Od siječnja svijet u šoku gleda kako administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa potkopava svaki stup ekonomskog poretka koji su Sjedinjene Američke Države pomogle izgraditi i ponosno zagovarale veći dio prošlog stoljeća. Načela poslijeratnog međunarodnog ekonomskog poretka – diskriminacija među trgovinskim partnerima, pošteno postupanje prema stranim tvrtkama na domaćim sudovima i pridržavanje vladavine prava kako je sadržano u Člancima sporazuma Svjetske trgovinske organizacije – postavila su temelje za osam desetljeća neviđenog prosperiteta i smanjenja siromaštva.

Dok ekonomisti još uvijek raspravljaju o tome je li trgovina bila primarni pokretač globalnog rasta ili samo ključni posrednik, malo tko bi osporio da je liberalizacija trgovine odigrala središnju ulogu. S obzirom na ovu povijest, nije iznenađujuće da su opsežna povećanja carina Trumpove administracije, koja krše carinske plafone dogovorene u okviru Svjetske trgovinske organizacije, šokirala američke saveznike. Trumpov poziv pojedinim zemljama da “pregovaraju” o smanjenju carina predstavlja još jedno kršenje multilateralnog sustava temeljenog na pravilima, s obzirom na to da su ti pregovori bili strogo bilateralni.

Podijeli pa vladaj

Ovi postupci krše načelo najpovlaštenije nacije Svjetske trgovinske organizacije, koje zabranjuje državama članicama primjenu različitih trgovinskih barijera na različite zemlje, osim prema formalnim sporazumima o slobodnoj trgovini. Podizanjem carina iznad granica postavljenih u sporazumima Svjetske trgovinske organizacije, administracija je unijela ogromnu nesigurnost u globalni trgovinski sustav. Primjerice, razgovori s Južnom Korejom počeli su tek nakon što su pregovori s Japanom očito završeni. Dok je SAD pristao smanjiti carinu na japanski uvoz automobila na 15 posto, stopa za južnokorejske automobile ostaje na 25 posto do konačnog sporazuma. Čak ni sporazum SAD-Meksiko-Kanada nije pružao zaštitu jer su američki regionalni partneri bili prisiljeni na odvojene pregovore.

Iskrivljavanje ne prestaje time. Osim carina, Trumpova administracija zahtijevala je da se pregovarački partneri obvežu na fiksne razine izravnih stranih ulaganja u SAD. Isto tako, kao uvjet za odobrenje prodaje US Steela japanskom Nippon Steelu, administracija je osigurala “zlatnu dionicu”, dajući saveznoj vladi pravo veta na korporativne odluke.

U svojoj srži, Trumpova trgovinska strategija počiva na taktici “podijeli pa vladaj”. Suočeni s prijetnjom ozbiljnih ekonomskih poremećaja, većina nacionalnih čelnika osjećala je da nema izbora i da može samo pregovarati i prihvatiti uvjete koji uvelike favoriziraju američke interese. Sve to naglašava hitnu potrebu da članice Svjetske trgovinske organizacije uspostave koordinirani odgovor. U tu svrhu, kanadski premijer Mark Carney predložio je da najveći svjetski trgovinski blokovi – prije svega Europska unija i Sveobuhvatni i progresivni sporazum o transpacifičkom partnerstvu (CPTPP) – udruže snage i formiraju novu multilateralnu koaliciju. Djelujući kolektivno, takva bi skupina imala daleko veću pregovaračku moć nego što bi bilo koja zemlja mogla postići sama.

Međutim, provedba Carneyjevog prijedloga potrajala bi, budući da dva glavna trgovinska bloka djeluju pod različitim pravilima i standardima koje bi trebalo pomiriti. Sveobuhvatni i progresivni sporazum o transpacifičkom partnerstvu, koji su osnovali izvorni sudionici Transpacifičkog partnerstva nakon što je Trump povukao SAD iz njega na početku svog prvog predsjedništva, nudi koristan model.

Kontinuitet pravila

Alternativno, članice Svjetske trgovinske organizacije mogle bi osnovati novu Globalnu trgovinsku organizaciju (GTO), donositi Članke sporazuma Svjetske trgovinske organizacije i uključivati postojeće mehanizme kao što je mehanizam za rješavanje sporova. Članstvo bi bilo otvoreno za svaku zemlju koja je voljna pridržavati se ovih pravila. Ako zemlje EU-a i članice Sveobuhvatnog i progresivnog sporazuma o transpacifičkom partnerstvu to potpišu, druge, uključujući Južnu Koreju, vjerojatno bi slijedile.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

Ključno je da postupci pristupanja trebaju biti jednostavni kako bi se osigurao kontinuitet pravila Svjetske trgovinske organizacije. S obzirom na to da se većina svjetskih trgovinskih zemalja udružuje, mogao bi se očuvati velik dio praktične vrijednosti Svjetske trgovinske organizacije sve dok SAD ne odluči promijeniti smjer. Već postoji presedan za ovu vrstu inicijative. Nakon što su SAD blokirale imenovanja u Žalbeno tijelo Svjetske trgovinske organizacije između 2017. i 2019., 47 članica odgovorilo je formiranjem Višestranog privremenog arbitražnog sporazuma za žalbu, koji omogućuje članicama sudionicama rješavanje sporova bez sudjelovanja SAD-a.

Udio SAD-a u globalnom izvozu iznosi oko 10-12 posto, dok je udio Kine otprilike 15 posto. Kad bi Globalna trgovinska organizacija predstavljala čak 60 posto međunarodne trgovine, njezina kolektivna pregovaračka moć daleko bi premašila američku moć, čime bi Trumpova taktika “podijeli pa vladaj” postala neučinkovita. Što je još važnije, takvo jedinstvo bi na kraju moglo uvjeriti američke tvorce politike da se vrate suradnji temeljenoj na pravilima.

Svjetska trgovinska organizacija svakako se mora modernizirati, posebno kada je riječ o e-trgovini, subvencijama i trgovini uslugama. Ali, hitno je potrebno obnoviti integritet globalnog trgovinskog sustava. Prihvaćanjem Carneyjeve inicijative i osnivanjem Globalne trgovinske organizacije, velika gospodarstva mogu ponovno potvrditi svoju predanost suradnji, stabilnosti i zajedničkom prosperitetu, održavajući tako duh multilateralizma živim i utirući put potrebnim reformama.

© Project Syndicate, 2025.