Priličan je broj onih koji su nepovjerljivi prema sve većim i ubrzanim promjenama, postoji i dalje veliko nepovjerenje u mogućnosti povlačenja sredstava iz EU fondova.

U budućoj dekarboniziranoj Europi neće biti energenata koji se kupuju, osiguravat će se proizvodnja na mjestu potrošnje, uz decentralizaciju dobara, kapitala i usluga, što će poticati nove poslovne modele.

Energetska tranzicija treba ići paralelno s novom industrijskom strategijom i digitalnom tranzicijom jer samo digitalno pismeni građanin EU može shvatiti promjene koje dolaze i iskoristiti ih.

Ne smijemo se bojati neuspjeha, moramo biti hrabriji, te više koristiti politiku u promicanju vlastitih interesa, u ovom slučaju za izgradnju suvremene energetike i industrije.

U globalnoj energetskoj transformaciji hrvatske tvrtke trebaju uočiti prilike za početak ravnomjernog razvoja pomoću procesa Zelene tranzicije. Mnogi su zapravo već i počeli mijenjati način svog djelovanja i razmišljanja.

Jedinstvena energetsko-niskougljična strategija i pripadajuće provedbene politike rezultirat će značajnijim i učinkovitijim korištenjem svih izvora energije, a posebice obnovljivih izvora u prometu.