‘Nastavit ćemo jačati gospodarstvo i podizati standard građana’ izgovorio je premijer Andrej Plenković čestitajući uplovljavanje u 2025., posljednju godinu prve četvrtine 21. stoljeća. U ‘rukama’ mu je za jačanje rastuće gospodarstvo, opterećeno inflacijom kontinuirano višom od prosjeka Europske unije koja uspješno topi sva izdašna povećanja plaća u javnom sektoru.

Polovina svih zaposlenih radi za manje od 1160 eura, koliko iznosi medijalna plaća, dok značajan dio radnika u privatnom sektoru može računati samo na minimalac. Turizam čini gotovo 20 posto bruto društvenog proizvoda, a trgovina, koja se značajno oslanja upravo na turizam, idućih 20 posto. Ekonomski stručnjaci uporno ponavljaju da su građani u gospodarstvima koja se oslanjaju na turizam uglavnom – siromašni.

Siniša Topalović partner u Horwath HTL-u konzultantskoj kući specijaliziranoj za turistički sektor naglasio je da je turizam industrija koja nikad nije obogatila ni jednu zemlju. “To je radno intenzivna djelatnost i nije generator visokih dobiti”, kaže Topalović za Poslovni dnevnik.

Iako hrvatsko gospodarstvo raste i u zemlji u posljednja tri desetljeća nikad nije bilo više zaposlenih, rast standarda građana nemali je izazov ako oni većinom rade u sektorima koji stvaraju nisku dodanu vrijednost.

U gotovo četvrt stoljeća broj zaposlenih u Hrvatskoj narastao je za 57 posto, pokazuje usporedba broja zaposlenih s kraja 20. stoljeća i posljednjih dostupnih podataka. Naime, 2000. godine u Hrvatskoj je bilo zaposleno 1,05 milijuna ljudi, a 2023. zaposlenih je bilo 1,66 milijuna.

Četvrtina stoljeća, za koju će se mnogi složiti da je prošla brže nego smo se okrenuli ‘oko svoje osi’ promijenila je, da ne kažemo izokrenula, radnu sliku Hrvatske. Zoran Aralica, znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu Zagreb, to tumači kao deindustrijalizaciju.

Nezaposlenost danas ni izbliza ne predstavlja problem kakav je predstavljala prije četvrt stoljeća, urednost plaćanja u gospodarstvu je značajno bolja, a zaduženost države i privatnog sektora je povoljnija. Ipak, turizam je tada činio 12 posto BDP-a naspram današnjih 20 posto, a godinu koja je dočekana kao milenijska, iako je 2000. zapravo bila posljednja godina prošlog stoljeća, opisivali smo kao onu u kojoj su napravljeni prvi veliki koraci za izlazak iz recesije i strukturalne krize.

Nismo u recesiji, ali?
Gospodarstvo nije u recesiji, no omogućuje li mu struktura značajniji rast standarda većine građana? Kako je Aralica izračunao na kraju 20. stoljeća u Hrvatskoj je u proizvodnom sektoru radilo više od četvrtine građana, a danas je to jedva petina.

Hrvatski su radnici u četvrt stoljeća napustili na ovom prostoru umiruće industrije poput brodogradnje, petrokemije ili proizvodnje vlakova, no nisu ih u većoj mjeri zamijenili poslovima propulzivnim industrijama novog milenija već onima u trgovini i turizmu.

U proizvodnom sektoru kako je izračunao Aralica, danas radi 25,4 posto više ljudi nego na kraju 20. stoljeća. Na kraju 2023. u proizvodnom sektoru radilo je 369 tisuća naspram 294,3 tisuće 2000. godine. Međutim, zaposleni u proizvodnom sektoru tada su činili 27,8 posto svih zaposlenih, a danas čine svega 22,2 posto.

Potonuće udjela zaposlenih u prerađivačkoj industriji, onoj koja sirovinu pretvara u finalni proizvod još je veće, a ukupni broj zaposlenih u četvrt stoljeća narastao je za nešto manje od sedam tisuća ljudi. S 258,7 tisuća zaposlenih na kraju 20. stoljeća u Hrvatskoj prerađivačka je industrija zauzimala čak 24,5 posto udjela među radnim stanovništvom, a danas, kada odrađujemo posljednju dionicu prve četvrtine novog milenija, zaposleni u prerađivačkoj industriji čine jedva 16 posto ukupno zaposlenih u Hrvatskoj.

U turizmu je priča drugačija. U sektoru hotela i restorana kako je određen tadašnjom klasifikacijom zanimanja 2000. godine radilo je 36,4 tisuće ljudi i činili su 3,45 posto sviju zaposlenih, a 2023. u sektoru koji objedinjuje pružanje smještaja te pripremu i usluživanje hrane 85,3 tisuće ljudi više, njih ukupno 121,7 tisuća, odnsono 7,32 posto zaposlenih. Udio zaposlenih u trgovini od tada do danas neznatno se promjenio neznatno padajući sa 14,8 posto 2000. na 14,3 posto 2023., ali u trgovini danas radi čak 80 tisuća ljudi više nego tada i trgovački su lanci mahom najveći poslodavci.

Trend u svim županijama
Aralica tumači kako je ovakav trend vidljiv u svim županijama, a za budućnost je, kaže zabrinut. “Odlazak obrazovane radne snage u inozemstvo usporedo s uvozom radne snage sa značajno smanjenim vrijednosnim sastavom njihovog rada u odnosu na kadrove koji napuštaju Hrvatsku govori o nepovoljnom scenariju u budućnosti”, kaže Aralica.

Najveći rast produktivnosti u Hrvatskoj u proteklih 20 godina, kako tumači, proizvele su ekonomske aktivnosti povezane s nekim oblikom javno privatnog partnerstva, pokazalo je istraživanje napravljeno na Ekonomskom institutu Zagreb. “Uglavnom je riječ o infrastrukturnim projektima” kaže Aralica.

Građevinarstvo danas pak zapošljava 74 tisuće ljudi više nego tada, a udio u svim zaposlenima narastao je sa 6,23 na 8,39 posto. Prema udjelu u ukupnom zaposlenom stanovništvu građevinarstvo više nego dvostruko nadmašuje Informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), sektor u kojem je 2023. prema podacima DZS-a radilo 62,7 tisuća zaposlenih, samo 3,8 posto od ukupnog broja

ICT sektor čini 7 posto BDP-a, a cilj je da taj udio do 2030. naraste na 13 posto uz posebno jačanje proizvodnog dijela industrije koji donosi veće zarade. Hrvatska je ocjenu svoje budućnosti našla i u Eurostatovu prikazu zaposlenosti po sektorima za svaku članicu Europske unije. Europski statistički ured Hrvatskoj je predvidio blagi rast zaposlenosti do 2030. godine pri čemu se najviše pozitivnih trendova u zapošljavanju očekuje u području ICT-a, u stručnim uslugama, uredskim stručnjacima, potom nastavnicima i pravnicima.

Prodavači, kuhari, konobari, skladištari i vozači najtraženija su zanimanja u Hrvatskoj prema indeksu slobodnih radnih mjesta Ekonomskog instituta Zagreb, a Eurostat je zabilježio da će do 2030. u ukupnom broju svih otvorenih radnih mjesta uključujući i zamjene za ona upražnjena Hrvatska imati najveći udio, onih koji zahtijevaju srednju razinu kvalifikacija u Europi, čak 67 posto.

Usporedbe radi Eurostat za gospodarstvo Slovenije očekuje da će zanimanja za koja će biti najviše novih radnih mjesta biti istraživači, inženjeri, tehnički radnici i uredski suradnici pri čemu će gotovo 9 od 10 otvorenih radnih mjesta zahtijevati srednju ili visoku razinu kvalifikacija.

U nedavnom razgovoru Željko Lovrinčević, predstojnik Odjela za makroekonomiju Ekonomskog instituta Zagreb rekao nam je kako je malo vjerojatno da bi u Hrvatskoj ponovno mogla stasati neka proizvodnja zbog nepovoljnog omjera produktivnosti i plaća te da ćemo se morati naviknuti da živimo na poslovanju sektora odvodnje, kanalizacije, zračnih luka, logistike te nekretnina i eksploatacije geografskog položaja, a zahvaljujući neizgrađenosti obale u srednjoročnom razdoblju zemlja može biti ekonomski uspješna.

No, u industrijama od kojih se na globalnoj pozornici očekuje da u narednih 15 godina budu nositelji rasta i stvaranja visokih dodanih vrijednosti Hrvatska je zastupljena s malo ne odviše velikih igrača među kojima ima i vrlo uspješnih. Međutim, kad je je riječ o broju ljudi koje zapošljavaju izvjesnije je da će standard u Hrvatskoj značajnije rasti za manji broj ljudi, dok će većini ipak neće, što govori u prilog nastavku sve ozbiljnijeg raslojavanja na bogate i siromašne.

Arene budućnosti
Konzultantska tvrtka McKinsey na kraju je prošle godine detektirala 18 industrija za koje vjeruju da će do 2040. godine biti nositelji rasta i transformirati poslovni krajolik. Nazivaju ih arenama budućnosti za koje u narednih 15 godina procjenjuju da će preoblikovati ekonomiju i generirati prihod od 29 do 48 milijardi dolara.

Vrijednost kompanija i njihov prihod rasti će daleko brže od ostatka gospodarstva. U odnosu na razdoblje od 2005. do 2020. status arena budućnosti izgubili su bio farmaceutika, potrošačka elektronika, poslovne usluge omogućene informacijama industrijska elektronika i plaćanja jer je malo vjerojatno da će zadržati razmjer rasta i dinamike koji bi ih potaknuli da postanu arene sutrašnjice.

U toj sutrašnjici novac će se stvarati, a time i standard onih koji ga stvaraju rasti u e- trgovini, električnim vozilima bilo da je riječ o vozilima na baterije, plug in hibridima ili gorivih ćelija, u uslugama u cloudu te proizvodnji poluvodiča odnosno mikročipova i integriranih krugova te na nabavi alata za proizvodnju poluvodiča.

Te četiri arene budućnosti zadržavaju taj status iz prethodnog razdoblja dok se nove rađaju kao spin offovi starih, pa je tu softver koji uključuje umjetnu inteligenciju, industrija digitalnih oglasa koja se izdvaja od sektora potrošačkog interneta, te streaming servisi kao najpotentniji dio biznisa video i audio zabave.

Nove, arene budućnosti su zajednička autonomna vozila, svemirska infrastruktura, kibernetička sigurnost, proizvodnja baterija, potom video igara, robotika pa industrijska i potrošačka biotehnologija. Na popisu je i modularna konstrukcija, a riječ je o dijelu građevinskog sektora koji se bavi modularnom gradnjom od dizajna do montaže. Arena budućnosti je i sektor nuklearnih fisijskih elektrana te zračna mobilnost u koju se ubrajaju električna vozila za polijetanje i slijetanje te dronovi za dostavu.

Na listu su kao sektor budućnosti došli i lijekovi za pretilost i srodna stanja pa se procjenjuje da će tvrtke koje i proizvode i prodaju uzletjeti. Kada se govori o rastu standarda građana trebalo bi govoriti o tome koliko je ljudi moguće uposliti u arenama budućnosti umjesto o administrativnom povećanju plaća koje se isplaćuju iz državnog proračuna.