Američki ugostiteljski sektor, skrb o djeci i ostale usluge koje su teško pogođene pandemijom, kao i druge male tvrtke, borile bi se da apsorbiraju dodatne troškove plaća.

Bilo bi daleko bolje da bogate zemlje rasporede raspoloživa sredstva izravno na izdatke povezane s pandemijom, bilo kupnjom cjepiva ili zaštitne opreme te ih pošalju tamo gdje ih trebaju.

Najbolji način da se pomogne siromašnim zemljama da dobiju više doza je postizanje međunarodnog sporazuma, vjerojatno preko COVAX-a i Svjetske zdravstvene organizacije u cilju koordiniranja raspodjele cjepiva.

Dok multilateralizam ne može jamčiti SAD-u potpuno ispunjenje njegovih ciljeva, on zasigurno može donijeti više nego bilateralni dogovori kakve je prethodnih godina postizao Trump.

Izbjegavanje plaćanja poreza i duboka zaduženost američkog predsjednika napokon se otkrivaju javnosti, kao i brojni njegovi postupci poduzeti isključivo radi vlastitog interesa i koristi njegovih ortaka.

Američka vlast možda će pokušati smanjiti troškove otplate duga kroz ograničenje kamatnih stopa koje financijske institucije – uključujući banke i mirovinske fondove te osiguravajuća društva – smiju plaćati.

Dok se napredne ekonomije suočavaju s troškovima (prvog) zatvaranja korona krize, gospodarstva u razvoju suočavaju se s dubljom katastrofom - visokim mortalitetom, gladovanjem i ekstremnim siromaštvom.

Nastavljanje trgovinskih ograničenja kao reakcija na pandemiju šokantno je neodgovorno. Carine i ograničenja na uvoz medicinskih proizvoda treba ukinuti i reafirmirati potporu Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Zajedničko djelovanje u cilju suzbijanja virusa, upravljanja višestrukim gospodarskim šokovima i okončanja trgovinskog rata istovremeno bi ograničilo težinu recesije i ubrzalo tempo naknadnog oporavka.