U Hrvatskoj je broj riješenih sporova mirenjem zanemariv, posebice između gospodarskih subjekata, ali se upravo u toj teškoj kategoriji očekuje napredak u korištenju ovog alternativnog načina rješavanja sporova. Nedavne izmjene Ovršnog zakona dolaze kao pravi poticaj za više mirenja među poduzetnicima, a da će se stvari skoro mijenjati u tom pravcu signaliziraju i prve najave.

Nekoliko stotina trgovačkih sporova na zagrebačkom Trgovačkom sudu i Visokom trgovačkom sudu do kraja ove godine bi moglo biti riješeno mirenjem. Obje je stvari potvrdio za Poslovni dnevnik Srđan Šimac, sudac VTS-a i predsjednik Hrvatske udruge za mirenje, organizatora aktualnog "Tjedna mirenja". Što se tiče najava za više stotina mirenja u trgovačkom sudstvu do kraja 2014., Šimac je precizirao da one stižu iz pojedinih velikih poslovnih sustava, ali i da traju pregovori.   Zahvaljujući izmjenama Ovršnog zakona od 1. rujna na snazi je novo i za mirenje vrlo sretno rješenje po kojem je sporazum postignut u postupku mirenju, povjerljivom i dobrovoljnom postupku, zajedno s privatnom ovršnom klauzulom po novome dobio svojstvo ovršne isprave.

Time je otpala jedna velika prepreka, kaže Šimac, korištenju ovog iznimnog modela. Ticala se teškog pitanja odgovornosti direktora. Naime, iskustvo je pokazalo da se ni u slučaju najbolje moguće nagodbe direktori nisu usudili staviti svoj potpis iz jednostavnog razloga – nitko nije mogao jamčiti da će se ona i izvršiti. Sad je taj problem riješen, pa svi imaju osigurač za slučaj ako izostane dobrovoljno izvršenje. "U pravilu, kod nagodbi zasad nema problema kod ovrhe, no činjenica je i da ne postoji velik broj mirenja. Sad više nema zapreke, a riječ je o jakom sredstvu za poticaj mirenja u gospodarskim sporovima i izmjena ima snažni odjek u svijetu prava", kaže Šimac.

Uoči Okruglog stola u Novinarskom domu danas u Zagrebu, kojim HUM obilježava svjetski dan rješavanja konflikata, Šimac je istaknuo da su u EU u tijeku pripreme modela kojima će se snažnije potaknuti mirenje. Cilj je da se, neovisno o mjerodavnom pravu, članica EU u prvom koraku koristi sustav sporazumnog rješavanja sporova, te ako se to ne može postići, slijedio bi sudski postupak. Prema njegovom objašnjenju gospodarstvu treba mirenje između ostalog jer odlaženje u parnicu nije u znaku razumnog poslovanja. Imati parnicu ili raskid ugovora u SAD-u se smatra poslovnim neuspjehom. Na velikim tenderima naručitelji čak traže i povijest sporova za tvrtke natjecatelje što im govori o tome kakav je kapacitet da se eventualni problemi sporazumno riješe, a ne u sudskom postupku koji je strog i formalan postupak, te rješenja temelji isključivo na pravu što ga sve čini manje prikladnim za biznis.

Mirenje nakon više od jednog desetljeća promocije, i to zahvaljujući snažnoj potpori međunarodnih organizacija i razvijenih zemalja, danas je neizostavno u nekim obiteljskim sporovima i kolektivnim radnim sporovima. Pred Ministarstvom gospodarstva je zadatak da do 1. srpnja 2015. osigurati sustav izvansudskog rješenja sporova za potrošače. Predviđeno je i nacionalnim kolektivnim ugovorom za hrvatske pomorce, između udruge brodara i sindikata hrvatskih pomoraca, pa se problemi rješavaju pomoću medijacije, a na trošak brodara. Upravo zato jer su sudovi prevažni dio svakog društva, oni nikako ne bi smjeli biti prva, vec posljednja solucija u rješavanju sporova, poruka je Šimca.