Nedavna razmirica na Twitteru između influencera Andrewa Tatea i klimatske aktivistice Grete Thunberg utjelovila je rodni jaz u području ekologije.

Tvitajući aktivistici, Tate – oličenje čovjeka koji na spašavanje planeta gleda kao na prijetnju svojoj muškosti – pohvalio se “ogromnim emisijama” svoje zbirke luksuznih automobila, na što je Thunberg odgovorila oštrom kritikom koja se trenutno svrstava u četvrti najomiljeniji tweet ikada.

Nedavno provedene studije pokazale su da se samo 59% muškaraca u Ujedinjenom Kraljevstvu odlučilo za zeleni način života, u usporedbi sa 71% žena te da je manja vjerojatnost da će muškarci nego žene reciklirati i konzumirati ekološki prihvatljive proizvode. Taj se jaz pripisuje tome što neki muškarci smatraju ekološku pravdu ženskom zanimacijom.

Emocionalne i racionalni
Budući da zagađenje zraka fosilnim gorivima ubija milijune ljudi svake godine (od kojih mnogi žive na globalnom jugu), imamo jasnu etičku obvezu da se borimo protiv klimatskih promjena. A budući da seksizam očito šteti sposobnosti racionalnog postupanja u tom pogledu, moramo razjasniti i transformirati percipirani odnos između klimatskih promjena, rodnih stereotipa i racionalnosti.

Kao i svi rodni jazovi, i ovaj je rezultat obmanjujućeg i pristranog razmišljanja – suprotnost racionalnosti. To, a ne emocije, potkopava razum. Emocije nas čine ljudima, a ne iracionalnima. Pristranost, bez obzira na uzrok, čini nas nesposobnima za objektivnost i temelj je ukorijenjenog rodnog stereotipa da su žene emocionalne dok su muškarci racionalni. Ovaj stereotip poznati je uzrok rodne nejednakosti.

Ali nešto o čemu se rijetko raspravlja jest kako se stereotip oslanja na ideju racionalnosti koja je prije svega ograničena. Rodni jaz u području ekologije jasno pokazuje kako racionalnost funkcionira kao moralni okvir i zašto je treba preispitati.

Istraživački projekt u Švedskoj pronašao je korelaciju između “čvrstog vjerovanja u… znanstvenu racionalnost” i klimatskog skepticizma među skupinom utjecajnih starijih muškaraca u akademskoj zajednici, što ukazuje na to da se problem proteže daleko izvan krajnje desnih influencera poput Tatea.

Racionalizam prosvjetiteljstva bio je naravno u korijenu industrijalizacije i evolucije modernosti. Međutim, unatoč brojnim važnim doprinosima, to je također znatno opresivni okvir.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Od dualizma i tehnosolucionizma do učinkovitog altruizma i međunarodnih razvojnih modela, naš svijet oblikuje znanstvena doktrina koja proizlazi iz ideje da racionalnost ima isključivo veze s podacima, kvantifikacijom, analitikom i metodološkim razumijevanjem te da su te osobine povezane s bijelom bojom kože, muškim identitetom i odvajanjem od prirode.

Postoje i drugi načini razmišljanja o racionalnosti, a mi ih očajnički trebamo. Primjerice, njemački filozof Jürgen Habermas razlikuje ono što naziva “komunikacijskom racionalnošću”, prema kojoj racionalnost ovisi o uspješnoj komunikaciji i konsenzusu aktera te “kognitivno-instrumentalnu racionalnost”, mehanicistički tip racionalnosti koji oblikuje moderno društvo.

Eko-poetska spoznaja
Među feminističkim, postkolonijalnim i panafričkim prostorima u kojima radim brojne su važne kritike racionalnosti. Jedno takvo djelo stvorila je crna feministička misliteljica Audre Lorde, koja je pisala o “neeuropskoj svijesti” koja razjašnjava stvarnost ne samo racionalizacijom, već i fenomenima poput erotike i poetike.

Ovo drugo doživjela sam u lockdownu, kada sam imala noćne more povezane s klimom – možda je najživopisnija bila iznenadna oluja praćena tučom na sunčanoj ljetnoj plaži. To bi se moglo opisati kao vrsta eko-poetske racionalnosti koju politička teoretičarka Stephanie Erev naziva “osjećanjem vibracija”.

Naravno, konvencionalna racionalna misao može objasniti neočekivane vremenske promjene, ali kad sam saznala da i mnogi drugi imaju snove povezane s klimom, nisam mogla odbaciti ovaj eko-poetski način spoznaje kao nevažan za širu raspravu o planetarnoj krizi. Da bude jasno, nisam relativistica kada je u pitanju znanje. Ne vjerujem da su svi načini spoznaje jednaki u svakom kontekstu.

Postoje slučajevi kada objektivnost i nepristranost trebaju biti privilegirane, osobito po pitanju znanstvenih spoznaja. Ali kada je riječ o samom znanju, moramo prihvatiti više perspektiva i pluralistički pristup da smanjimo normativne predrasude. Čak i ako svi načini znanja nisu jednaki u svakom kontekstu, svi su relevantni.

Moj je temperament informiran potrebom da se oslobodim društvenih normi. Kad sam prvi put počela istraživati feminizam kao alat potreban za to, smatrala sam da su te norme strukturne: patrijarhat, bjelačka nadmoć, neokolonijalizam.

Ali sve sam više prepoznavala da je zatvor također intelektualan, u pravom smislu te riječi: u odnosu na što, zašto i kako znamo. Dakle, da bi se oslobodili ugnjetavanja, treba se boriti i za intelektualnu revoluciju, vraćajući se samom izvoru znanja.

U svijetu koji se suočava s “polikrizom”, remećenje dominantnog okvira racionalnosti intersekcijskim pristupom znanju nije samo feministički ideal. Kao što nas podsjeća razmirica između Tatea i Thunberg, ono je potrebno za procvat čovječanstva i planeta.

© Project Syndicate 2023.