Ministarstvo turizma do kraja godine izradit će akcijski plan reorganizacije obiteljskog smještaja, ministrategiju koja predviđa osnivanje klastera obiteljskog smještaja. Niz mjera cijelom bi sektoru trebao dati veću financijsku, odnosno investicijsku snagu, dobrim dijelom i zbog dobivanja mogućnosti da programi razvoja privatnog smještaja apliciraju za novac iz fondova Europske unije. U Ministarstvu kažu da će akcijski plan u primjenu krenuti već početkom 2014. godine.

“U skladu sa Strategijom razvoja hrvatskog turizma do 2020., započeli smo s radom na mjeri ‘turističke politike broj 9’, koja se odnosi na izradu Nacionalnog programa unaprjeđenja obiteljskog smještaja. Nositelj mjere je Ministarstvo turizma, u suradnji sa Zajednicom obiteljskog smještaja i turizma, koja djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Izrađivač programa je Institut za turizam”, ističu u Ministarstvu zasad ne navodeći detalje.

Iako Strategija turizma do 2020. predviđa postupno smanjivanje broja kreveta u privatnom smještaju, te pretvaranje dijela kapaciteta u male hotele, u sustavu će ostati znatan udjel kućanstava koji se bave turizmom. Ideja je povećanje kvalitete, i to više diversifikacijom ponude nego kroz čisti hardver.

Pansioni i difuzni hoteli

Neno Pinezić iz Zajednice obiteljskog smještaja HGK objašnjava na koji način obiteljski smještaj treba postati jedan od generatora gospodarskoga rasta destinacija i razvoja mikropoduzetništva.

“Cilj je da svaka regija razvija vlastiti brend, poput već postojećih Kvarner Family ili Domus Bonus, uz inzistiranje na razvoju ponude za posebne fragmente tržišta. Ponuda se više nego ranije zasniva na individualnim potrebama gostiju, temelji se na posebnim interesima, i jako je važno znati tko nudi uslugu za pustolovne turiste, za bicikliste, za obitelji, osobe s posebnim potrebama, kućne ljubimce. Također, u skladu s europskim direktivama i politikom Svjetske turističke organizacije, najveća pažnja posvećuje se održivom razvoju, bilo u poslovanju, bilo u energetskoj učinkovitosti. Kako se privatnim smještajem bave uglavnom ljudi koji u istom kraju i žive, cilj je razvijati pravo na mikropoduzetništvo te sustav koji uz sebe veže što više drugih djelatnosti, te tako generira gospodarski rast. Na taj način jača se poljoprivreda, uslužni sektor, razni servisi koji podupiru samo uslugu smještaja, od kućnih popravaka do praonica”, objašnjava Pinezić. 

Inače, u kućanstvima se u Hrvatskoj ostvaruje čak trećina noćenja, čiji je broj posebno rastao u razdoblju od 2005. do 2011. godine za 49 posto, a na privatni se smještaj odnosi gotovo polovica kapaciteta (oko 450 tisuća kreveta). 

Strategija predviđa nadopunu kriterija za kategoriziranje, razradu kriterija izvrsnosti i kvalitete usluživanja prema pojedinim pojavnim oblicima smještaja u kućanstvima te edukaciju pružatelja usluga obiteljskog smještaja. U planu su ulaganja u privatni smještaj u visini od oko 700 milijuna eura, najviše u rekonstrukciju i podizanje kvalitete smještaja te unapređenje dodatnih sadržaja.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Brojne su mogućnosti kad je posrijedi budući oblik organizacije obiteljskog smještaja, a čini se da će dobri stari pansioni te difuzni hoteli biti među poželjnijim oblicima. 

“Na pansionima su Njemačka i Austrija razvile dobar dio svoje turističke ponude, a mi smo taj oblik usluge gotovo ukinuli. Osnovni motiv pretvaranja pansiona u male hotele bila je želja da se poveća cijena usluge, no to je uključilo i velika ulaganja koja su brojne vlasnike malih hotela bacile u probleme. Pansion ne mora biti usluga niže kvalitete, to je kvalitativno najviši oblik obiteljskog smještaja, koji stoga planiramo brendirati. Plan je razviti tradicijske robne marke koje će dati bolju poziciju pansionima na tržištu”, pojašnjava Pinezić. 

Difuzni hoteli pretpostavljaju ujedinjavanje ponude većeg broja smještajnih jedinica obiteljskog smještaja iste kvalitativne razine, no u vlasništvu različitih privatnih osoba u istoj destinaciji, a koje se tržišno komercijaliziraju na jedinstven centraliziran način. Uspostavlja se i jedinstvena (zajednička) usluge prodaje i prihvata gostiju te jedinstvena tržišna prepoznatljivost.

Jedna od ideja je da se u pružanje usluga difuznim hotelima uključe i lokalne turističke zajednice koje mogu služiti kao recepcije. Pinezić kaže da privatni smještaj nema gotovo nikakve pogodnosti u poslovanjju, za razliku od drugih oblika smještaja.

“Za razliku od malih hotela, obiteljski smještaj dosad nije imao mogućnost povoljnog kreditranja putem Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR). Na marketing i oglašavanje privatnog smještaja u okviru turističkih zajednica ne ulaže se ni tri posto onoga što iznajmljivači uplate putem boravišne pristojbe”, objašnjava Pinezić.

Prvi program potpora koje privatni iznajmljivači imaju u Ministarstvu turizma jest program sufinanciranja izgradnje bazena “Tisuću bazena za Hrvatsku”, u koji se, doduše, ne mogu prijaviti fizičke osobe, već potporu mogu dobiti samo trgovačka društva, obrti ili zadruge koji pružaju usluge smještaja. Pinezić otkriva da su komercijalne banke u posljednje vrijeme konačno pokazale interes za povoljnije kreditiranje obiteljskog smještaja iako tek putem mikrokredita. Također, postoji opcija da lokalne jedinice sufinanciraju kamate na kredite.

Velika siva zona

Iako je znatan dio iznajmljivača izašao iz sive zone uvođenjem paušalnog poreza, procjenjuje se da je ilegalno tržište vrijedno još uvijek visoke tri milijarde kuna. Da je velik broj onih koji ilegalno naplaćuju najam svojih nekretnina, vidi se iz nerazmjera službene statistike o dolascima gostiju u Hrvatsku. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, dolasci inozemnih turista u privatni smještaj čine 28 posto svih inozemnih dolazaka, a po procjenama Hrvatske narodne banke, prema istraživanjima na graničnim prijelazima, taj udio je 48 posto. Prema izračunu Instituta za turizam, ako se uzme da je prosječna dnevna potrošnja turista u privatnom smještaju u 2010. iznosila 43 eura, ispada da je vrijednost pruženih usluga u privatnom smještaju u 2010. godini službeno dosegnula 2,86 milijardi kuna, a u sivoj zoni još toliko. Kad se to ima na umu, rezultati akcija Državnog inspektorata zvuče bizarno, a čini se da inspektori uglavnom posjećuju one koji rade u skladu s propisima. 

Naime, kako stoji u izvješću za 2013., gospodarski inspektori do kraja kolovoza obavili su 5846 inspekcijskih nadzora pružanja usluga smještaja u domaćinstvima građana i seljačkim domaćinstvima. Od tog broja, u 5140 inspekcijskih nadzora nisu utvrđene povrede propisa, odnosno 88 posto nadziranih domaćinstava poslovalo je u skladu s propisima. Utvrđene su ukupno 784 razne povrede propisa, a najčešće su bile rad bez rješenja o odobrenju (141), neispunjavanje zdravstvenih uvjeta (41), prodaja usluga izvan objekta (39), dok 48 objekata nije izdalo račun.

Inspektori su, dakle, eventualno dodirnuli jedan posto ilegalaca, ako je suditi prema informacijama s terena, a poznato je da se u svakom turističkom mjestu zna tko vara državu i svoje goste.

U vezi s tim vrlo jasan bio je Milivoj Gulam, privatni iznajmljivač iz Pirovca te dobitnik nagrade “Čovjek je ključ uspjeha” na nedavno održanom skupu u sklopu Dana hrvatskog turizma.

“Od ukupno dvije tisuće objekata u Pirovcu njih oko 1400 iznajmljuje se, a registrirano je samo 310 iznajmljivača, odnosno samo 4,5 posto. Što je s onima drugima koji ne plaćaju nikakav porez ni boravišnu pristojbu, zašto njih nitko ne prijavljuje i ne sankcionira?”, pita se Gulam.

Pave Župan Rusković, bivša ministrica turizma koja je nakon godina aktivnog bavljenja turizmom otisnula dijelom u konzultantske vode, smatra da veliku ulogu u razbijanju sive zone u obiteljskom smještaju imaju turističke zajednice.

“Lokalne turističke zajednice jako dobro znaju tko iznajmljuje na crno i koliko takvih objekata ima, dakako pitanje je žele li to znati i prijavljivati. Oni koji plaćaju paušal nemaju razloga zataškavati broj gostiju”, kaže Pave Župan.

Iz nekih dijelova turističkog sektora čuju se kritike da obiteljski smještaj premalo sudjeluje u “punjenju proračuna”, pogotovo iznajmljivači koji imaju velik broj kreveta.

“Mnogi privatni iznajmljivači su u obrtu, imaju kuće s po 60 kreveta i cijele obitelji rade na iznajmljivanju, a ne plaćaju porez od nekretnina. Takvi objekti trebali bi participirati barem kao mali hoteli. Ako uzmemo u obzir da se u obiteljskom smještaju godišnje napravi oko 30 milijuna noćenja, kad bi se naplato PDV od 10 posto na minimalan prihod od 10 eura po noćenju, proračun bi dobio oko tri milijarde kuna”, smatra Željko Trezner, direktor Udruge hrvatskih putničkih agencija (UHPA).     

Župan Rusković smatra da to ne bi bilo dobro rješenje. “Sustav obiteljskog smještaja je velik i ima sto problema, no smatram da se neće puno dobiti nametanjem nekih novih poreza, odnosno uvođenjem većih poreznih obveza. Najveći dio pružatelja usluga smještaja u kućanstvima su obitelji kojima to nije osnovni izvor prihoda i bili bi u problemu kad bi trebali registrirati tvrtke. Uz dobru kontrolu nelegalnog poslovanja, smatram da je paušal najjednostavnije rješenje koje svima odgovara”, smatra Pave Župan Rusković.  

Po novom mogu imati do 10 soba, 20 kreveta

Na godinu daju 100 milijuna kuna

Privatni iznajmljivači plaćaju paušalni porez na dohodak i boravišnu pristojbu po krevetu, što godišnje na razini cijele Hrvatske iznosi oko 100 milijuna kuna. Riječ je o novcu koji odlazi u poreznu blagajnu i proračun Hrvatske turističke zajednice. Iako rade s gotovinom, iznajmljivači ne moraju imati fiskalne blagajne, već se vode kao obveznici male fiskalizacije, jer vode knjigu uvezenih računa koju prethodno ovjeravaju u Poreznoj upravi. Iznajmljivačima je dobro došlo pomicanje granice za ulazak u sustav PDV-a na 230 tisuća kuna, što je umanjilo i zamračivanje prihoda. Osim toga, iznajmljivači u svojim apartmanima i kućama mogu po novom imati do 10 soba, odnosno do 20 kreveta, a novost je i da nasljednici iznajmljivača i osobe koje imaju ugovor o darovanju ili uzdržavanju mogu nastaviti iznajmljivati te kapacitete bez novog rješenja i kategorizacije.