Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio je u korist tužene Hrvatske kao i odluka njezinih sudova u postupku koji je svojom tužbom protiv nje pokrenula Zagrebačka banka još prije devet godina. Sredinom prosinca prošle godine odbio je zahtjev za pravičnu naknadu Zagrebačke banke koji je istaknut zbog, pojednostavljeno rečeno, navodne povrede prava vlasništva ovrhom kojom je s njezina računa naplaćeno 168,6 milijuna kuna. Riječ je inače o slučaju najveće ovrhe u povijesti hrvatskog pravosuđa i prvoj nad jednom domaćom bankom, i to podsjetimo, u poznatom slučaju ovrhe anonimne karlovačke tvrtke Retag u vlasništvu Andrije Kovačevića koji je nakon ovrhe i tijekom započetog kaznenog postupka i preminuo. 

Banka se žalila da je ovršni postupak u kojem je ustegnut pozamašan iznos novca sa njezina računa bio nepošten, i da sama ovrha kao i dioba pretežitog iznosa stečajne mase u stečajnom postupku otvorenim nad stečajnim dužnikom predstavlja povredu prava na mirno uživanje vlasništva. Banku su zastupali strani odvjetnici te domaće odvjetničko društvo Porobija & Porobija, a hrvatsku Vladu njena zastupnica Štefica Stažnik. Međunarodni sud je proveo jedan vrlo složeni postupak, te je zasjedajući u vijeću pod predsjedanjem Isabelle Berro-Lefèvre donio presudu jednogasno.

U postupku je utvrđeno da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije, a po kojem radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično ispita njegov slučaj. S obzirom da o obračunu zakonske zatezne kamate od strane Fine sama banka, kao ovršenik, nije bila obaviještena, presuđeno je da u ovršnom postupku o kojemu je riječ nije bilo poštovano pravo banke na kontradiktornu raspravu. No, unatoč tome, međunarodni sud smatra da se u ovom slučaju ne može reći da je propust Trgovačkog suda u Zagrebu da u ovršnom postupku omogući Zabi očitovanje na obračun zatezne kamate FINA-e, imao “izravan utjecaj” na pravo Zabe na mirno uživanje vlasništva. Kako se to objašnjava, “Sud ne može spekulirati koji bi bio ishod ovršnog postupka da je Banci podnositeljici zahtjeva bila dana mogućnost da se očituje na sporni obračun FINA-e.”

Taj citat iz presude samo je dio vrlo široke lepeze stajališta koja je zauzeo Sud zaključno s onim na temu obustavljanja kaznenog postupka protiv Andrije Kovačevića zbog njegove smrti. U tom pogledu Sud smatra da se ne može tvrditi da je neuspješno okončanje kaznenog postupka rezultat očitih i ozbiljnih nedostataka u postupanju hrvatskih vlasti. 

Nadalje, tvrdi, budući da sukladno domaćem pravu pravomoćna osuđujuća presuda u kaznenom postupku nije presudna za ostvarivanje prava na naknadu štete u parničnom postupku, ništa nije sprječavalo Banku podnositeljicu zahtjeva da svoj ​​imovinskopravni zahtjev (istaknut u kaznenom postupku u svojstvu oštećenika) ostvaruje u parničnom postupku radi naknade štete protiv zakonskih nasljednika g. A.K. nakon njegove smrti”.

Osim toga, u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti, Banka podnositeljica zahtjeva, navodi Sud, ukoliko je to smatrala potrebnim, mogla je zahtijevati odvajanje ostavine (separatio bonorum) temeljem članka 140. Zakona o nasljeđivanju, te i na taj način osigurati svoje potraživanje s naslova naknade štete. “Međutim, Banka podnositeljica zahtjeva nije dostavila niti jedan dokaz da je pokrenula takav postupak. U tim okolnostima, Sud smatra da se ne može tvrditi da parnični postupak za naknadu štete nije predstavljao dostatno pravno sredstvo te da je država propustila ispuniti svoju pozitivnu obvezu”, navodi se u presudi.  Za navedenu povredu Konvencije – nepošteno suđenje – Hrvatskoj je dosuđeno da treba platiti 10 tisuća eura što je kap u moru.