Gotovo godinu dana nakon povratka u Bijelu kuću posljedice ekonomskih politika Donalda Trumpa postaju sve očitije. Od početka njegova prvog mandata, većina ekonomista upozoravala je da su mnoge Trumpove politike ne samo temeljno nespojive s Trumpovim deklariranim ciljevima, već da će ih aktivno ugrožavati. Dok troškovi i dalje rastu, mnogi Amerikanci se pitaju koliko će on još štete nanijeti prije nego što odluči promijeniti smjer.

Trgovinski ratovi

Trumpove carinske politike dobar su primjer. Unatoč snažnim dokazima o njihovim štetnim učincima i nekoliko djelomičnih poništavanja, Trump i dalje zagovara protekcionizam. Čak je tvrdio da bi prihodi od carina eliminirali potrebu za saveznim porezom na dohodak, a ta tvrdnja nema aritmetičku osnovu.

Njegove su trgovinske politike zapravo nametnule visoke troškove dugogodišnjim američkim saveznicima i narušile američku meku moć. Taj gubitak sam po sebi opravdao bi povratak otvorenom, multilateralnom trgovinskom sustavu, čak i kad bi ekonomske posljedice Trumpovih carina bile manje ozbiljne nego što jesu. Da bi gospodarstvo dobro poslovalo, mora funkcionirati unutar stabilnoga i provedivog komercijalnog okvira, podržanog sigurnim vlasničkim pravima i poštivanjem vladavine prava, a najave politika moraju biti dosljedne i predvidljive, da neizvjesnost o budućim gospodarskim uvjetima ne bi ugušila ulaganja, proizvodnju i trgovinu.

Trumpovi carinski ratovi stvorili su upravo takvu vrstu neizvjesnosti. Više puta istaknuo je da su mu ciljevi smanjenje inflacije, smanjenje trgovinskih deficita i deficita tekućeg računa platne bilance te stvaranje “dobrih” radnih mjesta u proizvodnji. Ipak, njegove trgovinske politike nisu uspjele ostvariti nijedan od tih ciljeva jer su se carinske stope nepredvidljivo podizale, snižavale, ukidale i ponovno uspostavljale, često bez jasnog opravdanja. U mnogim slučajevima Trumpove najave carina imale su malo veze s trgovinskim deficitima, inflacijom ili otvaranjem radnih mjesta. Primjerice, umjesto da odražava ekonomske razloge, njegova odluka u srpnju o uvođenju carine od 50 posto na brazilsku robu bila je motivirana protivljenjem kaznenom progonu bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara, političkog saveznika. Posljedična neizvjesnost oko Trumpovih izvršnih naloga i njihove zakonitosti mogla bi biti još štetnija za gospodarstvo od samih carina.

No, iako su Trumpove politike naštetile američkim trgovinskim partnerima, najveću štetu pretrpio je sam SAD. Uzmimo, primjerice, poljoprivredu. Kada trgovinski sporazum koji je Trump sklopio s Kinom 2017. nije ispunio obećane rezultate, on je ponovno najavio sporazum prema kojem će Kina kupiti 12 milijuna metričkih tona američke soje u 2025. godini. Kina je, međutim, uvezla samo 20 posto te količine. Umjesto toga, porastao je uvoz kineske soje iz Argentine i drugih zemalja. U implicitnom priznanju štete koju su njegove politike prouzročile Trump je nedavno najavio spašavanje američkih farmera u iznosu od 12 milijardi dolara kako bi “ublažio udarac carina.” Ali, čak i ako se cijeli iznos isplati, američki poljoprivrednici će i dalje biti u lošijoj situaciji, a porezni obveznici će na kraju isto platiti cijenu.

Značajno je da je američki trgovinski deficit porastao nakon što je Trump u travnju povećao carine na uvoz mnoge hrane. Cijena kave, koja se ne proizvodi u SAD-u, skočila je za više od 40 posto, što je navelo administraciju da ukine povećanje carina. Cijena govedine, koja se proizvodi u zemlji, ipak je porasla za više od deset posto. I ta je carina ukinuta u studenome, što je još jedno prešutno priznanje da su Trumpove trgovinske politike potaknule inflaciju. Dok je kineski izvoz u SAD pao za oko 69 posto od početka Trumpova drugog mandata do rujna, Kina je jednostavno preusmjerila svoju robu drugim trgovinskim partnerima. Kao posljedica toga, očekuje se da će kineski izvoz porasti za oko osam posto u 2025., a trgovinski suficit premašio je bilijun dolara prvi put.

Loši ishodi

Trumpov napor da postigne procvat s radnim mjestima u američkoj proizvodnji donio je slične razočaravajuće rezultate. Povećanja carina na uvoz ulaznih elemenata u proizvodnji povećala su troškove za američke proizvođače, osobito u teškoj industriji. Iako je proizvodnja čelika dodala otprilike 2300 novih radnih mjesta, industrije koje se koriste čelikom i aluminijem izgubile su ih 75 tisuća. Ovi se ishodi mogu objasniti osnovnim makroekonomskim načelima. Gotovo svi ekonomisti slažu se da saldo tekućeg računa platne bilance neke zemlje odražava razliku između agregatne potražnje i agregatne ponude. S vremenom, carine ne mogu smanjiti trgovinski deficit, osim ako ukupna potrošnja ne padne u odnosu na proizvodnju.

Trump nije poduzeo nikakve značajne korake za smanjenje agregatne potražnje u odnosu na proizvodnju. Naprotiv, njegov veliki lijepi zakon gotovo sigurno će povećati deficit tekućeg računa platne bilance i trgovinski deficit. U prvih devet mjeseci 2025. američki trgovinski deficit već je bio 17 posto veći nego u istom razdoblju 2024.

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Trump se također koristio prijetnjama carinama kako bi izvršio pritisak na druge zemlje da se obvežu na velika povećanja izravnih stranih ulaganja u SAD. Treba istaknuti da je Japan obećao 550 milijardi dolara izravnih stranih ulaganja u zamjenu za osnovnu carinsku stopu od 15 posto. Takvi priljevi povećat će deficit tekućeg računa platne bilance i povećati ponudu strane valute, što će dovesti do jačanja dolara. Jači dolar obeshrabrio bi američki izvoz i potaknuo uvoz, što bi dodatno povećalo trgovinski deficit. Trumpove carine, zajedno s mjerama odmazde koje su izazvale, vjerojatno će usporiti globalni rast, što će nanijeti dodatnu štetu američkim izvoznicima. Istovremeno, kombinirani učinci carina i fiskalne ekspanzije potaknut će inflaciju, dok će priljev kapitala, jačanje dolara i slabiji globalni rast smanjiti potražnju za američkim izvozom.

Na kraju, unatoč Trumpovim tvrdnjama suprotnog, nema dokaza o neto povećanju broja “dobrih” radnih mjesta. Dok se loši ishodi gomilaju i postaje ih sve teže ignorirati, s pravom se može nadati da će administracija preispitati svoj pristup. No, to ostaje upitno.