Deficit radnika u turizmu, ali i nekim drugim djelatnostima, izazov je s kojim se Hrvatska susreće posljednjih nekoliko godina, posebice nakon ulaska u Europsku uniju, kad je određeni broj ljudi na rad i školovanje otišao u zemlje EU. U hrvatskom turizmu izravno ili neizravno zaposleno je oko 150.000 ljudi, a u ovom trenutku nesporno postoji nedostatak radne snage, reći će ministar turizma Gari Cappelli, dok sindikati tvrde da skoro čak 3 tisuće radnika nedostaje u turističkom sektoru Hrvatske.
Kako god, ove turističke sezone eskalirao je problem deficita turističke radne snage. Oglasi i društvene mreže prepune su poslodavaca u turizmu koji traže kuhare, konobare, pomoćno osoblje…. Nema ih. I to je najveći broj mnogih malih poslodavaca, koji nas svakodnevno obasipaju svojim mukama kako je sezona počela, a oni nemaju kuhara, kojemu uz 10 tisuća kuna, nude i smještaj i hranu. Oni ne traže kuhare a la cart, jer takvi uvijek nađu radno mjesto, a i ne mogu ih platiti, nego traže kuhare koji su u stanju držati kuhinju, a to znači znati pripremiti namirnice za sutra, znati odrediti količinu, pripremiti pristojnu pizzu, tjesteninu, odrezak ili ribu.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Da ste prijašnjih godina pošteno plaćali radnike oni nikada ne bi ni otišli u inozemstvo. Većina hrvatskih poslodavaca u turizmu se ogadila radnicima jer su ih godinama doslovno izrabljivali, nerijetko nakon sezone mnogi radnici nikada nisu ni dobili dio plaća. Sada kad su se snašli vani i vidjeli kako se cijeni vrijednog radnika nitko Vam se za tu crkavicu više neće ni javiti a kamo li doći.
Ne postoji nedostatak radne snage. Postoji nedostatak volje poslodavaca za usklađivanjem plaća djelatnika u turizmu s EU prosjecima tako brzo kao što usklađuju cijene smještaja. Nije li čudno, recimo, da su plaće dvostruko ili trostruko niže od prosjeka EU, dok je cijena smještaja niža samo desetak posto. Ako se poštivaju zakonitosti tržišta kad je cijena smještaja u pitanju, zašto se ne poštivaju iste zakonitosti kad je u pitanju cijena radne snage? I onda se još zaziva uvoz radnika iz trećih zemalja kako bi se cijena rada čak i dodatno snižavala.
Uključite se u raspravu