Slovensko odgađanje potvrde podneska za Arbitražni sud u graničnom sporu s Hrvatskom, dio je "strategije" kojom se zaoštravanjem pozicije oko arbitraže želi izvršiti dodatni pritisak na Hrvatsku da pristane na zahtjeve oko Ljubljanske banke, čime Slovenija uvjetuje ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora, ocjenjuje u četvrtak u "Delu" umirovljeni slovenski diplomat Mirko Cigler, nekadašnji veleposlanik pri NATO-u.

Slovenska vlada u petak će na redovnoj sjednici opet razmatrati prijedlog podneska za Arbitražni sud o graničnom sporu s Hrvatskom, ali još nije izvjesno da će ga potvrditi jer je rok za njegovu predaju u Den Haag 11. veljače.

Slovenski su mediji zadnjih tjedana iznosili ocjene da je razlog odgode njegova potvrđivanja u razlikama između "tvrde" i "meke" struje oko definiranja predmeta graničnog spora u samom podnesku, što se zaključivalo iz izjava premijera Janeza Janše s jedne i ministra vanjskih poslova Karla Erjavca s druge strane. Prvi je izjavljivao da je slovensko polazište za definiranje graničnog prijepora potrebno doraditi, a drugi da je zadovoljan radom odlične ekipe međunarodnih pravnih stručnjaka i da arbitraža "nisu pregovori" nego pravni postupak u kojemu valja iznijeti argumente zasnovane na dokumentima i međunarodnom pravu.

Mirko Cigler u svojoj kritici djelovanja vlade i ministarstva vanjskih poslova koje je objavio u "Delu", tvrdi da se radi o "nepromišljenoj strategiji" sadašnje vlade na području vanjske politike koja bi mogla "dugoročno utjecati na međunarodni položaj Slovenije", jer se premijerovim izjavama o nedorađenom arbitražnom podnesku i odgodom ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora pritisak seli na Sloveniju, a ne Hrvatsku.

"Predsjednik države Borut Pahor u svojoj je prvoj reakciji na krizu vlade 25. siječnja upozorio da odgovornost za odnose s Hrvatskom prelazi koalicijske i političke okvire pojedinih vladajućih garnitura. Nakon toga, ministar vanjskih poslova Karl Erjavec upozorava da bi neratifikacijom riskirali da nam Hrvatska povijesno spočitava što nije ušla u EU, a o tome da hrvatski pristupni ugovor treba ratificirati dok parlament još djeluje slažu se načelno i sve stranke. Čini se da je čekanje s ratifikacijom do zadnjeg trenutka izgledalo kao racionalna vanjskopolitička strategija koja bi nam pomogla da Hrvatska pristane na tretiranje Ljubljanske banke kao sukcesijskog pitanja. Odluku da se zaigra poker, Erjavec sada želi tumačiti kao igru čovječe ne ljuti se", navodi Cigler, te ocjenjuje da će se pokazati kako je izvođenje pritiska na Hrvatsku nekoliko mjeseci pred njen ulazak u EU pogrešna strategija.

"Povijest se zna ponoviti kao farsa, ali se iz toga nikad ne izvuku pouke. Pahor je kao premijer pokušavao s istom strategijom s Hrvatskom prije nego li se s Jadrankom Kosor dogovorio za arbitražu o granici, ali su naša tadašnja uvjetovanja nastavka hrvatskih pristupnih pregovora s graničnim pitanjem u Europskoj uniji većinom shvaćali kao ucjenu, a očekivanja da će u sporu EU automatski stati na stranu članice pokazala su se kao pogrešna", navodi umirovljeni diplomat Cigler.

On podsjeća na izjavu tadašnjeg ministra vanjskih poslova Samuela Žbogara, objavljenu na Wikileaksu da se pred pritiskom europskih kolega da se spor s Hrvatskom zaključi osjećao kao "pred tribunalom" i da je pritisak pokušavao odbiti, pozivajući se na to da je Slovenija članica Europske unije.

"Sadašnja panika oko ratifikacije samo potvrđuje da zapravo nikad nismo ni bili dovoljno odlučni u namjeri da hrvatski pristupni ugovor ne ratificiramo, ako se s Hrvatskom ne bi postigao zadovoljavajući kompromis oko Ljubljanske banke. Kakvo će dakle nasljeđe od sadašnje vlade na području slovensko-hrvatskih odnosa dobiti iduća vlada? Koliko je ta politika bila Erjavčeva, a koliko Janšina, to ćemo djelomično otkriti kad Janša odredi tko će zamijeniti Erjavca, a posebno ako resor vanjskih poslova preuzme on sam", navodi Cigler.

gospodarska sila

Tražite stabilnu karijeru? Ova industrija stvara bogatstvo diljem Europe

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

U slučaju smjene ili odlaska nekog od ministara iz vlade premijer prema zakonu može odrediti da njegove poslove na određeno vrijeme (tri mjeseca) obavlja neki drugi ministar u vladi ili državni tajnik, a može ih preuzeti i sam, kako se to već događalo u nekim slučajevima u Sloveniji kod ranijih raspada vladajućih koalicija prije kraja mandata.

Erjavec je najavio da će ostavku službeno podnijeti krajem veljače, a Janša se ne može odlučiti da parlamentu na ispražnjeno mjesto predloži novog kandidata za ministra vanjskih poslova ili neko drugo koje će ostati ispražnjeno nakon odlaska nekih stranaka iz vlade, jer bi se glasovanje o potvrdi ministara u vladi 'de facto' pretvorilo u glasovanje o povjerenju vladi i dovelo do njenog pada jer u parlamentu više nema većinu.

"Politika sadašnje vlade u godinu dana njenog mandata imala je niz tamnih strana, a jedna od njih je jamačno i vanjska politika. Zbog unutarnjeg raspadanja samog ministarstva vanjskih poslova (broj diplomata u ministarstvu je smanjen za 80, tvrdi Cigler), te zbog nepromišljene vanjskopolitičke strategije, to će se dugoročno odraziti na djelovanje slovenske diplomatske mreže i na vanjskopolitički položaj države u svijetu", navodi Cigler u svom autorskom prilogu objavljenom u "Delu" od četvrtka.