Posljednjih tjedana otkako je koronavirus u Kini postao tema koja je manje ili više zaključena, postavljaju se brojna pitanja o tome kako će čitava koronakriza utjecati na daljnje odnose u trokutu Kina-SAD-Europa.

I dok su odnosi Kine i SAD-a nakon prošlogodišnjeg trgovinskog rata, čini se, ušli u fazu nove konfrontacije, ovoga puta zbog ničim dokazanih Trumpovih optužbi o tome da je virus potekao iz laboratorija u Wuhanu, mi ćemo se fokusirati na odnose između Kine i Europe.

U jednoj od prethodnih kolumni pisao sam o tome kako su kineski investitori još negdje u jesen prošle godine iz pojedinih europskih prijestolnica počeli dobivati negativne signale. Sada, nakon recentne krize, čini se da i kinesko-europski odnosi ulaze u novu, složeniju fazu.

U trenutku kad službeni Peking pojačava pritisak na Europu u atmosferi pandemije koronavirusa, odnosi na relaciji Kina-Europa postaju sve raznolikiji i konkurentniji. Naravno, sve se događa u atmosferi rastućeg nepovjerenja i pojačanog opreza prema kineskim pokušajima širenja utjecaja, prema novom istraživanju.

Studija, zasnovana na analizi uloge Kine u upravljanju koronavirusnom krizom u 19 europskih zemalja, pokazala je da je Europa i dalje u velikoj mjeri podijeljena u vezi s Pekingom, koji je u mnogim dijelovima kontinenta još više istaknuo ulogu u političkim i javnim raspravama.

U istraživanje je bilo uključeno 28 stručnjaka iz 21 istraživačkog centra diljem kontinenta, koji su zajednički poznati kao Europska Think-Tank mreža o Kini.

Pritisak na Peking

Diplomatski je debakl u posljednjem tjednu uslijedio kada se Europska unija navodno priklonila pritisku na Kinu. EU je, kako se izvješćuje, oborila dio izvješća koji dokumentira napore Pekinga na dezinformaciji kako bi se uklonila krivica i ponovno ispisao narativ o pandemiji koronavirusa.

Iako je glasnogovornik EU-a demantirao te navode, saga je “osim toga otkrila pritiske koje je Kina vršila na dužnosnike Europske unije za vrijeme krize”, rekao je John Seaman, urednik izvješća i znanstveni suradnik s Francuskog instituta za međunarodne odnose.

U telefonskom razgovoru vođenom prije desetak dana, kineski premijer Li Keqiang i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen odbacili su zabrinutost zbog svog neslaganja i obećali da će potaknuti borbu protiv virusa i potaknuti gospodarski oporavak, prema lokalnoj novinskoj agenciji.

Prema Seamanu, kriza Covida-19 pogodila je u vrijeme kada su tradicionalno trgovinski odnosi Kine i EU postali složeniji i konkurentniji nakon što je Europska komisija prvi put prošle godine rekla da je Peking sistemski rival.

“Rasprostranjene su rasprave o potrebi usvajanja skladnijih strategija prema Kini. Na mnogo načina, trenutna kriza postala je katalizator niza trendova koji su oblikovali odnose Europe i Kine posljednjih godina, dok je na druge načine preokrenula tablice”, rekao je u izvješću.

Veći broj europskih zemalja, uključujući Švedsku i Veliku Britaniju, pridružio se SAD-u i Australiji pozivajući na međunarodnu istragu u vezi s postupcima Kine u pandemiji. Čelnici Njemačke i Francuske također su pritisnuli Peking zbog veće transparentnosti u vezi s podrijetlom smrtonosnog virusa.

Izvješće europskih istraživačkih centara također je bilo usredotočeno na neobično agresivnu kinesku diplomaciju u kontekstu koronavirusa, pri čemu kineska veleposlanstva i veleposlanici prebacuju krivicu na zapadne demokracije i promiču poruku Pekinga “s različitim stupnjevima dogmatizma, podjele i umjerenosti” na Twitteru i u tradicionalnim medijima.

“Iako je sve jača proaktivna javna diplomacija u Kini raširena i čini se da postoji razina dosljednosti u prenošenju poruka, postoji različitost metoda koja se kreće od niskog ključa (Latvija ili Rumunjska) do uvredljivog šarma (Poljska, Portugal, Italija ili Španjolska) do provokativnih ili agresivnih (Švedska, Njemačka ili Francuska)”, navodi se u izvješću.

Vide Kinu kao konkurenta

Anketa njemačkog istraživačkog centra Bertelsmann Stiftung iz rujna prošle godine koja je provedena na više od 12.000 ljudi u 28 zemalja EU pokazala je da 45 posto Europljana vidi Kinu kao konkurenta, dok samo 9 posto vjeruje da njihove zemlje dijele iste političke interese ili vrijednosti s Kinom.

Još jedno istraživanje 16 europskih zemalja koje je u prosincu objavilo Istraživačko središte Pew također je pokazalo da je kontinent ostao duboko podijeljen oko načina pristupanja Kini.

Dok su ljudi u većini zapadne i nekih srednjoeuropskih zemalja, poput Slovačke i Češke, na Kinu gledali negativno, 51 posto u Grčkoj ima pozitivan pogled na Kinu, dok su oni u Rusiji, Ukrajini, Poljskoj, Bugarskoj i Litvi skloni vidjeti Kinu povoljnije.

Nema, dakle, nikakve sumnje kako će i kinesko-europski odnosi u ovoj godini biti obilježeni koronakrizom. Nije realno očekivati veće kineske investicije, osim na rubim dijelovima EU ili izvan nje gdje kineska politika još uvijek iznalazi putove suradnje koji ne ovise o zapadnim centrima moći.

Sasvim je jasno da to ne zadovoljava kineske ambicije pa će u tom kontekstu biti zanimljivo pratiti kako će kineska diplomacija doskočiti hladnom prijemu u nekim od najvažnijih prijestolnica Europske unije.