Prosječna mirovina hrvatskih umirovljenika koji su mirovine ostvarili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (znači bez osjetno viših braniteljskih, vojnih i policijskih mirovina) iznosi 2451,95 kuna. Međutim, ni jedna od pet slavonskih županija nije blizu toga, čak ni najbolja od njih pet – Osječko-baranjska, sa svojih 2237 kuna prosječne mirovine “običnih” umirovljenika, piše Glas Slavonije.

Loši omjeri

Najnižu prosječnu mirovinu, prema podacima koje je objavio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, u cijeloj Hrvatskoj imaju umirovljenici Požeško-slavonske županije, samo 1967 kuna. Najbliže su im oni iz Međimurske s 1969 kune te Virovitičko-podravske županije s 1980 kuna. Među sedam najgorih, s vrlo malim razlikama su umirovljenici još dviju slavonskih županija – Brodsko-posavske (2047) i Vukovarsko-srijemske (2065 kuna). Osječko-baranjska županija je, kao što smo već spomenuli, tek nešto malo bolja, ali dostatno tek za sredinu ljestvice županija prema tom parametru. Što je također poražavajuće jer je na njezinu teritoriju Osijek, kao jedan od četiri velika hrvatska grada, a u takvim su sredinama plaće u prosjeku ipak nešto malo više. Nedostižni za sve ostale naravno su Grad Zagreb s 2999 kuna prosječne mirovine, Primorsko-goranska (2805) i Istarska županija (2670).

Kada se u spomenute podatke uvrste i mirovine koje Republika Hrvatska uplaćuje umirovljenicima u države bivše SFRJ (ima ih čak 110 tisuća), kao i svim ostalima u inozemstvu (još 27 tisuća), brojke su još lošije, a prosječna mirovina tada iznosi tek 2269,25 kuna.

Situacija s mirovinama u slavonskim županijama nije povoljna, ali ona odražava stanje s plaćama. No, osim relativno niskih plaća, izrazit problem je visoka nezaposlenost. Dvije županije s najnepovoljnijim stanjem prema više pokazatelja – plaće, mirovine, nezaposlenost – su Virovitičko-podravska i Požeško-slavonska, gdje je stanje doista nepovoljno. Osječko-baranjska županija se nalazi negdje u sredini poretka županija prema visini prosječnih plaća i mirovina, ali zato ima vrlo visoku stupu nezaposlenosti koji sitaciju dodatno otežava, kao i u drugim slavonskim županijama – kaže Danijel Nestić, znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta u Zagrebu. Ističe kako u pravilu županije s većim plaćama (prema podacima Državnog zavoda za statistiku) imaju i veće mirovine, i obrnuto. Iako i tu, naravno, ima nekih odstupanja.

– Posebno su zanimljive Varaždinska, a dijelom i Međimurska županija – prosječne plaće su tamo vrlo niske. Mirovine su u Međimurskoj županiji relativno niske, ali u Varaždinskoj su negdje u sredini poretka po visini. No, obje ove županije imaju relativno nisku stopu nezaposlenosti. Isto tako, u obje ove županije ima relativno puno zaposlenih u odnosu na broj umirovljenika, oko 1,5 zaposlenih na jednog umirovljenika, što je znatno više od hrvatskog prosjeka, i najpovoljni omjer odmah nakon Grada Zagreba, povoljniji nego u Istarskoj ili Primorsko-goranskoj županiji, što su dvije najrazvijenije županije nakon Zagreba – ističe Nestić.

Neodrživo

Sisačko-moslavačka i Ličko-senjska jedine u Hrvatskoj imaju veći broj umirovljenika nego zaposlenih, a i četiri slavonske županije jedva je nešto veći broj zaposlenih nego onih u mirovini. Nije daleko ni Osječko-baranjska županija sa svojih 1,18 zaposlenih na jednog umirovljenika, ali je to opet vodi tek u sredinu ljestvice hrvatskih županija. Dodamo li svemu tome i stalni odljev mladih, posebice onih visokoobrazovanih u zapadnoeuropske zemlje, jasno je kako je riječ o dugoročno neodrživim trendovima za našu zemlju koja je po spomenutim parametrima potonula i na svim europskim ljestvicama. To negativno utječe i na sve lošiju demografsku strukturu hrvatskog društva, a za sve zajedno ni jedna hrvatska vlast dosad nije uspjela pronaći ni izbliza uspješan recept.

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života