U dvije godine broj hrvatskih državljana u Njemačkoj smanjio se za 10,5 tisuća, pokazuju prvi prvi podaci Destatisa, njemačkog Saveznog ureda za statistiku, o strancima. U Njemačkoj je lani krajem godine živjelo 425.810 naših iseljenika, dok ih je krajem 2022. bilo 436.325, a krajem 2023. 434.045. Iako je i dalje najviše hrvatskih državljana u Njemačkoj, od ukupno 600 tisuća koliko ih živi u drugim članicama Europske unije, Hrvati su po brojnosti i dalje peta useljenička nacija u Njemačku iz EU nakon Rumunja, Poljaka, Talijana i Bugara.

Zaustavljeno iseljavanje

No, tek kada bude poznata dobna struktura povratnika iz Njemačke, kao i podaci koliko ih se vratilo u Hrvatsku, znat ćemo imamo li dovoljno razloga za optimizam.

Ako se vraćaju mladi iseljenici iz posljednjeg vala sa svojim obiteljima, to je pozitivan pomak makar među njima bilo samo nekoliko tisuća povratnika. Demograf Dražen Živić, ujedno i savjetnik ministra demografije i useljeništva Ivana Šipića, ističe da su podaci o smanjenju hrvatskih državljana u Njemačkoj naznaka usporavanja negativnih demografskih trendova i migracija, iako ih još treba uzeti s dozom opreza jer, kaže, ne znamo koliko je među povratnicima Hrvata koji su se vratili u BiH, a koliko ih se vratilo u Hrvatsku.

“Globalni kontekst bremenit je izazovima, uključujući i sigurnosne, a Njemačka je i u određenim gospodarskim teškoćama, zbog čega se za naše ljude otvara perspektiva povratka u Hrvatsku. Nakon sadašnjih skromnijih brojki, to može ići i u nekom zamašnijem smjeru ako povratak iseljenika bude praćen i određenim privlačnim faktorima u Hrvatskoj, koji još uvijek nisu toliko jaki da bi privukli statistički relevantan broj povratnika. No svakako treba vidjeti zašto se ljudi vraćaju i na što se vraćaju i u tom kontekstu država bi trebala osluhnuti koje to konkretne stvari koje se tiču gospodarstva, olakšanog ulaganja, nižih poreza…, osobito u opustjelim područjima poput Slavonije, treba poticati. Tada bi se mogao očekivati zamjetniji povratak mlađih iseljenika iz posljednjeg vala, ali i starijih”, smatra Živić. Danas se, dodaje, ipak manji broj ljudi iseljava iz Hrvatske i iako je još riječ o malim brojkama povratnika, veseli da se strmoglavi pad zaustavlja. Istina, više i nemamo brojno mlado stanovništvo za masovno iseljavanje.

Zašto su otišli?

“Ako se kroz neko vrijeme poveća broj doseljenika hrvatskih državljana, a smanji broj doseljenih stranaca, to će sa stajališta dugoročne demografske revitalizacije biti pozitivan trend. Kada se zaustavi iseljavanje i među doseljenicima prevladavaju povratnici u Hrvatsku koji se vraćaju u poznatu sredinu i lako integriraju, smanjivat će se potreba i za uvozom strane radne snage koja dolazi iz druge kulture i čiji su troškovi integracije neusporedivo veći. Osim toga, strani radnici uglavnom ne dovode ovdje obitelji i teško bi im mogli sa svojim kvalifikacijama i plaćama osigurati krov nad glavom, zbog čega dugoročno njihov dolazak ne utječe na demografsku sliku zemlje, a postoji rizik od njihove getoizacije. Mi ne možemo izbjeći imigraciju radne snage, ali se treba prvenstveno orijentirati prema našim ljudima, koji su primjerice otišli u Njemačku ili Irsku prije pet ili deset godina. Možda je standard niži ovdje nego u Njemačkoj, ali živjeti u vlastitoj zemlji bolje je nego živjeti vani gdje ste uvijek stranac. Naravno, da bi se dogodio značajniji povratak, treba uklanjati razloge zbog kojih su ljudi odlazili. Država treba osigurati priuštivo stanovanje mladima, porezne olakšice i subvencije za one koji žele ovdje ulagati, što nadilazi klasičnu demografsku priču. Stvari su se počele micati s mrtve točke. Najgore bi bilo da to sada sve stane i prepusti se poslodavcima da i dalje vode imigracijsku politiku”, kaže Živić. Nije ni cilj, napominje, da se vrati deset tisuća naših ljudi i postanu ovdje socijalni slučajevi ili pa žale što su se vratili ako se ne otklone socio-ekonomski uzroci zbog kojih su i otišli.