Zahtjev za isplatu u stranoj valuti

Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Rev-1002/2012 zauzeo stav da time što je drugostupanjskom presudom ispunjenje predmetne novčane obveze određeno u stranoj, umjesto u domaćoj valuti, nije prekoračen tužbeni zahtjev, pri čemu valja imati na umu i to da je stopa zatezne kamate određena na stranu valutu znatno niža od stope zatezne kamate određene na domaću valutu.

Predmet spora je regresni zahtjev iz jamstva sredstvima iz ugovora o deponiranju strane valute kojim je tužitelj jamčio banci ispunjenje zajma (kredita) sklopljenog između banke i tuženice i kojeg je, budući da nije vraćen, banka naplatila iz deviznog depozita tužitelja.

Naime, kad ispunjenje obveze koja u skladu sa zakonom, kao što je u ovom predmetu slučaj, glasi na devize (riječ je o regresnom zahtjevu iz ugovora o jamstvu i ugovora o deponiranju deviznih sredstava kod banke), njeno ispunjenje može se zahtijevati i dosuditi u devizama, neovisno o tome što tužitelj ističe zahtjev na isplatu domaće valute, time da pravo na isplatu u devizama opredjeljuje i zahtjev na isplatu zatezne kamate.