U globalnim razmjerima odigravaju se izuzetno zanimljivi i izazovni procesi koje dolaze na naplatu jer nismo znali dovoljno cijeniti energiju i lance energetskog globalnog sektora.

Cijene naftnih derivata, plina i električne energije ubrzano rastu a za to postoji mnogo čimbenika, većina njih povezana je s nerazumijevanjem energetskog tržišta i vizije današnjeg energetskog sektora, industrije zaštite okoliša i održivosti.

Nabavna cijena prirodnoga plina na europskom tržištu porasla je od početka ove godine za više od 200%, ponajviše zahvaljujući za četvrtinu nižim zalihama prirodnog plina od petogodišnjeg prosjeka, visokim cijenama emisija CO2 na europskome tržištu, rastu potrebe za plinom u Aziji, posebice u Kini, ruskim političkim zavrzlamama povezanim s puštanjem u rad plinovoda Sjeverni tok 2 i premalim ulaganjima u nova nalazišta i obnavljanje rezervi plina.

Naftni derivati već peti tjedan zaredom rastu i problemi postaju veliki. Sve ovo je dovelo i do problematike cijena i opskrbe električnom energijom. Naftni derivati trebaju otići u povijest, ali nikako da odu, i dapače cijene sve više rastu.

Tu je više čimbenika, od poremećaja lanca opskrbe uslijed pandemije, smanjenja zaliha, povećanja potražnje nakon lockdowna, smanjene proizvodnja nafte i smanjenog obnavljanja rezervi nafte, posebice u europskim državama, preko nedostatnih kapaciteta zelenih izvora energije na koje se računalo, posebice u Njemačkoj i dijelom u Španjolskoj, sve do početka sezone grijanja i manje proizvodnje dizela.

OPEC ne želi povećati proizvodnju jer će padati cijene. Nijemci pokreću elektrane na ugljen. Što je znakovito i opasno za energetsku tranziciju.

Sve što je dosad stavljano sa strane ponovno će se uključivati. Svi su računali na vjetar i solar, a na kraju se pokazalo da to nije dovoljno. Počele su raditi plinske elektrane, što je povećalo potrošnju plina.

Promjena paradigme

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Nedostatak vizije i promjena paradigme u Europi i Hrvatskoj imaju svoju cijenu. Jednostavno, nismo prešli na zelenu tranziciju na vrijeme, a sada prerano izbacujemo prirodni plin koji je trebao upotpuniti tranziciju i imati ulogu u balansiranju sustava.

Naime, energija (to se posebno odnosi na Hrvatsku) je podcijenjena roba, a sektor i njegovi djelatnici pomalo marginalizirani. Činjenica je da se u Hrvatsko preko cijena energenata vodi socijalna politika koja s vremenom na vrijeme dođe na naplatu uslijed energetskih šokova na tržištima EU.

Međutim, nije sve tako crno u Hrvatskoj, organiziraju se i zanimljivi događaji i pomalo se širi svijest.

Krajem prošlog mjeseca smo imali tri zanimljiva skupa. U Osijeku, na poznatom međunarodnom skupu o toplini, plinu i obnovljivim izvorima energije (OIE), razgovaralo se otvoreno o cijenama energenata i pametnim tehnologijama, što danas predstavljaju OIE u Hrvatskoj.

Najvažnije teme ovogodišnjeg skupa bile su održivost, dekarbonizacija Europe, budućnost plina, resursna učinkovitost i industrija zaštite okoliša i taksonomija. Predavači su bili iz Hrvatske i susjednih zemalja, iz tvrtki Turbomehanika, Iveco, Ina i HEP, kao i s fakulteta i institucija, ministarstava i HERA-e.

U Vodicama se održao skup inženjera strojarstva gdje je jedna od glavnih tema bila vodik i njegova buduća uloga u Hrvatskoj i EU. Izrečene su vrlo optimistične poruke u pogledu razvoja vodikovog sektora i uloge hrvatskog gospodarstva u cjelokupnoj industriji vodika u Europi.

Konačno, na Hvaru se održao skup udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) s mnogim stručnim osobama gdje je zanimljivo predavanje imao Ivo Milatić, državni tajnik Ministarstva gospodarstva. Uz vrlo široki raspon predavača i posjetitelja raspravljalo se o uporabi sunčeve energije u Hrvatskoj i svijetu. Jedna od zanimljivih tema bila je i uloga sunčeve energije u poljoprivrednom sektoru.

Sva tri skupa su pokušala dati rješenja za ovu krizu i uglavnom se svi slažu da je zelena energija priča koja povezuje i koja će EU i Hrvatsku voditi i dalje u smjeru zelene tranzicije.

Budućnost hrvatske energetike i gospodarstva ogleda se u geotermalnim izvorima energije, bioplinu, solarnim elektranama, energiji iz otpada i vodiku kao budućem europskom lideru.

Rješenje je u potpunoj dekarbonizaciji svih segmenta energetskog i industrijskog sektora i gospodarstva Hrvatske.

Tko je energetski siromašan?

No predložimo i rješenja za tržišne nedaće i porast cijena energenata i goriva.

Postoji ih nekoliko, jedno je za naftne derivate, a to su tzv. plivajuće trošarine, međutim to je kratkoročno rješenje i država se tome pomalo opire. Naravno, neće se moći opirati ako cijena dizela dođe do 13 kuna. Zapravo, to je stvar percepcije u javnosti što je psihološka granica, je li to 13, 14 ili čak 15 kuna?

No stvari s trošarinama su unaprijed zadane. Državi je potreban novac, a svaka država ubire na svoj način porez od naftnih derivata i fosilnih goriva. Stvar je samo psihološke percepcije. To bi trebala biti kratkoročna mjera kada derivati prijeđu psihološku granicu za potrošače, uglavnom građane.

S druge strane, u EU se smatra da je više od 20% građana u skupini energetski siromašnih. Ne mogu plaćati svoje osnovne režije za energente i imaju lošu infrastrukturu. Kod nas je to još teže odrediti.

Međutim, upravo je u tijeku popisivanje stanovništva, što je prilika da se utvrdi koliko i s kojim nekretninama, infrastrukturom naši građani raspolažu. Naime, definirajmo tko je siromašan, tko je energetski siromašan, a tko se pravi pametan i skriva iza loše cjenovne politike.

Svi ostali, osim prve dvije skupine, morat će u 21. stoljeću plaćati tržišne cijene energenata. Država ne može voditi socijalnu politiku preko energetike i sektora zaštite okoliša jer se time uništavaju ti sektori, njihov razvoj, nove tehnologije, marginaliziraju se projekti i tehnologije OIE-a, a i stručnjaci nam odlaze.