Što za poslovni svijet znači ulazak novih generacija na tržište rada? Do 2030. godine Generacija Z (rođeni između 1997. i 2012. godine) činit će gotovo 30 posto globalne radne snage. Ti mladi profesionalci ne samo da mijenjaju način na koji radimo, već i ono što očekujemo od poslodavaca.
I nije samo riječ o digitalnim vještinama i tehničkoj pismenosti. Mlada generacija traži smisao u onome što rade, žele fleksibilnost, stalno učenje i, naravno… Odgovornost prema društvu i okolišu. S druge strane, poslovni lideri od njih očekuju proaktivnost, strpljivost i preuzimanje odgovornosti.
Slično kao i njihovim kolegama iz prošlih generacija, Generaciji Z važni su autentičnost, hrabrost i sposobnost da prepoznaju pravu priliku.“Od lidera ne tražim savršenstvo, već dosljednost. Ne očekujem da imaju sve odgovore, ali očekujem da budu iskreni kada ih nemaju. Onaj tko nije spreman pokazati ranjivost, priznati pogrešku i komunicirati iskreno, vrlo brzo je izgubio kredibilitet”, ističe Leonard Fabris, student Fakulteta elektrotehnike i računarstva, i sam pripadnik Generacije Z.
Taj stav odražava širu sliku i pokazuje da nova generacija traži lidere koji su spremni biti ljudi, a ne samo šefovi. Cijene kada lideri ne skrivaju svoje slabosti i koriste ih kao alat za rast, umjesto da ih skrivaju iza maske nepogrešivosti.
Istraživanja pokazuju da 46 posto pripadnika Generacije Z osjeća stres cijelo ili većinu vremena, pri čemu posao i financijska nesigurnost najviše utječu na njihovo mentalno zdravlje. Zabrinjavajuće je da više od polovice živi od mjeseca do mjeseca. Glavni izvori stresa su posao, financije i obiteljska sigurnost. Poslodavci moraju prepoznati ovu stvarnost i ponuditi konkurentne plaće, beneficije te podršku mentalnom zdravlju. Bez toga, povećava se rizik od gubitka mladih talenata.
Uz ove izazove, važno je razumjeti što lideri očekuju od Generacije Z i kako se mogu uskladiti njihove vrijednosti i potrebe. Lideri očekuju proaktivnost u razvoju vještina, posebno u kontekstu sve veće primjene umjetne inteligencije, a pomalo šokantan podatak je da Generacija Z u korištenju AI alata zaostaje za Milenijalcima i Generacijom X. Među osobinama 53 posto lidera cijeni strpljivost, 68 posto marljivost, a čak 71 posto lidera komunikativnost smatra ključnom vještinom.
Amalija Koprivnjak, djelatnica u Sofa IT kaže da upravo tu tezu da je komunikacija ključna čuje često, no smatra da ona počinje na vrhu strukture. “Dobar lider je otvoren i želi upijati nova znanja od drugih. Cijeni svakog zaposlenika, imajući na umu da svatko može na jedinstven način doprinijeti radu i napretku”, smatra Koprivnjak. U današnjem svijetu, u kojem su promjene neizbježne, lideri moraju biti agilni i spremni na inovacije. Prema istraživanjima, tvrtke koje implementiraju agilne metode upravljanja rastu čak 60 posto brže od tradicionalnih organizacija.
Za Generaciju Z, to je na vrhu prioriteta. Oni traže mentore, ali i ravnotežu između privatnog i poslovnog života. Oni ne žele rigidne šefove koji se drže zastarjelih pravila i hijerarhija. Umjesto toga, traže transparentnost, fleksibilnost i mogućnost sudjelovanja u stvaranju poslovne kulture.
“Želim znati da posao koji radim ima smisla i da tvrtka iza koje stojim radi nešto što vrijedi”, smatra Filip Živković, prodajni predstavnik u Orka Grupi te naglašava važnost mentorskog pristupa: “Iako se često smatra da smo izrazito samouvjereni, svjesni smo da nam je za rast potrebna podrška iskusnijih kolega”, kaže Živković.
Iako Gen Z traži fleksibilnost i nov pristup u radu, važan je i naglasak na društvenoj odgovornosti. Mladi žele raditi u kompanijama koje dijele njihove vrijednosti – održivost, transparentnost i etičnost. Prema istraživanju Deloittea, čak 76 posto mladih zaposlenika vjeruje da tvrtke moraju igrati ključnu ulogu u rješavanju društvenih problema.
Lideri današnjice moraju balansirati između inovacija i ljudskih vrijednosti. Pristup koji uključuje hrabrost, prepoznavanje prilika u izazovima i, naravno, iskrenost u komunikaciji, ključan je za uspjeh. Budućnost liderstva nije u autoritetu, već u razumijevanju. Oni koji se prilagode novim generacijama s pravom se mogu nadati svijetloj budućnosti.
A što današnji poslovni lideri, nositelji biznisa i čelnici kompanija kažu na temu, pitali smo ovaj put – liderice, tri izvršne direktorice. Liana Keserić, CEO Raiffeisenbank Austria, već je u svom trećem mandatu na čelu jedne od najjačih banaka u Hrvatskoj, a kad je 2020. godine prvi put izabrana za predsjednicu Uprave RBA, postala je prva žena na čelu neke od velikih banaka u Hrvatskoj. Na ovu temu na prvu kaže kako od mladih ljudi očekuje “da pokažu malo više hrabrosti”.
“Očekujem da ne odustaju kada se neka prepreka nađe pred njima te da budu disciplinirani i strpljivi. Put do velikih pomaka je dugotrajan i sastoji se od puno malih, kontinuiranih i repetitivnih akcija. Ono što sam uočila kao možda najveći problem Generacije Z su nerealna očekivanja. Potrebno im je da nadvladaju apsurde servirane kroz društvene mreže jer s 25 godina nije realno imati stan u Miamiju, dizajnerski ormar, najbolji auto, najljepše prijatelje. Oni koji shvate koliko je taj nadrealni svijet apsurdan, imaju sjajnu šansu napraviti velike stvari”.
Također, ističe, potrebno im je malo više energije koja pokreće i koja je okrenuta ka opcijama “za, a ne protiv”. “Lako je raditi retrospektivu tuđih djela i pronalaziti drugima što je napravljeno pogrešno. Od mladih tražim da imaju mindset koji je otvoren za stvaranje i otvaranje pozitivnih scenarija. Umjesto konstatacija kako je nešto krivo napravljeno, trebaju davati prijedloge kako je moglo biti bolje”.
Anita Letica predsjednica je Uprave Philip Morris Zagreb. U kompaniju je došla 2008. godine nakon gotovo desetogodišnje karijere u Plivi. Ističe kako je preuzimanje odgovornosti ključna poslovna i osobna vještina…
“Kako postići pravi balans ili iskoristiti najviše iz međugeneracijske suradnje je vječno pitanje i nema jednostavnog odgovora koji bi vrijedio za svakoga i u svim situacijama. Iskustvo mi pokazuje kako raznovrsni timovi dolaze do najboljih ideja, rješavaju probleme uzimajući u obzir različite perspektive te postižu najbolje rezultate. Zato je bitna i međugeneracijska uključivost, uvažavanje različitih pogleda, aktivno slušanje i otvorenost za učenje od drugih.
Ako tako do sada i nismo razmišljali, godine iza nas koje su obilježile razne krize i elementarne nepogode, trebale su nas osvijestiti da je na svakom od nas prihvatiti odgovornost za osobne odluke, kao što je i ona gdje želimo raditi i kako se ponašati, i odgovornost za promjene koje želimo vidjeti/provesti u svom okruženju. Ostati po strani danas više nije opcija. Bilo da se radi o prihvaćanju zadataka i rezultata ili svjesnosti da smo sami odgovorni za svoje ponašanje i da trebamo preuzeti inicijativu, a ne čekati da nam ‘netko nešto dodijeli’. Iskustvo nas uči da ako ne preuzmemo odgovornost za svoj rast i razvoj, netko drugi će donijeti odluku za nas i nije nužno da će nam se takav rezultat uvijek svidjeti… A odlučili smo ostati po strani”.
Takav mindset nešto je što Letica želi vidjeti i u svom timu… “Preuzimanje odgovornosti za zadatke i rezultate, strast, želja i proaktivnost za napraviti bolje i više, angažman za graditi dugoročno poslovanje i odnose. Ustrajnost, neodustajanje na putu do cilja, koliko god se to nekad činilo teško, pa i nemoguće. Učenje iz pogrešaka, ustajanje i motivacija za krenuti iznova te ustrajnost prema zajedničkom cilju bez odustajanja. Na kraju dana, svi imamo i odgovornost, prema sebi i drugima, za stvarati i ostaviti (bar malo) bolji svijet”, zaključuje Letica.
Vodstvo Marsh McLennana Hrvatska u studenom je preuzela Jasminka Horvat Martinović čime je započela nova strateška faza razvoja i inovacija. Jasminka se pridružila Marshu McLennanu nakon istaknute karijere u industriji osiguranja u prestižnim regionalnim i međunarodnim organizacijama. Generaciji Z poručuje: Pogreške nisu kraj puta, nego lekcije koje nas vode naprijed.
“U svijetu neprekidnih promjena, nova generacija nosi na svojim leđima velika očekivanja. Od njih se traži spremnost na rizik, brzo donošenje odluka i učenje kroz djelovanje. No, ta očekivanja nisu ništa novo. I mi smo nekada željeli mijenjati svijet, tražili smo smisao u onome što radimo, težili smo napretku. Razlika je u načinu – nekada su hijerarhije bile nepomične, autoriteti neupitni, a uspjeh se mjerio godinama strpljivog rada.
Danas mladi ne pristaju na pasivno čekanje. Traže prilike, fleksibilnost i, iznad svega, svrhu. I tu leži ključ – nismo toliko različiti koliko mislimo. I mi i oni želimo stabilnost, poštovanje i priliku za rast. No, nova generacija razumije nešto što mi možda nismo odmah shvatili, da svijet pripada onima koji postavljaju pitanja, onima koji ne prihvaćaju “tako se to oduvijek radi” kao konačan odgovor”.
Horvat Martinović kaže da cijeni takav stav i sukladno tomu od njih ne očekuje da se prilagode svijetu kakav jest, već da ga mijenjaju. “Očekujem da budu hrabri, da grade mostove između generacija i stvaraju budućnost u kojoj će svi imati priliku rasti. Zato, umjesto da ih kritiziramo, slušajmo ih. Umjesto da ih odbacimo, surađujmo s njima. No, promjena ne dolazi samo iz promišljanja. Mladi su danas suočeni s mnoštvom informacija, analiziraju svaki potez i ponekad oklijevaju. Perfekcionizam je iluzija i jedna od najvećih zamki današnjice. Koči nas previše razmišljanja, a premalo djelovanja.
Napredak ne dolazi od onih koji samo analiziraju, već od onih koji se usude napraviti prvi korak, čak i kada nisu potpuno spremni. Nova generacija mora učiti kroz pokušaje, pogreške i prilagodbe, umjesto da čeka savršeni trenutak koji možda nikada neće doći”.
