Neučinkovit i neracionalni zdravstveni sustav problem je s kojim se susreće većina zemalja u svijetu.

Primjerice, Amerikanci su izračunali da se čak 30 posto novca koji izdvajaju za zdravstvo troši neracionalno odnosno da 750 milijardi američkih dolara godišnje ode u vjetar, a slično je vjerojatno i u Hrvatskoj. O neracionalnostima u zdravstvu, košarici zdravstvenih usluga, kao i o koracima koje će Ministarstvo zdravlja poduzeti u ovoj godini razgovarali smo s Lukom Vončinom, pomoćnikom ministra zdravlja. "Amerikanci su 9. lipnja prošle godine objavili novi izvještaj potaknut američkim izborima i Obaminim planom za zdravstvenu reformu o tome koliko je novaca potrebno izdvajati za financiranje zdravstva. No, poanta izvještaja bila je pokazati kako se novac baca odnosno koliko je neefikasnosti u zdravstvenom sustavu. Izračunali su da je 30 posto novca odnosno 750 milijardi dolara u 2009. godini bilo bačeno na nepotrebne usluge, prekomjerne troškove administracije, prevare i ostale probleme. Također su zaključili da se 75.000 smrti u 2005. godini moglo izbjeći da su države pružala usluge na razini na kojoj se pružaju u najboljim zemljama članicama. To govori da postoji problem sa standardima u pružanju skrbi, terapijskim smjernicama, kvalitetom i učinkovitošću. Stoga rasprave o košarici zdravstvenih usluga u kontekstu ovih brojki postaju bespredmetne i govore da se treba usredotočiti na probleme bespotrebnog trošenja, i to u svim sustavima, od američkog koji je 'najkapitalističkiji' i za koji bi se očekivalo da je najučinkovitiji, pa do hrvatskog. 

No, košarica usluga je ono što najviše zanima građane jer govori o njihovim pravima?
Ako pogledamo problematiku zdravstvene košarice u istraživanju iz 2005. godine koje je naručeno kao priprema za direktivu o prekograničnoj suradnji, može se vidjeti da niti u jednoj zemlji košarica zdravstvenih usluga nije eksplicitno određena, ali postoji nekoliko drugih stvari. Primjerice, koliko je ljudi obuhvaćeno zdravstvenim osiguranjem, postoji broj zdravstvenih usluga i visina do kojih su usluge pokrivene odnosno koliko iznosi participacija i koliko građani sudjeluju u pokrivanju troškova što je kod nas pokriveno dopunskim osiguranjem. A što se tiče broja usluga tu već imamo zdravstvenu košaricu u koju spada lista lijekova HZZO-a, smjernice kojima se određuje koji lijek pacijent može dobiti i ortopedska pomagala. To su za zdravstvene sustave najproblematičnije kategorije u smislu da se na njima može probiti proračun i tu je najvažnije definirati opseg prava. U europskim zemljama košarica je vrlo labavo definirana što i nije čudno s obzirom da se medicina razvija iz dana u dan, a usredotočili su se sustav koji klasificira sve bolničke slučajeve u oko 500 skupina (DRG-ovi). S druge strane, Hrvatska ima negativno definiranu košaricu u smislu da se navodi što se iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ne može  financirati kao npr. kozmetički zahvati. Tzv. Plan i program mjera se površno promatra kao košarica koja zapravo predstavlja listu lijekova, listu ortopedskih pomagala i razinu participacije.

Hoće li se ipak nešto mijenjati?
S obzirom da postoji ograničena količina novca, dvije su mogućnosti: povećavati participaciju ili vršiti pritisak na farmaceutsku industriju da smanji cijene. Mislim da treba poduzeti dodatne napore da se 'pritisne' farmaceutska industrija jer mislim da  zadnje što građanima treba u 2013. jest rezanje prava.

Kako će građani znati svoja prava?
Participacije su već definirane i dopunsko osiguranje u ovom trenutku dobro posluje tako da s tog aspekta nema potrebe za redefiniranjem. A napore treba usmjeriti na to da se riješe neefikasnosti u zdravstvenom sustavu koje očito postoje. Tu prije svega mislim na objedinjenu javnu nabavu kojom će se uštedjeti nekoliko stotina milijuna kuna, a to je novac koji se može uložiti u nove usluge, nove lijekove i poboljšanje kvalitete. Jedna od mjera je projekt masterplan bolnica koji će biti gotov u drugoj polovici ove godine.

To znači da ćete ga početi primjenjivati u trećoj godini mandata?
To je vrlo opsežan dokument za koji pripremamo međunarodni natječaj koji se financira iz zajma Svjetske banke. Natječaj je trenutno u finalnoj fazi i zadovoljni smo jer su se na njega prijavili top svjetski konzultanti.

No, provedba projekta masterplan bolnica zahtjevat će i donošenje političkih odluka?
Da. U tom projektu ima pluseva i minuseva. Činjenica je da će neka sredina vjerojatno ostati bez nekog odjela koji će biti priključen u bolnicu koja je udaljena 20 kilometara što je logično ne samo s ekonomske strane nego i sa strane pružanja kvalitetne zdravstvene zaštite. S druge strane, kako ćemo masterplan aplicirati na europske strukturne fondove, bolnice će biti obnovljene i bit će povećana razina kvalitete. Isto tako, neke će se bolnice prenamijeniti što nije popularno, ali je to odluka koju moramo donijeti. Trenutna mreža bolnica je nukleus generiranja troškova pa onda i nepotrebnih troškova u sustavu.

Kakav će utjecaj na primjenu masterplana imati županijske bolnice? Naime, one koje će zatražiti sanaciju države bit će pod direktnim upravljanjem Ministarstva i moći će se provoditi eventualna prenamjena. Ali što s onim bolnicama koje ostanu u županijskom vlasništvu?
Masterplan ide bez obzira na to odnosno stvara se nova mreža.

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Ali imali smo prije dvije godine primjer spajanja bolnica koji je bivši ministar proveo bez suglasnosti vlasnika što je na koncu poništeno sudskom odlukom.
U slučaju Zagreba dogodila se proceduralna pogreška. Ministarstvo treba zatražiti mišljenje vlasnika, a ne suglasnost.

Bolnicama u ovoj godini predstoji i novi način ugovaranja sa HZZO-om, uvode se nove kategorije kao što su indikatori kvalitete o čemu će ovisiti i visina njihovog mjesečnog limita?
To je dobar smjer jer kvaliteta je dio na koji bolnice mogu utjecati, no ugovori moraju biti jako dobro promišljeni, a indikatori kvalitete lako mjerljivi. U dosadašnjim razgovorima čuli smo jako dobrih ideja koje još treba raspraviti i definirati. Primjerice, readmission nakon operacije kuka je indikator da je nešto loše napravljeno na operaciji i da se pacijent mora vratiti. U primarnoj zaštiti to možemo vidjeti na principu održavanja krvnog tlaka. Primjerice, u Mađarskoj liječnici imaju bonus ako svog pacijenta otkriju kao hipertoničara, propisuju mu racionalnu farmakoterapiju i mogu unutar godinu dana dokazati da je tlak kontroliran.

Ministarstvo je nedavno krenulo u javnu preventivnu kampanju za rano otkrivanje zloćudnih bolesti. Koliko ima smisla te kampanje oglašavati po medijima, nije li možda bolje taj novac dati liječnicima u primarnoj zaštiti pa da oni imaju obvezu zvati svoje pacijente na preventivne preglede?
Ima smisla i jedno i drugo. Osnovano je povjerenstvo koje je napravilo odličan prijedlog i osiguran je dodatan novac za obiteljsku medicinu u ovoj godini  koja je zainteresirana da ga provodi.

Privatna osiguranja

Tržište privatnog osiguranja još je uvijek nerazvijeno. Planira li se njihovo veće uključivanje?

Uloga privatnog osiguranja se treba povećati, no njihova uloga nije da nadomještaju ono što je bazično potrebno nego će nuditi nadstandard, ekstra kvalitetu, brzinu. Primjerice, ako se u javnoj ustanovi na neki zahvat čeka godinu dana, privatni osiguravatelj može ponuditi termin za dva tjedna ili se kod njega možda uopće neće čekati.

To znači da privatna polica neće vrijediti u javnim ustanovama?

Privatna osiguranja već sad pokrivaju participaciju za B listu lijekova, ali ostale usluge će moći pružati prije svega u privatnim ustanovama. Vidjet ćemo hoće li im se omogućiti i ulazak u državne bolnice u popodnevnim satima. Naime, ta odluka ima i dobru i lošu stranu. Dobra strana je da će bolnica na taj način zaraditi, a pacijent koji ima privatno osiguranje doći će u bolnicu popodne čime će osloboditi termin u jutarnjoj smjeni. Loša strana je što će privatna osiguranja koristiti sale koje smo svi mi platili i netko će to koristiti preko reda. To je pitanje na razini etičnosti.

Hrvatska i EU

Što će se događati ulaskom u EU? Hoćemo li se moći liječiti i u drugim zemljama?

Direktiva iz 2011. donosi neka pravila. Pacijentima će biti dopušteno da ostvare zdravstvenu zaštitu u drugoj zemlji članici kojoj će biti plaćeno do razine osiguranja koje pacijent ima u svojoj zemlji. Ako se neki Hrvat liječi u Austriji, austrijskoj bolnici se plaća hrvatska cijena.

Ali hoće li pacijenti moći npr. operirati prostatu u Austriji?

Postoji jedno veliko ali. Naime, to je sad bazični sukob zemalja članica s jedne strane i Europskog suda s druge strane koji zahtjeva primjenu osnovnog principa EU, a to je slobodan protok ljudi, roba i usluga. Zbog razloga od javnog interesa kao što su ograničavanje novaca ili rasipanje resursa, zemlja članica može ograničiti svoje i tuđe pacijente da odlaze u druge zemlje na liječenje. No, to treba ograničiti na hitnu bolničku zaštitu, npr. ako treba preko noći smjestiti pacijenta u bolnicu i usluge koje zahtjevaju vrlo specijaliziranu i skupu medicinsku infrastrukturu (npr. operacija srca, MR).

Drugim riječima, vrijedit će isti princip koji se sada primjenjuje za liječenje u inozemstvu?

Tako je. Svaka zemlja će morati osnovati nacionalnu kontaktnu točku što je kod nas HZZO koji će pacijentu morati dati sve informacije o pravima koja može ostvariti. Trenutno se na razini Europske komisije definiraju prava za sve zemlje članice. I u tom smislu će se koristiti Europska zdravstvena iskaznica koju će hrvatski građani moći podići u HZZO-u od 1. srpnja.