Unatoč zastojima poput Velike recesije i pandemije Covida-19, svjetska ekonomija postigla je sjajne uspjehe od Drugog svjetskog rata. Ti uspjesi temeljili su se na poslijeratnom globalnom gospodarskom sustavu i njegovim središnjim institucijama: Međunarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Ulaskom u institucije Bretton Woodsa zemlje širom svijeta složile su se da svoje ekonomsko ponašanje podvrgnu međunarodnoj vladavini prava.

Sve te institucije imaju upravljačka tijela s predstavnicima država članica, kao i visokokvalificirano tehnokratsko osoblje koje odrađuje njihov posao. Periodična izvješća koja izdaju bili su ključni izvori informacija i analiza.

No jedno od tih izvješća, godišnje izvješće Doing business Svjetske banke, postalo je izvorom velikih kontroverzi. Poanta Doing Businessa bila je izvještavanje o regulatornom okruženju svake države članice, čiji elementi uključuju pravne postupke, vrijeme čekanja, troškove pokretanja poslovanja, učinkovitost pravosudnog sustava te dostupnost i pouzdanost osnovnih komunalnih usluga poput električne energije.

Ti i mnogi drugi čimbenici odredili su ukupni poredak svake zemlje. U izvješću za 2018. godinu, naprimjer, Novi Zeland rangiran je najviše, a Somalija najniže .

Trebali su kinesku potporu

Nijedno mjerenje nije savršeno, ali postupak određivanja poretka bio je transparentan, a pokazatelji u svakom izvješću bili su što objektivniji, čak i ako su se oslanjali i na anegdotalne dokaze. Izvješća Doing Business bila su vrlo cijenjena i stoga uvelike korištena, nisu ih koristili samo donositelji nacionalne politike kao pokazatelj usporedbe propisa i rezultata svoje zemlje s drugima, već i neovisni istraživači i tvrtke i financijske institucije koje razmišljaju o ulaganjima u inozemstvo.

Nije bilo neuobičajeno da šef vlade uputi svoje ministre da provode politiku usmjerenu prema usponu na ljestvici.

Mnogi promatrači, uključujući mene, smatrali su izvješća Doing Business najvažnijom publikacijom Svjetske banke. Banka je objavljivala pojedinačne rezultate uz ukupni poredak, tako da je svatko tko je to doveo u pitanje mogao procijeniti sam.

Dok su neke vlade uvele Potemkinove reforme – fasade bez sadržaja – bilo je mnogo više slučajeva politika nadahnutih izvješćem Doing Business koje su smanjile troškove i povećale produktivnost.

No nakon izvješća za 2018. godinu, bilo je pritužbi na korištene podatke, što je navelo Svjetsku banku da naruči visoko cijenjenu odvjetničku tvrtku WilmerHale da to istraži. U izvješću objavljenom prošlog mjeseca utvrđene su ozbiljne nepravilnosti u odnosu na poredak Kine u izvješću za 2018.

Istražitelji izvješćuju da je Kristalina Georgieva, tadašnja izvršna direktorica Banke koja je u međuvremenu postala glavna direktorica MMF-a, pozvala osoblje da preispita rezultate za Kinu, a zatim “istražila … načine promjene metodologije za podizanje kineskog ranga.”

U izvješću se također ističe da je Banka imala interes umiriti Kinu, jer je tada tražila kinesku potporu za povećanje kapitala.

Naposljetku, istražitelji su pružili dovoljno dokaza o umiješanosti Georgieve kako bi izazvali ozbiljne sumnje u kredibilitet i integritet Doing Businessa. Sadašnji predsjednik Svjetske banke, David Malpass, obustavio je objavu izvješća za 2021. i prekinuo buduće objave. Banka će zasigurno ispitati i izmijeniti svoje postupke kako bi spriječila slične napore po pitanju manipulacija u budućnosti.

Kredibilitet je ključan za iznimno važan rad MMF- a i Svjetske banke. Oboje zapošljavaju visoko cijenjene istraživače, svjetske ekonomiste i statističare te predane dužnosnike.

Znaju da su državni službenici, a ne političari; svi su uvelike predani svojim poslovima. Istina, u nekim slučajevima na političkoj razini postojao je pritisak da se podrži određeni program kreditiranja ili politička pozicija. Ali glavni dio posla vodstva je zaštititi osoblje od nepotrebnog uplitanja u njihova izvješća i analize.

Pritisak na osoblje

Pokušaj manipuliranja rangiranjem za jednu zemlju u izvješću među ostalim zemljama nečuven je ne samo zato što potkopava vjerodostojnost izvješća, već i zato što šteti drugim zemljama čije se rangiranje zbog toga mijenja. Kada zemlja padne na ljestvici, njena sposobnost privlačenja stranih ulagača i poduzeća može se smanjiti.

Poput Cezarove supruge, čelnici MMF-a i Svjetske banke moraju biti izvan svake sumnje u nadgledanju rada te institucije i očuvanju integriteta podataka na koje se taj rad oslanja. Georgievini prijavljeni postupci svakako izazivaju ozbiljne sumnje u njezinu predanost integritetu podataka, kao i u kontekstu njene nove uloge.

Ako se smatra da je glavni ravnatelj MMF-a podložan pritiscima na izmjenu podataka i analiza, vjerodostojnost rada Fonda bit će znatno smanjena, ako će mu se uopće vjerovati.

Jedno je kad glavni direktor apelira na Odbor da odobri program upitnih zasluga na temelju izvješća koje daje iskren prikaz situacije. Sasvim je druga stvar pritisak na osoblje da promijeni brojke.

Ostane li Georgieva na svojoj poziciji, ona i njeno osoblje zasigurno će biti pod pritiskom da promijene podatke i poredak drugih zemalja. I ako se odupru, izvješća koje predaju bit će sumnjiva.

Rad cijele institucije bit će obezvrijeđen. Sama ta mogućnost trebala bi biti dovoljna političkim gazdama MMF-a da pronađu novog glavnog direktora čija predanost integritetu rada nije upitna.

© Project Syndicate 2021.