarstvom, znači ne tražiti smanjivanje ciljeva nego konkretne i izvedive tehničke i financijske potpore, izravnu pomoć za postizanje ciljeva i razvoj zelenih poslova te razvoj tih kompanija na tržištu. Sve u konačnom cilju promjene poslovnih modela koje bi doveli do novih projekata i klimatski nove Europe i prije 2040/50.

Osim procesa dekarbonizacije u sklopu zelenog oporavka istovremeno govorimo i o kružnoj ekonomiji, bioekonomiji i kreativnim industrijama kao nitima koje spajaju i vode Europu u niskougljičnu, resursno učinkovitu budućnost.

Važno je građanima u sljedećem razdoblju postizanja klimatski neutralne Europe objasniti pojmove: održivost, ciljevi održivog razvoja, kružna ekonomija i kreativne industrije jer su oni izrazito važni za daljnji rad na klimatski neutralnoj Europi i Zelenom oporavku.

A održiv je takav oblik razvoja kojim se zadovoljavaju potrebe današnjih naraštaja, a da se pritom ne ugrožava mogućnost budućih naraštaja u zadovoljavanju njihovih potreba.

Održiva energija za sve

Na UN-ovoj konferenciji o održivom razvoju, održanoj 2015. godine, u sklopu dokumenta Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030. usvojeni su ciljevi održivog razvoja.

U sklopu 17 ciljeva, s implementacijom do 2030. godine, ravnomjerno su uravnotežene tri dimenzije održivosti – okolišna, socijalno-društvena i gospodarska dimenzija – u područjima kao što su siromaštvo, nejednakost, sigurnost opskrbe hranom, zdravlje, održiva potrošnja i proizvodnja, održiva i čista energija, rast, zaposlenost, infrastruktura, održivo upravljanje prirodnim resursima, klimatske promjene, kao i rodna jednakost, mirna i uključiva društva, pristup pravosuđu i odgovorne institucije.

U Godišnjem izvješću za 2018. spominje se da se od 2000. do 2016. udio svjetske populacije s pristupom električnoj energiji povećao sa 78% na 87%. To je zasigurno veliki korak prema globalnom cilju kojim se želi osigurati pristup cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve.

Dobro je da se taj napredak odvija istodobno s procesom provedbe mjera odgovorne potrošnje i proizvodnje.

Vezano uz energetske projekte i zaštitu okoliša treba napomenuti da danas niti jedan projektant i developer neće moći dobiti potrebne dokumente za razvojni projekt bez da posveti pozornost zaštiti okoliša. To se posebno odnosi na razvojne projekte u području obnovljivih izvora energije.

* Ovo su isključivo razmišljanja i stavovi autora