Jadranski naftovod je tijekom protekloga tjedna sklopio ugovor o prijevozu i skladištenju nafte s mađarskim Molom.

Rezultat je to višemjesečnih pregovora između te dvije kompanije koji su uključivali tvrde pregovaračke pozicije i ne sasvim prijateljsku komunikaciju putem medija. Ugovor je to koji je za srednji rok zapečatio novu energetsku ulogu hrvatske infrastrukture u Europi.

Naime, već nakon promjene zakupničke paradigme na terminalu za ukapljeni plin na otoku Krku, kada se na terminalu pojavio domaći zakupnik kapaciteta Prvo plinarsko društvo, koje je u partnerstvu s moćnim British Petroleumom zakupilo postojeće slobodne kapacitete i najavilo namjeru daljnjih zakupa jednom kada se terminalu udvostruče kapaciteti, bilo je sasvim jasno da će ova točka u uvjetima novih europskih geopolitičkih prilika postati ključna točka za opskrbu ovoga dijela Europe ukapljenim plinom.

Izuzeci od sankcija
Jer, usprkos ispregovaranim izuzecima koje su mađarski i slovački pregovarači ispregovarali na kopneni uvoz energenata iz Rusije, posve je jasno da su ti izuzeci od sankcija, koje je euroadministracije uvela Rusiji kako bi onemogućila ili usporila financiranje rata u Ukrajini, privremeni, ali i ograničeni. Izuzeci podrazumijevaju uvoz energenata za vlastite potrebe, no ne i za potrebe proizvodnje dobara za izvoz, poput petrokemijskih i rafinerijskih proizvoda.

Ugovor koji je ovih dana potpisan između Janafa i Mola stoga je posve razumljiv iz pozicije mađarskih partnera. Ugovor je to o transportu 2.200.000 tona nafte sustavom hrvatske naftne infrastrukture, ali i o skladištenju nafte na terminalima Omišalj i Sisak. Važan je ne samo iz geopolitičkih razloga nego i za hrvatske energetske prilike. Paralelno s ovim ugovorom, Janaf je sklopio novu ugovor i s Inom za promet naftom za potrebe Rafinerije Rijeka.

Nije jasno radi li se o čudnoj koincidenciji ili o neizostavnom dijelu pregovaračkih poluga mađarske kompanije, koja je ujedno i suvlasnica Ine, no po završetku remonta u Rijeci i osam projekata usmjerenih na energetsku učinkovitost, ponovno je započelo postupno pokretanje proizvodnje u ovoj rafineriji koja je, nakon zastoja u modernizaciji, u ovoj fazi vrijednoj stotinu milijuna eura, zbog objektivnih i subjektivnih razloga sada na korak do transformacije u modernu rafineriju.

Ova faza modernizacije uključivala je čišćenje sustava, pregled i zamjenu opreme, što zbog zakonskih obveza, ali i omogućavanja neprekidnog rada rafinerije u cilju stabilizacije sigurnosti opskrbe tržišta. Uz to provedene su modernizacije u cilju smanjenja ugljičnog otiska rafinerije.

Iako je Ina i tijekom planiranog remonta osiguravala dovoljnu i stabilnu opskrbu tržišta, raduje činjenica da će u Hrvatskoj poslovati moderna rafinerija koja će prerađivati i naftu proizvedenu u Hrvatskoj, što će dodatno učvrstiti hrvatsku energetsku sigurnost, ali i poslovanje Ine kao jednog od najvećih hrvatskih poslodavaca i poreznih obveznika.

U središtu pozornosti javnosti je najveća pojedinačna investicija u povijesti Ine, projekt nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka, vrijedan više od 630 milijuna eura. Značaj projekta je u osiguravanju dugoročne održivosti cjelokupnog rafinerijskog poslovanja Ine, kao i sigurnosti opskrbe hrvatskog i regionalnog tržišta naftnim derivatima.

Za Janaf je ovo nastavak dobrog i učinkovitog poslovanja, koje je prošle godine rezultiralo povećanjem prihoda od gotovo 30 posto u odnosu na godinu prije toga i svojevrsni je zalog u godini kada Janaf slavi pedeset godina postojanja, da će ova kompanija učinkovito nastaviti svoju infrastrukturnu zadaću i nastaviti biti stup hrvatske energetike, ali i hrvatskog gospodarstva.

I to kroz nastavak gradnje ugleda i poslovanja s najvažnijim energetskim kompanijama. Kako u regiji, tako i globalno. Nove investicije u proširenje skladišnih kapaciteta i njihovo proširenje, zalog su dobre budućnosti, kao i započeta diverzifikacija poslovanja.

Nakon dugih stoljeća
Početkom invazije na Ukrajinu, ali i nekim novim geopolitičkim previranjima, poput Bliskog istoka, hrvatska je infrastruktura postala među ključnima za opskrbu energentima ovoga dijela Europe. Ako se tome pridodaju i projekti koji bi Hrvatsku mogli postaviti kao važnu točku u europskoj infrastrukturi vodika, ta pozicija će biti još snažnija.

Jer, čak i ako se geopolitičke nestabilnosti u nekom razumnom roku deeskaliraju, teži je slučaj kako će si Europska unija i transatlantski saveznici više ikada dopustiti u obimu kao nekada biti ovisni o energentima iz zemalja koje, u najmanju ruku, nisu njihove saveznice.

Poglavito u pitanjima tranzicijskih energenata, poput plina, koji je, u iščekivanju ulaska u nove projekte drugog tranzicijskog goriva, nuklearne energije, ključan za učinkovitu i održivu tranziciju prema zelenom i niskougljičnom gospodarstvu. A ono bi nakon dugih stoljeća mnogo Europu učiniti neovisnom o resursima sa drugih kontinenata, ali i izvoznicom energije.

Nove investicije Janafa i Ine, stoga su ključne ne samo za energetsku stabilnost i sigurnost opskrbe Republike Hrvatske, nego i za energetsku stabilnost i sigurnost opskrbe ovoga dijela Europe.