Je li umjetna inteligencija (AI) balon koji će puknuti kao što je kasnih 90-ih godina prošlog stoljeća puknuo dot-com balon, kada je rapidno rasla vrijednost internet kompanijama bez održivog poslovnog modela? Robert Kopal, voditelj Zavoda za kreativnost i kritičko mišljenje sa Sveučilišta Algebra Bernays, smatra da ubrzano idemo prema takvom scenariju. Dapače, nedavno objavljeno istraživanje Deutsche Banke kaže da je mjehur već puknuo, upozorava Kopal s konferencije Smart Industry Poslovnog dnevnika. Navodi i druga istraživanja koja upućuju na zabrinjavajuće trendove. Ono američkog Massachusetts Institut of Technology (MIT) pokazuje da samo pet posto tvrtki koje se bave razvojem AI-a ostvaruje uspješan povrat na ulaganje, ističe.
“Velike su kompanije sklone investirati u razne pilote vezane uz AI, no oni najčešće završavaju na prototipovima jer ih je teško skalirati. Između ostalog, građani nisu skloni plaćati AI alate”, govori Kopal u sklopu uvodnog predavanja konferencije Smart Industry “Umjetna inteligencija u RH: ljepota je u očima promatrača”.
Točnost informacija
Istraživanje provedeno u Hrvatskoj pokazuje da samo četiri posto građana planira platiti napredne AI usluge. “Kako uopće ostvariti povrat na ulaganja vrijedna više stotina bilijuna s obzirom na da tako mali broj građana želi plaćati AI alate”, konstatira profesor s Algebra Bernaysa.
Iako svjedočimo nerazmjeru u iznosima i povratima na ulaganja, ostaje činjenica da je umjetna inteligencija proizvela alate kojih ćemo se teško odreći jer nam olakšavaju i pojednostavljuju obavljanje brojnih zadataka. No, njegov razvoj i širenje istovremeno nosi brojne izazove. Prije svega, građani koji ga sve više koriste, pokazuje nacionalno istraživanja “Percepcija umjetne inteligencije u RH”, istovremeno pokazuju i veliku zabrinutost. U Hrvatskoj 54 posto građana koristi AI alate, najčešće za neobavezno čavrljanje i zabavu, no kod njih čak 60 posto AI izaziva osjećaj zabrinutosti i neizvjesnosti. Mnogi se boje, poznato je, da će zbog razvoja tehnologije umjetne inteligencije ostati bez posla. Na taj problem upozorava i Mladen Miletić, glavni urednik Poslovnog dnevnika u svom uvodnom govoru. “Procjene kažu da će do 2030. nestati oko 92 milijuna radnih mjesta globalno – za one koji još ne znaju što je umjetna inteligencija i kako se njome služiti ovi podaci su pomalo zastrašujući. No, treba reći da će istovremeno biti otvoreno 170 milijuna novih poslova”, ističe Miletić. Ipak, postavlja se pitanje hoćemo li svi biti sposobni raditi te nove poslove. Već se sada smatra da bi posao programera mogao preuzeti AI, a u nimalo boljoj poziciji nisu ni novinari, ističe glavni urednik Poslovnog dnevnika.
No, Kopal poručuje da bi AI za novinarstvo mogao biti prilika. “Smatram da se novinarima otvara nevjerojatna prilika koju morate iskoristiti. Zagađenost javnog prostora dezinformacijama i lažnim vijestima bit će tolika da više nitko neće znati što je istina. Upravo je neki dan objavljen podatak da je broj podataka na internetu čiji je autor bot, odnosno umjetna inteligencija, premašio podatke koje je stvorio čovjek. Izračuni govore da će 2026. nastupiti nešto što se zove kolaps modela jer se veliki modeli treniraju na umjetnim podacima. Uskoro ćemo, smatram, biti u velikim problemima. U takvim okolnostima uloga novinara postaje neizmjerno važna. Ako će oni biti ti koji će dati provjerenu i točnu informaciju, ja ću biti prvi koji će je rado platiti, ali samo pod uvjetom da sam apsolutno siguran da je točna”, ističe Kopal.
Nedostaje nam znanja
Voditelj Zavoda za kreativnost i kritičko mišljenje na Algebra Bernaysu upozorava na još jedan važan problem u hrvatskom društvu. “Građani nemaju dovoljno znanja i vještina za korištenje AI alata”, navodi, dodajući da je to glavni interni razlog kojim kompanije opravdavaju nekorištenje AI-ja u poslovanju. No, u tom području svjedočimo paradoksima. Građani su, s jedne strane, nezainteresirani za obrazovanje jer im, navode, ono ne treba. S druge strane, predstavnici kompanija odgovaraju da ne planiraju uložiti u edukaciju svojih zaposlenika, iako im je ona nužna. “Jesam li samo ja lud”, pita se Kopal, dodajući da će za AI biti najvažnije analitičko i kritično razmišljanje te kreativnost, što su znanja i vještine koje se u domaćem obrazovnom sustavu slabo potiču. Ne čudi stoga da više građana smatra da rizici koje donosi AI nadmašuju koristi.
Kad je riječ o tvrtkama, situacija je potpuno obrnuta. Kod većine, 60 posto, AI izaziva osjećaj ushićenja i korisnosti. “Razlika u percepciji je ogromna te je ljepota, očigledno, u očima promatrača”, navodi Kopal, koji iz istraživanja napravljenih na reprezentativnom uzorku građana i poduzeća izdvaja još jedan podatak. Većini nije prihvatljivo korištenje umjetne inteligencije u državnim i javnim uslugama, javnom prometu, autonomnom upravljanju vozilima i donošenju odluka u socijalnim i upravnim sporovima, ističe. Također, građani ne žele da se AI modeli treniraju na njihovim osobnim podacima. “To je golem problem i izazov koji ne adresiramo dovoljno”, upozorava profesor s Algebra Bernaysa.
