Projekti informatizacije u državi obično se rade godinama. Pa ipak, Vlada je u dva tjedna uspjela napraviti funkcionalan i vrlo efikasan IT sustav koji joj je omogućio da koordinira sva svoja ministarstva i službe u jeku prvog vala pandemije Covid-19.

Start ovog državnog Covid-19 IT sustava, kojim upravlja Ministarstvo zdravstva, bio je 19. ožujka, a već je 1. travnja predstavljena usluga e-Propusnica, što znači da je prije toga sve već bilo uvezano te da je bilo operativno i dobro međusobno funkcioniralo.

Unazad dva i pol desetljeća država nije provela nijedan jedini IT projekt tom brzinom. I ne samo to, nije unaprijedila ni način na koji radi IT projekte. Još do prije koju godinu o takozvanom agilnom razvoju pričali su internetski divovi iz SAD-a poput Facebooka, a danas slično rade i hrvatske IT tvrtke. Svakih nekoliko dana, tjedana ili mjeseci izbace novu verziju softvera. Kontinuirano ga poboljšavaju i prilagođavaju. Sada smo vidjeli da to može i država.

Vidjeli smo također i da je njen Covid-19 IT sustav toliko dobro razrađen da su na njega povezani svi od liječnika, epidemiologa i HZZO-a preko ljekarni, policije i Sanitarne inspekcije pa sve do sustava e-Građani za potrebe izdavanja e-Propusnica ili ubuduće, neke druge e-Government usluge.

Zbog toga, iako je morala pratiti više od 20.000 građana u samoizolaciji i izdala više od pola milijuna e-propusnica, država nije omogućila da se e-Propusnice dokopa nitko kome je bila propisana samoizolacija. A pokušaja da se prevari sustav je itekako bilo.

Samo kad njima odgovara

To pokazuje da je država itekako sposobna interno, i to vrlo dobro koordinirano, raditi informatizaciju, ali isključivo kad njoj to odgovara. Strah političara da bi u slučaju neke nove pandemije moglo doći do prekida funkcioniranja državnog aparata potaknula je Vladu da u posljednja dva mjeseca po pitanju informatizacije napravi više nego u cijelom svom mandatu.

Mnogi projekti, poput ubrzavanja razvoja Centra dijeljenih usluga, dijeljenja digitalnih potpisa svim zaposlenicima državne uprave, jačanja e-Građana koji su premašili milijun korisnika, skora realizacija m-potpisa i veliki planovi s projektima e-naplate raznih davanja preko interneta pokazuju da država itekako dobro razumije što sve treba napraviti, dakle kako planirati razvoj IT-a u državi, da se informatizacija istinski ubrza i dugoročno, održivo gradi.

Možda je upravo to i potaknulo državu da prvi put u četiri-pet godina osvježi registar ProdII. Tamo je takoreći sve do korone bilo izlistano 155 državnih IT projekata.

Sad ih je čak 385. Nisu svi, ali je to veliki pomak prema stvaranju alata koji koordinaciju državne informatizacije čini operativno mogućom. Kako je zamišljen, riječ je o registru svih IT projekata koje država planira raditi, provodi ih ili ih je završila. Registar ProdII definiran je zakonom još prije šest godina da bi se spriječilo duplanje državnih narudžbi i ukazalo na to u koje sve IT projekte država ulaže. No, sve do korone ovaj je registar bio gotovo pa zaboravljen.

Kao što ukazuje na državnu mogućnost da operativno kvalitetno koordinira informatizaciju, projekt Covid-19 IT sustava pokazuje i da država jako dobro razumije vrijednost podataka koje ima. Svi koji su bili u samoizolaciji ili su bili zaraženi koronavirusom nisu mogli dobiti e-propusnicu.

Možemo si samo zamisliti što bi se primjerice dogodilo kad bi se sva ministarstva povezala na Ministarstvo financija i kad nitko tko ne plaća porez, neovisno je li riječ o pravnoj ili fizičkoj osobi, ne bi mogao dobiti nikakav poticaj, poreznu olakšicu ili bilo što slično.

Još da se to uveže s Ministarstvom pravosuđa i Ministarstvom graditeljstva dobar dio prevara praktično bi se onemogućio. Država je pokazala da to jako dobro razumije, a sad predstoji vidjeti ima li političke volje da se to i provede. Pri tome bi trebala raditi na uvezivanju registara na jasan, planski i transparentan način.

Ekonomski još neučinkovito

Konačno, iz tog Covid-19 IT sustava Ministarstva zdravstva država je prvi put, takoreći, u realnom vremenu, prava je učestalost zapravo bila svakih 24 sata, objavljivala otvorene podatke o Covidu-19 u Hrvatskoj, i to na strojno čitljiv način.

To je prvi državni skup podataka (data set) tog nivoa aktualnosti i relevantnosti koji su odmah mogli preuzimati softverski algoritmi. Bio je toliko aktualan i relevantan da su ga praktički svi medijski portali odmah ugradili na svoje naslovnice i svaki na svoj način interpretirali čitateljima.

I dok je u Hrvatskoj to presedan, na zapadu su objave takvih skupova podataka uobičajene. Ti otvoreni podaci, po mišljenju EU, jedan su od načina kako stvoriti cijelu novu ekonomiju temeljenu upravo na podacima.

Međutim, upravo Unijino izvješće za prošlu godinu ukazuje da iako Hrvatska tu nije među zadnjima, ipak od svih svojih objavljenih data setova nije uspjela potaknuti nikakav ekonomski učinak. Irska, Njemačka i druge države jesu, a razlog je što nude daleko širi izbor podjednako aktualnih i relevantnih data setova iz svih drugih područja svog djelovanja.

Iz svega je jasno da će za bilo koju političku opciju koja dođe na vlast na predstojećim izborima informatizacija biti puka nužda.

Sve što se radi po pitanju IT-a u državi mora se ubrzati, mora toga biti više, mora biti bolje koordinirano, mora imati veći učinak i morat će biti više otvorenih podataka, znači mora biti transparentnije. Zato pitanje kojem bi se trebali baviti političari nije hoće li netko nakon izbora ići snažnije u informatizaciju već kako to točno planira provesti.