Računi na stranom jeziku ne moraju biti prevedeni

Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH, Pž-4381/03, računi koji su predmet ovog spora sastavljeni su na stranom jeziku, ali suprotno žaliteljevim tvrdnjama može se o njima raspravljati, jer se iz njih vidi, a tako je u njima i navedeno, na što se odnose.

Pored toga, u računima je navedena pojedinačna cijena, kao i ukupna. Na temelju tih računa sastavljen je i izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, na temelju kojeg je tužitelj i započeo ovaj postupak, a koji je preveden sa slovenskog na hrvatski jezik. Uz isprave sastavljene na stranom jeziku, podnosi se i ovjereni prijevod (članak 232. stavak 2. ZPP-a). Točno je, kako to navodi žalitelj, da uz račune na stranom jeziku nije dostavljen i njihov ovjerovljeni prijevod.

Kraj činjenice, da je tužitelj iz Slovenije, i da se iz računa vidi predmet prodaje, količina i cijena, kako je to naprijed navedeno, da je izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sastavljen temeljem tih računa preveden na hrvatski jezik, da tijekom postupka tuženik računima nije prigovorio, već je isticao da je obvezu podmirio, a što ničim nije dokazao, ovaj sud zaključuje da neprimjena odredbe članka 232. stavka 2. ZPP-a, nije bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude.