Kada je prije mjesec dana na Upravnom vijeću usvojen godišnji plan rada CERP-a u 2023. dvije dionice iz kategorije onih vrjednijih iz njegovog manjinskog portfelja nisu bile vruća tema kao što je to slučaj ovih dana.

Riječ je, naravno, o Luci Rijeka i Petrokemiji, u kojima CERP ima kontrolni paket, odnosno 17,9 posto. Prije mjesec dana stvari su još tekle svojim tokom i nije bilo pretjeranih uzbuđenja što će i kada država činiti s tim dionicama.

Sve je upućivalo da se ide u smjeru prodaje i povlačenja iz vlasničke strukture te dvije tvrtke, no situacija se sada promijenila i prema dostupnim informacijama, prodaja će do daljnjega biti na čekanju.

Istina, u slučaju Petrokemije lani su aktivnosti oko prodaje CERP-ovog paketa već bile pokrenute, u prvom krugu bez uspjeha, no situacija se u međuvremenu zakomplicirala, posebice nakon odlaska Tomislava Ćorića iz Ministra gospodarstva, koji je bio sklon velikoj vlasničkoj promjeni.

Otvorila su se brojna pitanja na kojima se slučaj prodaje, ne samo državnih dionica Petrokemije, nego i onih koje posjeduju većinski vlasnici Ina i PPD, zaustavila. Investitor koji je s većinskim vlasnicima dogovorio preuzimanje njihovog udjela, turski Yildirim, još nije dovršio taj proces jer traži da mu se od strane države zajamči produljenje okolišnih dozvola, koje počinju istjecati iduće godine.

Vrlo je to složen slučaj, a koji je rezultat nejasno i neprecizno definiranih uvjeta u ugovoru države s PPD-om i Inom o partnerstvu u restrukturiranju kutinske tvrtke. Ugovor je, naime, omogućio Ini i PPD-u labavije rokove za ulaganje u modernizaciju pogona u odnosu na rokove za okolišne dozvole, što sada Ini i PPD-u stvara problem u rješavanju vlasništva i povlačenja iz Petrokemije u zadnjem trenutku u kojemu je potrebno ući u velika investiranja kako bi se ishodilo dozvole.

Turski investitor, s druge strane, dobro je upoznat s cijelim slučajem, jer tvrtku snima dvije godine, a trenutno nepovjerenje države koje je i rezultiralo zastojem u Ininom i PPD-ovom povlačenju iz Petrokemije, prema pojašnjenju iz Ministarstva gospodarstva, rezultat je činjenice da mu niti nakon četiri mjeseca predstavnici Yildirima nisu dostavili obećani plan ulaganja u Petrokemiju, iz kojeg bi se uvjerili u ozbiljnost njihovih namjera da se nastavi s proizvodnjom u Kutini.

Unatoč pritiscima, novo vodstvo Ministarstva ne želi napraviti propust i ostaviti prostor da se na slijepo izađe u susret novom vlasniku, jer bez ulaganja u postrojenja Petrokemija će de facto vegetirati na prepakiravanju mineralnog gnojiva (tako uostalom posluje već godinu dana), u ovom slučaju gnojiva iz njegovih pogona u Turskoj.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Drugi moment koji koči prodaju Petrokemijinih dionica iz CERP-ovog portfelja, a lančano i drugih državnih institucija i tvrtki (Janaf, Plinacro i Fond za financiranje razgradnje NEK koji drže 27,27% dionica) jest to što je cijena koju Yildirim nudi za državne dionice upola manja od one koju je ugovorio s Inom i PPD-om, kojima je, koliko je poznato, platio 55 milijuna eura.

Država se je, doduše, sama dovela u neugodnu poziciju nakon što se prije nešto više od godinu dana njezini predstavnici nisu pojavili na skupštini dioničara na kojoj je odlučivano o delistiranju dionice Petrokemije sa Zagrebačke burze.

Da se tomu usprotivila, vjerojatno bi dionica još ostala na burzi ili bi u suprotnom Petrokemiju odbijenica države njezinog prijedloga stajala 334 milijuna kuna, oko 44 milijuna eura, koliko je Uprava bila spremna platiti pravičnu naknadu dioničarima koji ne podupiru taj prijedlog. Pitanje oko kojega se još čuju polemike je što je bio interes države i je li time osiguran prostor da Yildirim plati nižu cijenu u postupcima javne ponude za dionice države.

Prvi krug, koji je oglašen prošle godine, očekivano je prošao bez interesa, jer istaknuta cijena dionice bila je iznad nominale. Nastavak se, uz nižu početnu cijenu, očekivao za ovu godinu, no za sada to nije opcija, barem dok ne bude jasno kako će završiti slučaj s okolišnim dozvolama i ulaskom novog većinskog vlasnika.

Milan Plećaš, ravnatelj Centra za restrukturiranje i prodaju/M. Prpić/PIXSELL

Između ‘dvije vatre’
Scenarij za Luku Rijeka nešto je jednostavniji. CERP u toj tvrtki posjeduje kontrolni paket (25,02%) i pojava dva takmaca s ponudama za preuzimanje, švicarskog Zentralschweizerische Investment Holdinga i tvrtke Jaroslava Strnada Port Acquisitions, otvorila je pitanje hoće li država pozitivno odgovoriti kada proces dođe do te faze.

Na prvu, u CERP-u nisu dvojili da je izgledno povlačenje, s obzirom na to da su takve odluke donošene u slučajevima drugih luka iz kojih se država povukla, no resorni ministar i potpredsjednik Vlade Oleg Butković ima drukčija stajališta, odnosno da se država iz riječke luke u ovom trenutku ne treba povući.

U ovoj godini, prihode od prodaje CERP će tražiti očito s drugih adresa, a kako nam je potvrđeno, naglasak u aktivnostima bit će na smanjenju manjinskog portfelja. Predviđena je objava za prodaju dionica i udjela u najmanje 50 tvrtki putem javnog natječaja, te prodaja dionica 10 tvrtki na burzi, a organizirat će i postupke neposredne prodaje dionica i poslovnih udjela u najmanje dvije tvrtke.

U većinskom portfelju CERP još ima 14 tvrtki, a u ovoj godini planirano je ići s prodajom tri. Još jednom će se oglasiti prodaju Agroduhana, za koji u prethodna dva kruga u prošloj godini nije bilo ponuda. To znači da će se, nakon 20-postotnog popusta ići s još većim diskontom. Druga je tvrtka koja se prvi put pojavljuje na “bubnju” Institut za sigurnots iz Zagreba.

Najava privatizacije te u javnosti malo poznate tvrtke bila je nedavna odluka Upravnog vijeća CERP-a da se stavi van snage odluka o izuzimanju od prodaje dionica koja je donesena još krajem 1999.!? Radilo se o nikad razjašnjenoj odluci kojom se dionice izuzelo od prodaje i naložilo prenijeti Zavodu za istraživanje i razvoj zbog osiguranja zamjenskog prostora i oslobađanja prostora za Hrvatske studije.

Nikada nikakva dokumentacija oko tog predmeta u nekadašnjem HFP-u nije nađena, a slučaj je stajao u ladici i tvrtka iz formalnih razloga nije mogla u prodaju. Ta se tvrtka inače bavi ispitivanjima sigurnosti od požara i zaštitom na radu u industrijskim i poslovnim, te školskim prostorima, a ima 15-ak zaposlenika. Treća, pak, tvrtka iz većinskog portfelja koju se namjerava prodavati je Hrvatski centar za razminiranje, koja je odnedavno u portfelju.

ZTC još ‘na ledu’
Kao jedna od tvrtki iz većinskog portfelja CERP-a čija se prodaja ovih dana spominje u medijima je ZTC (Zrakoplovno-tehnički centar). No, prema dostupnim informacijama, iako postoje dva zainteresirana ulagača s kojima resorna ministarstva razgovaraju (finska Patria i češka tvrtka CSG, čiji je osnivač inače Jaroslav Strnad, a u vlasništvu je njegovog sina Michala), pokretanje prodaje dionica u ovom trenutku nije u planu.